Svi oni koji su proteklih tjedana strahovali zbog opasnosti da bi se Hrvatskom tijekom naredne četiri godine moglo upravljati kao poduzećem mogu odahnuti. Izborom ministara u kabinetu Tihomira Tima Oreškovića ta je opasnost nestala. Dapače, jedno od ključnih pitanja koje se nameće nakon što su napokon otkrivena imena ministara jest sljedeće: koliko onih koje je za svoje najbliže suradnike zaposlio Tim Orešković, mandatar Vlade, bi za svoje najbliže suradnike zaposlio Tim Orešković, predsjednik Uprave Plive?
U odgovoru na to pitanje krije se i dokaz besmislenosti svih onih rasprava o prednostima i nedostacima tobožnje tehnokratske Vlade. Naime, iako je sam Orešković zapravo tehnokrat i nestranački ekspert, Vlada koju će voditi bit će politička - jedina kakva je mogla i biti s obzirom na okolnosti u kojima je oformljena. Bez obzira na prigodne parole o odabiru najkvalitetnijih ministara, evidentno je izbor ministara bio predefiniran nizom političkih i politikantskih okolnosti. Pojednostavljeno rečeno, mandatar je birao iz bazena koji su prethodno punili HDZ, Most i ostali partneri, temeljem niza vlastitih preferencija, trendova i dinamika. Iz popisa ministara tako se već sada može iščitati kako je unaprijed dogovorena podjela resora između HDZ-a i Mosta bila ozbiljno ograničavajući faktor za Oreškovića, kao i razni partikularni utjecaji brojnih geografskih i interesnih grupacija unutar samog HDZ-a.
Na koncu, za angažman bilo kakvih renomiranijih kadrova iz realnog sektora vrlo vjerojatno su prepreka bili i relativno skromni materijalni uvjeti ministarskih sinekura, uz najave dodatnih kresanja u budućnosti. Rezultat svega toga je sastav Vlade ovakav kakav jest.
Bilo bi pogrešno unaprijed takvu političku Vladu osuditi na neuspjeh, no čini se kako neki od novih članova Vlade sa sobom donose ozbiljni teret prošlosti koji bi se mogao pokazati opterećenjem za njezine proklamirane ciljeve.
Naime, ako je osnovni cilj nove Vlade poboljšanje kvalitete života građana i prosperiteta nacionalne ekonomije kroz provođenje strukturnih reformi, onda se - nastavno i na pogreške Kukuriku koalicije - može zaključiti kako je krajnje nepotrebno da se reformski potencijal i rejting Vlade smanjuje potpaljivanjem plamena starih svjetonazorskih sukoba i podjela. Utoliko, za ekonomsko-reformsku agendu Vlade, pored djelovanja ministara ekonomske i upravne provenijencije, iznimno će bitno biti ponašanje ministarskih ideoloških jastrebova, poput ministra branitelja Mije Crnoje ili ministra kulture Zlatka Hasanbegovića.
Hoće li i koliko oni ublažiti svoju nekadašnju retoriku nakon preuzimanja novih sinekura bit će prvi lakmus Oreškovićeva autoriteta i državničkog potencijala. U narodu se često kaže kako se prvorazredni ljudi okružuju prvorazrednima, a drugorazredni trećerazrednima. Orešković nije imao mogućnost oko sebe okupiti bolje od sebe, pa nam ostaje nada da će vlastitim sposobnostima, znanjem i iskustvom članove svog tima učiniti boljima nego što su bili kad su postali ministri. Jer, kakvi god bili rezultati rada ministara, ova Vlada u povijesti će ostati zapamćena kao Timov tim.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....