MARKO BIOČINA Karamarko ne odustaje od taktike koja mu je oduzela sigurnu izbornu pobjedu: Tko stvarno želi reforme ne srlja u ideološke sukobe

Niti dvadeset i četiri sata nakon što se putem društvenih mreža zgražao nad ideološkim izjavama SDP-ovih zastupnika u raspravi o povjerenju novoj Vladi, Tomislav Karamarko pojavio se u Imotskom pa svoje prethodnike u Vladi optužio za nehrvatstvo, obećao lustraciju, podržao ideje svog ministra branitelja o objavi registra izdajnika, te - što je možda i najstrašnije - implicirao kako su njegovi politički protivnici proveli izbornu prevaru.

Ukratko rečeno, šef HDZ-a zapravo nije rekao ništa novo, već više manje isto što je govorio tijekom izborne pretkampanje i kampanje. Epilog cijele priče bilo je to da se HDZ - apsolutni favorit izbora - od novog oporbenog mandata spasio tek koalicijom s Mostom, odričući se pritom niza važnih resora i autonomije provođenja državne politike. U konačnici, upravo na takvim HDZ-ovim ideološkim radikalizmima izrastao je Most kao opcija umjerenog i pristojnog desnog centra, pa okončao Karamarkove premijerske ambicije.

Suvereno je pravo šefa HDZ-a vjerovati da se klin klinom izbija, pa da će povećanje doze promašene politike ovaj put rezultirati uspjehom. Problem je u tome što je kolateralna žrtva tih Karamarkovih zabluda cijela Vlada čiji je član, a onda konzekventno i svi građani Hrvatske. Naime, vladi koja je sebe definirala kao reformsku, a za svoj glavni cilj proklamirala gospodarski oporavak zemlje, posljednja stvar koja je u ovom trenutku potrebna su novi ideološki sukobi i podjele koje će urušiti njezin rejting u velikom dijelu javnosti.

U trenutku kad se pripremaju mjere koje bi zbog dugoročne opće koristi rezale prava pojedinih društvenih i interesnih skupina, inducirani sukobi na svjetonazorskim temeljima samo će umanjiti ionako ograničen reformski potencijal.

Nažalost, u svojoj ideološkoj rigidnosti Karamarko zapravo tek ponavlja iste poteze koje je činio Zoran Milanović, kao kad je bez ikakva povoda ili potrebe nakon dolaska na vlast ukinuo saborsko sponzorstvo nad Bleiburgom i tako alijenirao desno orijentirani dio javnosti.

Sad u slične ideološke bitke, samo iz suprotnog rova, kreće Karamarko. Izgubit će. Ne zato što će netko drugi pobijediti, već zato što u takvim ratovima pobjednika nema. A kome treba vojskovođa koji vodi samo unaprijed izgubljene ratove?