JAO JAVNOSTI AKO BI SE HDZ VRATIO NA VLAST Prema ovim ‘žandarima duha’ Tuđman je bio šampion tolerancije

Neprirodno je i loše kad komunikacijsku strategiju određuje policajac. Kao što se to upravo događa HDZ-u. Gdje je glavni tajnik Milijan Brkić zvani Vaso svim članovima stranke zaprijetio da bez koordinacije sa središnjicom ne smiju ni zucnuti. U suprotnom, slijede sankcije! Zatim je ušao u rat s javnom televizijom optužujući je da sudjeluje u kampanji protiv šefa HDZ-a Tomislava Karamarka i služi se “manipulacijom, obmanom i cenzurom”. Kao bivši policajac, Brkić se slabo snalazi u prostoru javnosti.

Najvećom opozicijskom strankom danas vladaju ljudi koji su se karijerno formirali u obavještajnim strukturama. Možda je i prirodno da im je, takvima, bliža i draža konspiracija. U svakom slučaju, u HDZ-u čak i u započetoj predizbornoj kampanji na javnost ne gledaju kao na potencijalnog saveznika, kojega treba šarmirati, pridobiti, osvojiti, nego kao na potencijalnu prijetnju. Maksimalno se zatvaraju. Ponašaju se kao da su u neprijateljskom okružju, pod opsadom. Šef stranke u stalnom je bijegu od javnosti. Nema ga niti govori u Saboru, institucionalnoj pozornici na kojoj opozicija prirodno vodi svoje bitke i predstavlja se općinstvu. Parlamentarna govornica od neprocjenjive je vrijednosti. Ništa je ne može zamijeniti. Ali, Karamarko ni da bi. Intervjue daje samo medijima i novinarima od svog osobnog povjerenja. Ostalima će, čak i kad pristane, otkazati bez objašnjenja, u posljednji trenutak. Nekorektno i kukavički! Izgleda da ga brije veliki strah od javnosti.

Njegova ekipa zabranom javnog istupanja svima u HDZ-u zavodi pravu strahovladu. Stranka, navodno, ne može kontrolirati ekstremističke bukače po svojim skupovima, izvikivače Kevine jame, ali zato misli da mora nadzirati svaki kontakt svojih čelnika i članova s medijima. Svojedobno, devedesetih, HDZ je ušao na političku scenu ustajući protiv famozne “hrvatske šutnje”, sada je vlastitim ponašanjem reprizira. Stranačkim prvotimcima jezik će se razvezati samo u povjerenju. Off the record o stanju u stranci svašta se može čuti. O Karamarkovom suicidalnom otklizavanju u desnilo, čak da je stranku ustrojio kao falangističku družbu.

Ali pod vlastitim imenom nitko ništa neće reći. HDZ-om danas vlada strah, kakav valjda nikad nije. Više je demokratskog raznoglasja i žamora bilo na početku, u Tuđmanovom vremenu. Prema “žandarima duha”, koji danas gospodare HDZ-om, ondašnji je predsjednik bio šampion tolerancije. Nedavno se za Globus o Karamarkovom revizionističkom otklonu od Tuđmanova projekta nacionalne pomirbe, noseće ideje političke doktrine utemeljitelja stranke, usudio govoriti samo bivši premijer Nikica Valentić. Nitko drugi. Pod vlastitim se imenom o toj novoj detuđmanizaciji HDZ-a nijedan od stranačkih velmoža nije pristao oglasiti. Ali su se - bez navođenja izvora - svi izjasnili odlučno protiv. Neki portali Valentićev su istup proglasili hrabrim. Premda bi takvo ponašanje moralo biti normalno. Smatrati iskazivanje vlastitog mišljenja, osnovni preduvjet za otvaranje bilo kakvog dijaloga, herojskim djelom? To samo govori o dubini HDZ-ova demokratskog nazadovanja. Političke su stranke danas prebukirali poslušnici i klimoglavci, ljudi od plastelina! Osobe od ljudskog i moralnog integriteta pokazuju se pravim izuzetkom!

Zato, jao medijima i javnosti ako bi se HDZ vratio na vlast! Svojedobno, komunistički su prvaci smatrali da se naredbom “Zaustavite Reuters!” istina može skrivati, a informacije zatvoriti. Na tom je tragu i HDZ-ovo aktualno vrhovništvo. Za glavnog tajnika Brkića svaki je nekontrolirani i nepreparirani kontakt s medijima sumnjiv i kažnjiv. Sve različitosti u stranci on bi podrezao i sankcionirao, svako autonomno razmišljanje zabranio. HDZ će glajhšaltovati i uškopiti. Pretvoriti ga u družbu Vasinih klonova.

Ni u SDP-u nije mnogo drukčije. Tamo također sve kipti od nezadovoljstva i sukobljavanja, ali prema javnosti još glume monolit. Najbliži suradnici Zorana Milanovića svoga će šefa u offu doslovno razbucati, ali pred publikom poltronski mu povlađuju. Šaptat će o njegovu karakteru, o neuspješnom vođenju Vlade, o SDP-u od kojega nakon njega ni kamen na kamenu neće ostati. Priznat će vlastite strahove da ih vodi ravno u izborni poraz, da zbog njega izbore neće dobiti. Ali na javnoj sceni, pa čak i unutar stranke, svi su kao s flasterom na ustima. Vlada zavjera potpune šutnje. Možda ne tako grubo, ali slično kao HDZ, i SDP podcjenjuje javnost i često je antagonizira. Milanović ne komunicira s javnošću; osim iznimno, ne drži presice; njegovi recentni razgovori na televiziji gotovo da su incidentnog karaktera. Premijer tvrdi da mo’š ga ubiti, ali on ne voli populizam. No, njegov intelektualni elitizam i snobizam nemaju prolaz. Neprilagođenost komunikacijske strategije demokratskom načinu vođenja političke utakmice, kao i stanje močvare koje trenutačno vlada HDZ-om i SDP-om, ne ide na dušu samo njihovim šefovima. Armija oportunista također ima svoju odgovornost. Autokratski model vladanja jednako počiva na volji za moć pojedinaca kao i spremnosti svih ostalih da im se potčine. Mirela Holy je lani, analizirajući prilikom izlaska iz SDP-a stanje u toj stranci, ustvrdila da su za autoritarne šefove krivi oni koji im omogućavaju autoritarno ponašanje. “Statut SDP-a čak dopušta stvaranje programskih struja, odnosno frakcija. Ali, imamo li ih? Nemamo! Nemamo ih zato što je u SDP-u, kao i u svim drugim strankama, premalo hrabrosti.”

Sve su stranke danas nakrcane ljudima kojima stranački angažman nije pitanje političkih uvjerenja nego egzistencijalne vezanosti. Uhljebi su pregazili političke idealiste i aktiviste. A takvi su onda spremni sve odšutjeti, pred svakom devijacijom, pa i pred mahnitom, po državu katastrofalnom kleptokracijom okrenuti glavu. Sanaderovi drugovi uzaludno sve do danas javnost pokušavaju uvjeriti da ništa nisu znali.

Tko bi im mogao vjerovati? Jednako će tako pred sudom javnosti podijeliti odgovornost oni koji svoje stranke sada utjeruju u šutnju kao i oni koji pred njihovim silništvom podviju rep. Bivši policajac Milijan Brkić, slabo obrazovan i demokratski insuficijentan, možda i ne zna drugačije, ali sigurno je da u HDZ-u ima mnogo onih koji znaju da Vasina policijska komunikacijska strategija nije primjerena ni zahtjevima današnjeg vremena ni interesima stranke.