Senzacionalistički izvještaji zapadnih medija kažu da je Poljska pala u ruke desničarske diktature zbog koje će se zemlja udaljiti od Europe i SAD-a. Međutim, treba izbjeći brzoplete zaključke te iz postizbornih sukoba izvući lekcije za druge zemlje u kojima su konzervativni populisti došli na vlast.
Treba se zapitati tri ključna pitanja o vladi stranke Pravo i pravda (PiS). Prvo, ruši li PiS demokratski sustav, mukotrpno stvaran posljednjih 25 godina, uspostavljajući novu diktaturu? Drugo, je li tradicionalistički populizam trajni fenomen u Srednjoj Europi ili je to prolazni val koji će testirati otpornost višestranačkih demokracija? Treće, kakav će biti utjecaj politika PiS-a na poljski transatlantizam?
Ambicije koje se pripisuju PiS-u su postavljanje lojalista na ključne pozicije u nacionalnim institucijama i nastavak ultrakonzervativne agende. Prvo je ono što se događa u svim zapadnim demokracijama kada jedna politička stranka pobijedi na parlamentarnim izborima. Odmah počinje promjena dužnosnika u ministarstvima i drugim ključnim nacionalnim institucijama, uključujući i obavještajne službe. Svjedočili smo istom procesu kod svih drugih izbora u regiji od kolapsa komunizma.
Pitanje koje se postavlja jest jesu li sva takva imenovanja u skladu s Ustavom. U poljskom slučaju glavni je problem imenovanje pet sudaca Ustavnog suda. Usprkos negativnoj sudskoj odluci, pred predsjednikom Andrzejem Dudom, PiS-ovim šefom države, prisegnulo je pet sudaca koje je nominirao novi parlament. On je ustvrdio da su suci koje je postavio prethodni parlament kršili demokratsku praksu.
Važno je podsjetiti da će sporni imenovani suci, čak i ako budu dio Ustavnog suda, biti manjina, a suci koje je postavila prethodna vlada nastavit će dominirati. Bez obzira na to, ako se ustavna pravila budu kršila, administracija će biti izvan zakona. U tom slučaju pojačat će se prosvjedi protiv PiS-a koji nema parlamentarnu većinu, a to bi moglo dovesti i do novih izbora. Kada je riječ o vrijednostima, PiS je blisko povezan s Katoličkom crkvom i pokušava ta uvjerenja nametnuti javnosti, bili to zakoni protiv pobačaja, homoseksualnosti i ostalih vrijednosti koje se tiču individualnih sloboda. Bilo kakvo zakonsko nametanje takvih vrijednosti izazvalo bi jaku reakciju ne samo opozicije i većine glasača, nego i EU. Racionalno gledajući, PiS bi riskirao vlastitu poziciju ako bi pokušao preokrenuti liberalizaciju poljskog društva. To bi još više potaknulo polarizaciju između globalističke vizije Poljske i izolacijske struje koja bi mogla potaknuti radikalizam na obje strane.
Šire pitanje za Europu jest je li tradicionalistički populizam trajni fenomen i kako će on transformirati pluralističke demokracije. Poljska ima iskustva s vladom PiS-a koja je pokušala implementirati ultrakonzervativnu agendu, ali je završila odbijanjem većine birača i smjenom na izborima 2007. godine. S obzirom na poljsku povijest otpora prema bilo kojoj vladi koja prijeti njihovim slobodama, PiS jednostavno nije dovoljno snažan da uspostavi partitokraciju čak i ako lideri to žele. Pravi test za PiS vrtjet će se oko njegovih ekonomskih postignuća. Uoči izbora stranka je obećala značajna poboljšanja sektorima društva koji nisu profitirali od kapitalističkog vala, ali postoje ozbiljne sumnje o tome može li PiS to postići ako usvoji protekcionističku ekonomsku politiku.
Tradicionalistički val u bilo kojoj zemlji EU reakcija je nekih sektora društva na europeiziran i globaliziran svijet, hranjen strahom od konkurencije, modernizma i sekularizma. Većina zapadnoeuropskih društava suočava se sa sličnim fenomenom, čemu svjedoče izborni uspjesi antiimigrantskih i euroskeptičnih stranaka. Na centrističkim je, internacionalističkim i liberalnim formacijama da uvjere građane da oni nude ispunjeniju i bolju budućnost.
Najvažnije pitanje za Washington kreće se oko PiS-ove vanjske i sigurnosne politike i kako će ona utjecati na poljski transatlantizam. Poljska je najvažniji američki saveznik u Srednjoj Europi. To što je vlada Viktora Orbána u Mađarskoj u sukobu s Bruxellesom, a povlađuje Putinovu regionalnom imperijalizmu, to je puno manje bitno nego da Poljska postane nesiguran saveznik otuđen od Berlina i Bruxellesa.
Dokazi upućuju na to da bi Varšava mogla tražiti bliže veze sa SAD-om jer Rusiju smatra najvećom prijetnjom regionalnoj sigurnosti. Prvi strani posjet Dude kao novog predsjednika bio je Ukrajini, što pokazuje da je Poljska sve aktivnija u svom susjedstvu kada je riječ o potpori zemljama koje se odupiru pritiscima iz Moskve. Međutim, ako PiS ne uspije koordinirati svoju politiku s EU, postoji opasnost da se pokaže izoliranim i neučinkovitim. To bi utjecalo na američku percepciju o sposobnostima nove vlade dok će Moskva nastaviti s poticanjem poljskog nacionalizma kako bi pojačala podjelu na Zapadu. Glavni testovi za PiS tek dolaze.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....