OŠTRI REZOVI

Kako je diverzija boljeg obrazovanja uspjela na prvom koraku

Ilustracija
 Mario Todorić / Hanza media

Ovako izgleda stvarnost - ne treba nam razvijanje sustava vrednovanja rezultata učenja. Eksperimentalno uvođenje kurikularne reforme - izbacujemo. Model izbornosti za gimnazijalce - izbacujemo. Mjere za odgojno-obrazovne ustanove koje su koristile programe za učenike s teškoćama - križamo. Program e-škole - uklanjamo. Podrška učenicima romske nacionalnosti - ukidamo.

Nije problem u tome što je netko slabouman odlučio promijeniti Akcijski plan provedbe Strategije obrazovanja. Problem je u tome što toga nitko neće staviti u zatvor zbog napada na slobodu mišljenja djece, što on nikada neće shvatiti da će ti klinci cijeli život biti zadnji jer ih nisu pustili da razmišljaju, nisu ih naučili da uče, nisu im dali da sami donose zaključke. Učili su ih kako postati zatucan, poslušan i dobar. Slomili su im mišljenje na drugom sastavku u školi, ostavili su im ideju matematike na pronalazak točnog rješenja, umjesto na učenje razmišljanja, zatrpali su im mozgove stvarima kojih se nikada neće sjetiti, a uz to su im ostavili pjesme čiji stihovi kažu: Kako da se radujem sama novim ljetima/ lete suze kao da gađam se žiletima.

Ovo misle učenici - neka su nam izbacili sva ta sranja, ionako nas ništa ne interesira jer jedino zanimljivo u osnovnoj školi je kada nas krenu pucati hormoni. A onda seks. Sto posto ćemo biti najbolji!*

Ovo misle učitelji - samo da nas riješe svih tih administrativnih cirkusa. Ionako su ti učenici preglupi da bismo ih podučavali, gnjave nas starci da su im djeca genijalci, djeca misle da su genijalci, a nemaju pojma jer su krelci bez naslijeđenih centara za učenje i memoriranje. Ne dao im dragi Bog da mi taknu praznike. Uostalom, koliko me ono plaćaju?*

Ovo misle ravnatelji - ne da me nije briga, nego neću ni čuti ništa o promjenama. Jesu li oni normalni? Kakve moderne škole i sustavi za učenje, kakvo vrednovanje, kakva podjela djece na Rome i nerome, imaju svi biti jednaki i u zaostalom razredu. I to s posebnim programom za učenike s teškoćama, znaju li oni kako to ustvari izgleda, koliko je teško s takvim učenicima? Pa tko će se s time gnjaviti? I koje su to fore s e-školama? Za to nema dnevnica, a i daleko je, negdje na internetu. Što im to znači im-ple-me-ntacija? Koja kurikularna reforma, jesmo li zato bili u Hodu za život? Joj, kako su dosadni, i taj Plenković bez petlje, samo da mi ne diraju u mandat i da mi ostave dvoranu da je rentam dečkima za mali nogomet.*

Ovo misle roditelji - pa dobro, je li mogu oni još više sve zakomplicirati? Prvo moraš upisati maloga, onda nakon tri godine skužiš da ga nisu naučili učiti, onda skužiš ni da ti ne znaš ono što on ne zna, a učitelji traže da zna, iako mi se onaj zaklinjao na mater i oca da nije on ništa kriv, nego je kriv nastavni program i da će biti još gore kada jokićevci pobijede. Onda mu neće dati peticu, ja ga ne mogu upisati u srednju školu, a mali je nesretan jer da ga zezaju u školi. A digli su ocjene svima, ali se meni svete preko maloga jer sam žrtva, dragovoljac kojem još nisu dali sve što mi duguju. Banda. Kad poludim, doći ću im s kašikarom.*

Ovo misli opozicija - odustanite od masakra, dajmo obrazovnom sustavu da diše.

Ovo misli HDZ - ne uzbuđujte se, ne dižite tenzije, sve aktivnosti idu svojom dinamikom.

Ovo misle slaboumni - da im mi to riješimo? Već smo počeli.

Ovo misle branitelji - da vadimo plinske boce ili što?*

Ovo misli Vlada - možete li prestati? Baš nas briga.

*postoje i oni kojima je stalo do znanja i sposobnosti učenika. Još uvijek gube. Ili se iseljavaju.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
17. studeni 2024 11:47