Glavna teza predsjedničke kampanje Kolinde Grabar Kitarović glasi: “Ova je Vlada nesposobna, a predsjednik Josipović tolerira njenu nesposobnost pa zato mora otići”. Gospođa Grabar Kitarović tezu o nesposobnosti Milanovićeve Vlade i suodgovornosti predsjednika Republike za Vladinu nesposobnost ponavlja kao mantru, iz dana u dan, iz grada u grad , iz intervjua u intervju.
Otvoreno pismo koje je Danica Ramljak, bivša ravnateljica Instituta Ruđera Boškovića, prekjučer uputila HDZ-ovoj predsjedničkoj kandidatkinji nužno, međutim, nameće sljedeće pitanje: je li zapravo nesposobna Kolinda Grabar Kitarović?
Danica Ramljak u svom je pismu, koje je odmah poharalo internet (pa je tako postalo tekst s najviše preporuka i likeova i na portalu Jutarnjeg lista i na portalu Večernjeg lista), Kolindi Grabar Kitarović postavila desetak pitanja vezanih uz njezin mandat hrvatske veleposlanice u Sjedinjenim Američkim Državama.
Danica Ramljak, kao bivša emigrantica, koja je aktivno djelovala na međunarodnoj afirmaciji Hrvatske još u devedesetim godinama i kao osoba koja posjeduje i hrvatsku i američku putovnicu, svakako nije nekompetentna, ni nepozvana, da propituje uspješnost veleposlaničkog posla gospođe K. Grabar Kitarović.
Nadalje, Danicu Ramljak ne može se optužiti da je Kolindu Grabar Kitarović napala iz stranačkih interesa: dapače, bivši SDP-ov ministar znanosti Željko Jovanović smijenio je gospođu Ramljak s direktorske pozicije u “Ruđeru Boškoviću”, što znači da ona uistinu nema nikakva razloga ponašati se pristrano u korist SDP-a i njegova predsjedničkog kandidata, što njezinu pismu protiv gospođe Kolinde Grabar Kitarović daje dodatnu težinu.
Činjenica je da su neka od pitanja Danice Ramljak, blago rečeno, pogrešno kontekstualizirana. Primjerice, nema mnogo smisla okrivljavati hrvatsku veleposlanicu u Washingtonu zbog činjenice da Sjedinjene Države još nisu ukinule vize hrvatskim građanima: ovdje se radi o ponešto složenijem pitanju, koje nadilazi ovlasti i sposobnosti bilo kojeg veleposlanika.
No, glavna pitanja što ih je Danica Ramljak postavila Kolindi Grabar Kitarović svakako stoje.
Bivša ravnateljica “Ruđera Boškovića” tako se pita što je HDZ-ova predsjednička kandidatkinja, dok je obnašala ambasadorsku dužnost, učinila za privlačenje američkih investicija u Hrvatsku, za unapređenje američko-hrvatskih gospodarskih odnosa i popularizaciju hrvatskog turizma u Sjedinjenim Državama.
Odgovor se zna: ništa, ili gotovo ništa.
Kada bi se detaljnije analizirale Kolindine godine u Washingtonu, uistinu nije jasno što bi iz njih trebalo istaknuti.
Nesporna je činjenica, na koju je pismo dr. D. Ramljak svratilo pozornost, da Kolidna Grabar Kitarović nije spadala među efikasnije (dakle, “sposobnije”) hrvatske veleposlanike.
No, problem s političkom efikasnošću (“sposobnošću”) HDZ-ove kandidatkinje ponešto je dulji i dublji.
I kao ministrica vanjskih poslova, Kolinda Grabar Kitarović nije učinila ama baš ništa samostalno što bi mogla podvući u svom CV-u: kojih se njenih diplomatskih incijativa sjećamo? Kakvu je to vanjsku politiku ona vodila? I kakav je pečat dala hrvatskoj vanjskoj politici?
Na sva ta pitanja nema pozitivnih odgovora već i zato što je Ivo Sanader, osim dužnosti premijera, de facto obavljao i dužnost ministra vanjskih poslova. Jedini Sanaderov ministar vanjskih poslova u šest i pol godina njegove vladavine, koji je posjedovao osobni politički idenitet, i koji je sukreirao hrvatsku vanjsku politiku, bio je Miomir Žužul.
Kolinda Grabar Kitarović možda je dobro ili vrlo dobro, ili odlično, odradila posao u NATO-u, no tu se radilo o službeničkom, a ne o samostalnom političkom ili državničkom poslu.
A dužnost predsjednika Republike Hrvatske - bez obzira na male predsjedničke ovlasti - eminentno je politički i državnički posao.
Na svoje dvije dosadašnje političke dužnosti, na položaju ministrice vanjskih poslova i veleposlanice u Washingtonu,Kolinda Grabar Kitarović nije pokazala da je kadra uspješno obavljati takvu vrstu posla.
Što je strateška unutarnja slabost njezine predsjedničke kandidature.