KOMENTAR JUTARNJEG Ispravna odluka Zapada: mir je važniji od gospodarstva

Politika ruskog predsjednika Vladimira Putina, nakon što je prisvojio Krim, bila je vrlo razvidna. Od azijskih partnera Kine i Indije nije očekivao prigovore, dakle istočni je front miran, pa se mogao u potpunosti okrenuti zapadnom. A ondje je imao jasnu taktiku - na svaki način osigurati da Washington i EU ne djeluju koordinirano. I to nije bilo teško: na stolu je imao moćno oružje - energiju i niz unosnih poslova tvrtki iz zemalja članica EU koje u Rusiji ostvaruju značajne profite i osiguravaju kod kuće tako važnu zaposlenost. Dakle, osigurati da se one među sobom glođu i tako ne budu u stanju izgraditi jedinstven stav koji bi onda zajedno s američkim mogao biti poguban po njega. I u tome je uvelike uspijevao sve dok proruski separatisti u Ukrajini nisu srušili malezijski zrakoplov raketnim sustavom koji su dobili od Rusije. Plima se tada okrenula, od međunarodne istrage i dalje ništa - koče ju Moskvi odane snage u istočnoj Ukrajini - i Zapad je morao reagirati. Europska unija je najavila sankcije, trebale su biti oglašene još u ponedjeljak, da bi onda američki predsjednik Barack Obama zatražio videokonferenciju s čelnicima Velike Britanije, Francuske, Njemačke i Italije. I tada stiže vijest da će sankcije biti još jače. I objavljene su u utorak poslijepodne, ali još uvijek ne cjelovite, nego samo u osnovnim crtama, a detalje bismo trebali dobiti danas kad stupaju na snagu.

Dakle, uz američki pritisak i sasvim sigurno nizozemski poticaj - u padu malezijskog zrakoplova poginulo je 193 državljana te zemlje - četiri asa EU postigla su neki dogovor i uspostavila prvi ozbiljniji sustav mjera koje bi trebale pokazati odlučnost Zapada u odgovoru na Putinovo dosadašnje ponašanje koje je protivno svim međunarodnim propisima, regulama i dobroj praksi. Mnogi pokušaji obrane Putinova ponašanja zaboravljaju na temeljnu, aksiomatsku činjenicu: šef Kremlja je aneksijom Krima prekršio Povelju UN-a, Pariški sporazum o nepovredivosti granica u Europi i Budimpeštanski sporazum iz 1994. godine kojim Moskva jamči teritorijalni integritet Ukrajine. I kao što je svijet odlučno djelovao 1990. godine kada je tadašnji irački diktator Sadam Husein vojni pripojio Kuvajt, tako je konačno i sada pokrenuta neka akcija koja bi trebala staviti Putina i njegovu kliku pred ozbiljne probleme - ekonomisti govore da bi Rusija ove godine mogla ostati bez 150 milijardi dolara samo u bijegu kapitala iz zemlje. Dio ovog kompleksnog geopolitičkog preslagivanja i nadmudrivanja sada je i Hrvatska, kao članica EU i NATO-a. U Jutarnjem listu jučer smo oslikali razinu ekonomskih odnosa Rusije i Hrvatske koji su od naše samostalnosti, nakon što je riješeno pitanje klirinškog duga, stabilni, iako na štetu Zagreba: jasno, pitanje je uvoz plina.

Bilo je brojnih zagovornika jačih ekonomskih veza, posebno u proteklom desetljeću, koji su tvrdili da treba širom otvoriti vrata ruskom kapitalu u svim oblicima, ulaganjima, kupnji, da treba prigrliti projekt Družba Adria i pustiti njime rusku naftu te privući na svoje ozemlje plinovod Južni tok. To je u prvi mah djelovalo primamljivo, Rusi imaju novca, spremni su se njime razbacivati, ako im dođu tvrtke uletjet će i njihovi najbogatiji i na Jadranu trošiti milijune.

No, pogled samo preko plota, u Srbiju, pokazao je kako to izgleda kad Rusi kupuju: uzeli su cijelu Naftnu industriju Srbije za sitni novac, ni pola milijarde dolara, a sada njome vladaju dajući zauzvrat samo najavu prolaska Južnog toka. Crna Gora, pak, sada gorko plače i nastoji se izvući iz ruskog, vrlo bolnog zagrljaja pa se pokazalo da odluka o zatvorenim vratima Rusima i nije bila tako loša. Rusi, pak, ne odustaju, nego sad najavljuju da bi došli istraživati ugljikovodike u Podravini, ali kako kad ni sami ne mogu modernizirati svoja naftna polja.

Zatim stižemo do privatnog biznisa koji je pronašao svoj interes u Rusiji, ali kako stvari stoje, ne bi trebali biti pretjerano zabrinuti. Rusija će retorzijom udariti na one s kojima puno više radi, ali i za koje zna da su joj pravi neprijatelji - eto, već je jučer zabranila uvoz poljskog voća i povrća.

Jasno, ako se odnosi dodatno zategnu, i oni će pretrpjeti gubitke, ali treba katkad biti spreman na njih ako je u pitanju veća korist. To je, pak, pregnantno objasnio njemački ministar financija Wolfgang Schäuble: “Mir je važniji od gospodarstva jer kad nema mira, tada će i gospodarstvo patiti”. Dakle, prvo dati Putinu do znanja da ne smije raditi što mu padne na pamet, a onda ćemo jačati odnose. Kako u ostalim članicama EU tako i u Hrvatskoj.