Mitingom uz podršku voditelju Marku Juriču i televiziji Z1 subnorovski je politički projekt iz šatora u Savskoj ušao u novu i - kako se čini - pretposljednju fazu svog djelovanja. Utemeljen prije godinu i pol kao socijalni prosvjed, šator u Savskoj bio je na početku smjesa neutemeljenog socijalnog bunta te političke kontrakulture koja je bez naročitog sistema jurišala na cijeli lijevo-liberalni društveni establišment.
Tijekom predizborne kampanje šator i Savska postali su “rezervni Norval”, mjesto poklonstva na kojem se blagopomazivalo nacionalističke političare i politiku. Sad su izbori prošli - ali, mobilizacija ne. U samo dva dana svjedočili smo dvama događajima koji pokazuju da Savska već sad ima elemente institucionalizirane ideološke hunte. Prvo smo svjedočili “primopredaji” u Ministarstvu branitelja, “primopredaji” koja se pretvorila u kaotično osvajanje zgrade, te eskalaciju uvreda i meteža u kojoj su mjesto našli i takvi ozloglašeni mračnjaci kao biskup Košić.
Samo dan potom družba iz šatora i vrh desne politike krenuo je u “osvajanje” još jedne institucije: Vijeća za elektroničke medije. Oko 8000 prosvjednika okupilo se ispred tijela koje je zagrebačkoj Z1 televiziji rebnulo trodnevnu kaznu zabrane emitiranja jer je voditelj emisije nastale u vanjskoj produkciji predložio da se na srpske crkve stavljaju znakovi upozorenja, a zagrebačkog pravoslavnog svećenika nazvao “četnički vikar”. Za takav govor mržnje od kojeg se ledi krv Vijeće je za elektroničke medije Z1 rebnulo kaznu koja je bila uvelike simbolička (premda i jasna). Međutim, za uličnu je, desničarsku “antibirokratsku revoluciju” ta kazna bila povod za novi miting.
Od pionirskih vremena Savske mnogo je što isto. Glavni su akteri isti, isti su manekeni hrvatske mržnje, isti i njihovi sateliti (uključujući najjadniju hrvatsku političku figuru, komunističkog pokajnika Zdravka Tomca). Ali ono najbitnije više nije isto. Jer, Savska više nije politička kontrakultura. Savska je vlast. Na mitingu je jučer bio i jedan od potpredsjednika Sabora ( Ivan Tepeš).
Na mitingu je bio dio ljudi koji u novoj podjeli vlasti imaju utjecaj. Prosvjednici “protiv sistema” još su jučer upali u jedno ministarstvo. Sada idu dalje. Ono što je samo naivnima na početku izgledalo kao socijalni bunt poprimilo je obličje nenaoružane falange koja će na ustanove i ljude koji im se ne sviđaju jurišati po Miloševićevoj krilatici: “institucionalno i vaninstitucionalno, bez oružanih bitaka, premda ni one nisu isključene”. Kao u reprizi lošeg filma, sve je isto, fale samo jogurti.
Prvi put, antibirokratska je revolucija završila ratom i tisućama mrtvih. Kažite nam makar jedan razlog zašto ovaj put ne bi?