KOMENTAR BORISA VLAŠIĆA Nije Hrvatska faktor nestabilnosti u susjedstvu, nego doma, u Hrvatskoj

Dobro je to i pametno Vlada odbrusila Pupovcu. Nije Hrvatska faktor nestabilnosti u susjedstvu, kako on to tvrdi. Hrvatska je faktor nestabilnosti doma, u Hrvatskoj. Riječ je o izoliranim incidentima, komentirao je premijer situaciju sa Srbima nakon nedavnog napada na Srbe u kafiću u Uzdolju.

Incident bi nekako trebala biti situacija koja jako izmakne kontroli, u kojoj se više nitko ne može smiriti i obuzdati, ali kada ekipa navuče fantomke i uleti u kafić da bi prebila sve koje zatekne i porazbijala sve što može, onda to nije incident. To je klasičan napad, izveden po savjetima iz priručnika.

Prvo treba nabaviti ekipu koja je spremna nekoga razbiti. Onda se dogovori koga će se razbiti, najbolje manju ekipu, a može i da su žene i djeca među napadnutima. Štiteći njih, teže mogu zbrisati, a braneći druge, teže mogu braniti i sebe.

Napasti da bi uzvratili, gotovo da ne mogu. Kada se, dakle, dogovori ekipa i izabere cilj, Srbe, pribave se fantomke. Nema bolje zaštite identiteta nego fantomkom na glavi, nije ju jednostavno skinuti pa, dakle, neće u tučnjavi pasti.

Palice, lanci, letve i hladno oružje u toj se situaciji pojave sami od sebe, jednostavno izrastu u prtljažnicima automobila ekipe s fantomkama.

Tako izgleda malo ozbiljniji napad na Srbe. Murja bi tu negdje mogla nekoga i uhvatiti, no štos je da će najčešće svi dobiti prekršajne prijave, a ako i uleti kaznena, uvijek se može ublažiti i svesti na nešto bezvezno. Nema tu ozbiljnog zatvora jer nema tu ozbiljnog zločina.

Kao da je neka velika stvar prebiti par Srba u nekom zabitom kafiću. Uostalom, gledali su Crvenu zvezdu. Halo? U Hrvatskoj? Hrvatska je zemlja u kojoj saborski zastupnik i bivši ministar za Antu Pavelića misli da mu je djed ili pradjed, gdje je ustaški grb proglašen braniteljskim i gdje se Srbe mlati i napada svakih dva do tri mjeseca. Jedino, nikako da se naviknu. Srbi.

Hrvati su već naučili, nema te institucije vlasti koja će nešto ozbiljno napraviti protiv idiota koji napadaju Srbe samo zato što su Srbi.

Uvijek postoji to zaštitničko sljepilo koje ne dopušta da se prepozna nasilni idiot. I uvijek se onda izmišlja neki banalni izgovor da se ne učini ništa. Kaže se da je svako nasilje za osudu, najstrožu i najodlučniju. I ništa s time.

Zato se napadnu vaterpolisti u Splitu, sezonci na Braču, ljudi u kafiću u Đevrskama ili stariji čovjek u Viškovu, ekipa se sjuri na kafić u Uzdolju.

I svaki se put kao motiv i opravdanje napada pojavi ta činjenica da su u pitanju Srbi. Ali, to budu izolirani incidenti, ustaški pokliči budu nezamijećeni, fotografije Ante Pavelića budu iznenađenje i sve ostane na tome.

Da, Hrvatska nije zemlja u kojoj se uzgaja ustaštvo i mržnja, ali svakako nije zemlja koja zna kako se postaviti prema tome iako postoje ljudi koji imaju vrlo jasan stav i prema nasilju i prema tome kako bi nacionalni identitet trebao izgledati. Požeški biskup Antun Škvorčević, primjerice, iako je i on prozvao Pupovca.

Umro je za svakog čovjeka te se na križu priznao našim bratom: I hrvatskim i češkim i srpskim i drugim”, rekao je neki dan. Jedini. “U tom duhu osuđujem nasilje što su ga ovih dana u Kninu, Đevrskama, Viškovu i nekim drugim mjestima naše hrvatske domovine izvršile određene osobe nad ljudima srpske nacionalnosti te žrtvama izražavam svoje suosjećanje.

Nedopustivo je hrvatstvo pretvoriti u ideologiju za mržnju i nasilje”, rekao je govoreći o Hrvatskoj koja bi bila dobra zemlja za sve. Ali je lakše ako je zemlja za uzgoj idiota.