Mirko Jozić bio je izbornik Hrvatske na SP-u 2002. u Japanu, a na premijeri se igralo upravo s Meksikom. Pamtimo poraz 0:1 iz kaznenog udarca. Pogled na Niigatu 12 godina kasnije?
- Naša je momčad proživljavala smjenu generacija, s dijelom Brončanih i dijelom mlađih, bez tada najistaknutijeg Tudora. Njihova je bila čak bolja od ove, također s kapetanom Marquezom. S Torradom, Blancom, Lunom, Carmonom i onim centarforom Borgettijem. Uvjeti neprirodni: vlaga, vjetar, vrućina. U utakmici niske razine poraženi smo nesretno.
Šuker, aktualni predsjednik HNS-a, onda je bio na igralištu, predvodnik s vrpcom, a veznim redom dominirao je Kovač, današnji ravnatelj iz tehničkog prostora. Ocjena brazilske dionice?
- Hrvatska je u usponu. Otvorenje s domaćinom bilo je više nego korektno, uloga ravnopravna. Kao što znamo, presudile su druge okolnosti… S naznakom da Brazil nema vedeta najviše kategorije, donekle izuzimajući Neymara. A ta usamljena špica, Fred, vjerojatno je najslabiji u dugoj povijesti peterostrukog svjetskog prvaka, klasičan sidraš koji apsolutno ne prilični modernom nogometu.
Redaju se komplimenti za odličnu reviju u Manausu?
- Treba reći da je Kamerun jedan od najlošije pripremljenih sastava na turniru, u svakom smislu: potencijal DA, gorivo NE. Selekcija puna nereda, od organizacijskih do igračkih. Činjenica je da smo se u drugom poluvremenu predstavili na iznimnoj razini. To s igračem više nerijetko je i opasno; ti se opustiš, protivnik se razmaše. No, Hrvati nisu dopustili nikakve neugodnosti. Perišić, Olić i Mandžukić bili su sjajni, sredina solidna, obrana čvrsta.
Nije ugodno što u trećoj utakmici svakako moramo dobiti…
- Meksika se ne trebamo bojati. Naravno, trebamo ga respektirati. Njegovi nogometaši tipični su "guerrerosi". Borci, ratnici. Igraju pod impresivnim nabojem, na granici fanatizma! Šef Herrera odrekao se onih koji ne ginu uvijek, složio kompaktnu cjelinu u kojoj svaki akter daje cijelog sebe, ostavljajući dušu na travnjaku.
Blista vratar Ochoa?
- On je takav, brzih reakcija, eksplozivan. A stalno miran. Pokriva prostor. Valjda neće opet pogoditi dan. Valja ga isprovocirati udarcima iz svih pozicija, izložiti ga iskušenjima. Stvore li naši prilike, nešto će sigurno realizirati.
Mirko navodi osnovne stavke suparničke strategije:
- Postavlja se vrlo plitko. Ide agresivno, katkad preoštro, u posebnom mentalnom raspoloženju. Ne da ti igrati. U svemu tome rijetko se spazi kakva velika ideja, ipak su posrijedi fajteri koji vole kontru.
Ključni akteri?
- Peralta se zasad baš nije iskazao. Za razliku od Dos Santosa. Posve su drukčiji kad je na sceni Chicharito Hernandez, užasno brz, istinska napast.
Jozićeva preporuka Kovaču?
- Forsirati kratke precizne pasove, da ih se prisili na trku i zamor materijala. Dakle, loptu držati pa je se rješavati u pravom trenutku. Prebacivati težište igre. Prodirati po bokovima. Njima ne dopuštati okretanje strane. Ne ustručavati se situacija jedan na jedan. Mandžukić ih pak može nadskočiti i namučiti u šesnaestercu. Ukratko, u Recifeu ponoviti stil iz Manausa. Iako je Meksiko dosta bolji od Kameruna. Od Hrvatske nije. Naša prednost i naš recept su nadarenost, hitrost i raznovrsnost!
Ako ih je nedavno sredila BiH, 1:0 pogotkom Hajrovića u Chicagu, može i Hrvatska!
- Prijateljski susreti nisu pravo mjerilo. Uostalom, Meksiko je u Americi tako poražen i od Portugala premda je bio mnogo uvjerljiviji. Činjenica je da su Ochoa, Marquez (legenda koju se poštuje i cijeni), Moreno, Hector Herrera, Dos Santos, Guardado pa i Vasquez u izvrsnoj formi. Međutim, stvarno ni jedan nije as najviše klase.
Bude li Hrvatska druga u skupini, je li bolje da u osmini finala ide na Nizozemsku ili na Čile?
- Na Nizozemsku! Malo je osica nalik Vargasu, Vidalu, Alexu Sanchezu, Meni, Aranguizu… No, poremetili bi Vatreni i njih!
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....