KOMENTAR JUTARNJEG Rubalj tone. Je li to početak kraja Putinove vladavine?

Ekonomske sankcije koje su SAD i EU uveli Rusiji zbog umiješanosti u trajnu ukrajinsku krizu, pad cijena nafte na svjetskom tržištu, što je važno ne samo jer je to najvažniji ruski izvozni proizvod (ruski proračun radi na projekcijama cijena tog energenta, a ovakav mitski pad nisu mogli predvidjeti ni najbojažljiviji kremaljski proroci), te bijeg stranog kapitala i investicija (prema nekim mišljenjima, Rusija je ove godine na izmaku ostala uskraćena za isplaniranih 100 milijardi dolara) doveli su Rusiju na rub financijskog kolapsa, a u zlaćanim kremaljskim uredima zazvonilo je na uzbunu.

Procjenjuje se da će Rusija u 2015. biti u recesiji, a predviđa se i pad BDP-a od 1,5 posto, što je za zemlju - koja je u prvoj dekadi 21. stoljeća imala svake godine rast od šest do osam posto - blago katastrofično. Naime, nacionalna valuta rubalj strmoglavila se u odnosu na dolar i euro na uznemirujuću i paničnu razinu - od rujna je euro sa 40 porastao na 100 rubalja (taj se plivajući tečaj na uzburkanom financijskom ruskom tržištu na kraju srijede zaustavio na 85 rubalja, ali nitko ne zna što donosi jutro).

O 15. i 16. prosincu već se govori kao o crnom ponedjeljku i utorku. Narodna banka podigla je kamate s 10 na 17 posto, a kriza je sedmorici najbogatijih Putinovih “pajtosa” oligarha već pojela nevjerojatnih 50 milijardi dolara. Moskvom kruži glasina da izbezumljeni oligarsi preko svoga “messengera” Genadija Timčenka, bliskog Putinova prijatelja i ključara njegova sefa, pokušavaju urazumiti kremaljskog gazdu da racionalizira svoju “ukrajinsku politiku”. Elvira Nabiulina, šefica Narodne banke, poručila je Rusima kako bi bilo dobro da nauče “živjeti u novoj realnosti”.

Zato se već postavljaju pitanja hoće li Ukrajina, koja je i sama na rubu ponora, te sadašnja ekonomska recesija, prouzročena “ukrajinskom Putinovom tvrdoglavošću”, povući i njega u postsovjetski ambis.

- Eto, vam sada, ovo je naplata za ‘Krim je naš’ - kaže dešperatno Slava Rabinovič, ugledni ekonomist moskovske filijale tvrtke Diamond Age Capital Advisors, koji je pozivao Putina i rusku vladu da u ime spasa Rusije spakiraju kofere. No, mnogi analitičari se slažu da se Putin, bez obzira na ovakvu (trenutačnu) zabrinjavajuću financijsku situaciju s neizvjesnim završetkom, zasad ne bi trebao (previše) bojati “dvorskih pučeva” ili, pogotovo, “ruskog Majdana”. Naime, više od pola Rusa nema nikakvih ušteđevina i značajnijih bankovnih računa pa ovaj tečajni tsunami neće pogoditi najveći broj stanovnika.

Doduše, od onih koji imaju nešto u bankovnim sefovima, njih 80 posto ima u rubljima, što najviše može uzdrmati oporavljeni srednji sloj koji je i ojačao tijekom prvih deset godina Putinove vlasti, a među kojima se nalazi i najviše antiputinovskih nezadovoljnika. Ovakvoj nezavidnoj situaciji kumovale su i neracionalne osvetničke kontrasankcije koje je Rusija uvela Europi, uglavnom otkazujući kupnju prehrambenih proizvoda, a podaci govore da je 35 posto najjeftinijih prehrambenih proizvoda uvoženo iz zemalja EU. - Uvođenje takvih protusankcija bilo je političko sljepilo koje je prouzročilo nerješive ekonomske probleme - ističe ekonomist Konstantin Sonin.

No, s obzirom na spomenute gubitke ruskih oligarha, i politologinja Tatjana Stanovaja tvrdi kako u ovoj fazi ekonomske krize Putin mora najviše paziti na elitu i kako će ona preživljavati u sadašnjim uvjetima jer je ona najnepouzdaniji faktor, koji mu je i najnezahvalniji.

- Raskol elite veća je opasnost za Putina nego eventualni socijalni prosvjedi - uvjerena je Tatjana Stanovaja. No, prisjetimo se početka 90-ih ili velike depresije 1998. koja je pogodila puno šire slojeve ruskog stanovništva, a Rusija je bila trapavi i violentni slon na staklenim nogama pa to u većoj mjeri nije ugrozilo položaj tadašnjeg predsjednika Borisa Jeljcina, niti dovelo do njegove smjene, a pogotovo do njegova nasilnog svrgavanja.

Vladimir Putin sada ima mnogo više poluga vlasti u Kremlju, no politolog Konstantin Kalačov ističe da će “ova situacija svakako dovesti do određenog snižavanja Putinova rejtinga, a drastični pad mogao bi uslijedti tek 2016. godine ako se ovakvi socijalni trendovi nastave”.

Naime, dobar dio Rusa za ovakav kolaps najviše okrivljuje Baracka Obamu, a Putina još uvijek ne tako drastično da bi to moglo pokrenuti masovno nezadovoljstvo naroda koji je pod dojmom kremaljske propagande prilično uvjeren da je država u opasnosti i da “vanjski neprijatelj rovari”. U takvoj atmosferi “ugroženosti same države” i “nezaštićene Rusije protiv koje su svi, a pogotovo Amerikanci”, može se manipulirati s padom socijalnih prohtjeva. No, kad je u pitanju Rusija, ipak treba vidjeti kako će reagirati srednji sloj i, pogotovo, režimska ili kremaljska političko-ekonomska elita čiji su vitalni interesi sada ugroženi