KAPETAN DUGE PLOVIDBE O POMORSKOJ TRAGEDIJI Radi istine, žrtava i pouka koje bi iz ovoga trebalo izvući, usuđujem se ponuditi jedno drukčije mišljenje

O teškoj pomorskoj nesreći, koja se dogodila u Koločepskom kanalu 25. travnja, u medijima smo već mogli pročitati i neke pretpostavke kako je došlo do tragičnog sudara. Stručnjaci koji su iznijeli svoja mišljenja zaključuju da je gumenjak plovio neosvijetljen te nude tumačenje zašto ni radarskim motrenjem nije bio uočen. Razumljivo je da Ministarstvo sa sebe i svojih službenika nastoji otkloniti svaku odgovornost, ali radi istine, radi žrtava i pouka koje bi iz ove tragedije trebalo izvući, usuđujem se javnosti ponuditi jedno drukčije mišljenje.

1. Pretpostavka da gumenjak nije bio osvijetljen temelji se na izjavi preživjelog putnika. On je sjedio s lijeve strane, bliže krmi, dakle izvan sektora vidljivosti bočnog svjetla te nije mogao znati jesu li bočna svjetla (ostala) uključena.

2. No, zašto bi preživjeli rekao da je njihov gumenjak bio neosvijetljen. Pa, on je vjerojatno zaključio da je skiper pogasio sva svjetla kad je nedugo nakon isplovljenja isključio bijelo kružno svjetlo (koje pokriva sektor jarbolnog i krmenog svjetla), što je preživjeli i jedino mogao vidjeti. Zašto pretpostavljam da je bijelo svjetlo isključeno? Dva su razloga tome. Pri lijepom vremenu i mrkloj noći bijelo svjetlo zasljepljuje skipera te mu umanjuje sposobnost uočavanja drugih brodova. U ovom je slučaju imao dodatni razlog da ga isključi jer je, s obzirom na valovitost mora, morao vješto izbjegavati velike kreste valova koje bi teško razabirao s uključenim bijelim svjetlom. Da bi isključio i bočna svjetla, nije imao baš nikakva razloga. (Nadam se da će sigurnosna istraga prepoznati problem zasljepljivanja te sugerirati promjenu tehničkih pravila.)

3. Stručnjaci su javnosti protumačili kako je mogućnost radarskog detektiranja gumenjaka pri valovima na moru znatno reducirana i tako su, vjerojatno nehotice, opravdali jednu jako lošu praksu da se zanemaruje vizualno motrenje koje bi prema dobroj pomorskoj praksi moralo biti primarno. Neprihvatljivo je vođenje broda svesti samo na motrenje radarske slike, tim više što je zbog valovitosti mora korišten "sea clutter", što "briše" smetnje od valova, ali i slabije jeke. (Nadam se da bi sigurnosna istraga mogla sugerirati nametanje obveze postavljanja radarskog reflektora na gumenjake.)

4. Ako je ostavio uključena bočna svjetla, pravilnim vizualnim motrenjem gumenjak bi bio uočen. No, ako je imao sva svjetla pogašena, teško da bi i pozornim motrenjem bio uočen. Ali, u svakom slučaju nameće nam se pitanje kako to da gumenjak nije uočio SAR plovilo Danče?

A gumenjak je, birajući najprikladniji put između valova, morao pozorno motriti "da prova", s jednom rukom na "timunu" i s drugom na "manici". Da ga je uočio barem četiri-pet sekundi prije sudara, bilo bi dovoljno da se samo manevrom gumenjaka izbjegne sudar (zaustavljanjem propelera gliser se "ukopava"). Kad se nađe u neposrednoj opasnosti, svaki čovjek spontano reagira, nastojeći izbjeći pogibelj, odnosno sudar. U ovom slučaju nikakve reakcije nije bilo, čuo se samo vapaj iznenađenja (i nemoći). Baš ovaj izostanak manevra "in extremis" upućuje na zaključak da unatoč pozornom motrenju brod Danče uopće nije bio uočen.

5. I profesionalcima se može dogoditi da zaborave upaliti navigacijska svjetla. Baš zato mnogi trgovački brodovi nikad ih i ne gase, tj. ostaju upaljena i u luci. Plovila ove vrste predugo ostaju u luci da bi im svjetla bila stalno uključena i zato je pretpostavka da Danče nije imao "upaljenu navigaciju" moguća, a izostanak manevra "in extremis" ovu pretpostavku čini vrlo vjerojatnom.

(Napisao: mr. sc. Mladen Russo, kapetan duge plovidbe)