PIŠE T. ŽIDAK

Iz 'devetog kruga pakla' vratio se Ismet Hadžić

'Onda se sjetim utakmica s Hajdukom, kad smo ih u Splitu dobili 2-1 i kad su navijači pjevali ‘Hajduk i Dinamo dva su kluba bratska...’ Pa se sjetim 3-0 protiv Zvezde...'
Zagreb, 010210.Intervju Zlatka Cice Kranjcara bivseg igraca Dinama, sada nogometnog trenera u restoranu Domagoj.Na slici: u drustvu sa Markom Mlinaricem i Ismetom Hadzicem bivsim suigracima iz Dinama.Foto: Drago Sopta / CROPIX
 Drago Sopta / CROPIX

Kada je prije jedanaest godina pokojni reporter Jutarnjeg lista Ivica Šantek otkrio da je Ismet Hadžić, slavni nogometaš još slavnije Dinamove generacije iz osamdeset druge, posrnuo do dna, da spava u autu i po parkovima, da je profućkao sve i da je gladan kruha i “vječito žedan”, bio je to šok za sve Dinamove navijače, koji su znali da se 1982. godine u Dinamu mogao zaraditi novac za pristojan život, da su Kranjčar, Zajec i Mlinarić napravili milijunske transfere. I onda vijest da je jedan od najboljih igrača te generacije, koji je proslavio i Velimira Zajeca, jer je pokraj Hadžije mogao igrati komotno kao Beckenbauer, otišao k vragu. Ismet Hadžić tada je bio jedna od najtužnijih stranica Dinamove nogometne povijesti.

- Nisam bio čak ni klošar jer, kako sam ja živio tih godina, bila je to uvreda i za klošare. Ostao sam bez svega, posudio nekim prijateljima 80.000 maraka, prijatelji se više nikad nisu javljali. A onda sam još zaronio i u alkohol i piće je odnijelo i ostatke ostataka. ‘Na dnu’ me našao Zlatan Arnautović, koji je preko Jutarnjeg lista i Ivice Šanteka pokrenuo akciju za moje spašavanje - ispričao mi je Ismet Hadžić, koji se nerado sjeća “dana klošarenja”, ali ne bježi od te crne epizode u svojoj biografiji.

- Radio sam na trešnjevačkom placu, gurao kolica, nosio gajbe i zbog te ‘šanse’ sam do groba zahvalan Faruku Spajiću, koji mi je pružio ruku kada su me svi zaboravili. Poslije sam bio i vodoinstalater, popravljao sam centralna grijanja, svašta čovjek nauči kad je u nevolji - govori nogometaš, za kojim je 1982. godine uzdisalo pola Europe.

- Na stolu je bila ponuda turskog Fenerbahcea, preda mnom i Ćirom su već bili ugovori, koji su mi za tadašnje prilike garantirali fantastičan transfer od 300.000 dolara. I onda Ćiro kaže: ‘Sine, ne mogu te pustiti, ostani još godinu dana da osvojimo i drugu titulu...’ Puno godina kasnije ležim u autu, hladno je, a meni kroz glavu idu ti dolari, oproštajna utakmica Dragana Džajića u Tuzli, kada mi je sudac rekao: ‘Samo ga krivo pogledaj, letiš van’. Nije se sastao s loptom. Onda se sjetim utakmica s Hajdukom, kad smo ih u Splitu dobili 2-1 i kad su navijači pjevali ‘Hajduk i Dinamo dva su kluba bratska...’ Pa se sjetim 3-0 protiv Zvezde, Mlinarića, Kranjčara, Zeke i suza suzu goni. Žena je pobjegla u Tuzlu, svijet se srušio...

Onda su se pojavili Ivica Šantek, koji je svijetu objavio žalosni kraj jednog nogometnog genija, Faruk Spajić, koji mu je gurnuo šnitu kruha u ruke i odluka - alkohol mi ne treba. Već šest godina nije “gablal” - ni kapi!

- Digao sam se iz mrtvih! Prije četiri godine u Dinamo me vratio Zvjezdan Cvetković, tada sportski direktor a danas menadžer.

Upro je i Zdravko Mamić, koji je rastao uz Dinamo ‘82., nije bešćutan tip i svi su uprli ne bi li spasili Hadžiju. Iznajmili su mu stan u Petrovoj ulici, uključili ga u rad omladinske škole, a od 1. ožujka ove godine vodit će omladinsku školu Lokomotive...

- Nadam se da će sa mnom i Marko Mlinarić - kaže Hadžić, koji je sentimentalno vezan za Mlinku i tvrdi da su Mulahasanović i Mlinarić najbolji igrači s kojima je igrao. A s kojima je imao najviše “okapanja”?

- Vabec i Grnja su bili najgori, s njima sam se teško nosio. I kada se govori o najboljim Dinamovim igračima, uvijek se spomenu Štef Lamza, Marko Mlinarić i Cico Kranjčar, ali, Drago Vabec svakako spada među prvih pet...

Zdravko Mamić mu je obećao stan! Šansu mu je dao, Dinamo ga je izvukao s dna, još samo želi napraviti jednu stvar:

- Da se ‘bogato udam’, dosta su me ‘ženili’ - reći će uz sok od marelice, jedino piće za kojim će posegnuti u birtiji.

Ismet Hadžić je ujedinio Dinamove veterane, staro društvo je opet skupa. U ovom času, osim klincima, preokupacija mu je pronaći Dragana Bošnjaka, koji “luta negdje između Kanjiže i Novog Sada”, igrača s kojim je 1982. godine proslavio Dinamo. Saznao je da “Bošnjak nije najbolje”, možda mu treba pružiti ruku. A Hadžija najbolje zna što znači pružena ruka kad si dolje, u devetom krugu pakla...

- Nikad Zagreb ni Dinamo neće više imati takvih igrača. Nikad me nitko neće uvjeriti da je Modrić bolji od Mlinarića, Ćorluka od Dragana Bošnjaka, ili Eduardo od Cerina i Kranjčara. To su bili velemajstori. I nikad više u Maksimiru nije bilo takve klape, možda su nam se približili Silvio Marić i Robert Prosinečki 1998. godine. No, u Maksimiru raste jedna nova generacija, koja danas ima između 14 i 16 godina, koja bi nas mogla nadmašiti. Ali, o tome u ovom času ne želim govoriti da ih ne ureknem. Ostaje mi moj posao u Lokomotivi, moja nada da ću kad tad dobiti svojih 50 kvadrata i izuzetna zahvalnost Dinamu, Božidaru Šikiću, Jurici Čabraji i Zdravku Mamiću koji su mi produljili život. Ostaju mi i moji veterani, Zlaja Arnautović, Mlinarić, Vabec, Dautbegović.

Ismet Hadžić je karijeru zaključio u Las Vegasu. Nisu ga privlačila kasina, “velike i male serije”, pravi “las vegas” je bio njegov život. Na tom ruletu tek prije šest godina kuglica je pala na njegov broj. Danas je opet sretan čovjek...









Nitko ne želi jakog čovjeka Igora Štimca

Trener Zagreba Igor Štimac, čije aspiracije prema Kući nogometa, još nisu ugašene, na najozbiljnijoj je prekretnici u karijeri. Trener koji je 2005. godine s Hajdukom osvojio naslov prvaka, a ove godine spašava jednu od najgorih sezona NK Zagreba, opipat će idućih tjedana puls nogometne nacije. Elementarna dvojba glasi: ili se posvetiti nogometnom savezu ili svu ambicioznost usmjeriti u trenerski posao.

Štimac će “uzeti otiske” svih društvenih grupa koje su vezane uz nogomet i napraviti “anketu” - je li on predsjednik kakvog hrvatski nogomet treba? Ako odgovor bude negativan, nastavit će raditi u NK Zagrebu, s kojim ga ugovor veže do kraja godine i nakon toga pokušati kao trener u inozemstvu.

U Splitu Štimca nisu željeli, makar ga mnogi smatraju jedinom personom koja se može suprotstaviti pobjedničkom galopu Zdravka Mamića. Iako ga je čak i Tomislav Ivić vidio kao “Hajdukov štit prema Dinamu”, ni glavni ljudi, ni Torcida ga nisu željeli. U nogometnom savezu su ga uvijek gledali ispod oka, od predsjednika Vlatka Markovića do “najmoćnijeg među jednakim” Zdravka Mamića, kojemu ne treba jak čovjek u Rusanovoj. U Kranjčevićevoj je jedan od najusamljenijih ljudi u gradu iako, u tajnosti s predsjednikom Medićem, iduće godine priprema pohod na vrh. No, to pokraj ovakvog Dinama djeluje - utopistički. Ako se sve sruši i ako svi odgovori budu negativni, u Engleskoj ga još pamte...









Ostat ćemo u maksimirskoj štali

Hrvatska će za nekoliko godina imati sve. Bit će članica Europske Unije, imat će sređenu situaciju sa Slovenijom, koja će, zahvaljujući Hrvatskoj, postati pomorska sila. Imat će vjerojatno i regionalnu nogometnu ligu, a i Dinamo će valjda dočekati proljeće u Europi. Imat ćemo “Hrvatsku kratkih rukava”...

Jednu stvar, ipak, nećemo imati. Nećemo imati nogometni stadion, makar je on jednako važan kao i nacionalna kazališna kuća, nacionalna biblioteka, nacionalni muzej ili nacionalna televizija. I za sve to se nađe milijarda u sve tanjem državnom proračunu, za sve publika ima razumijevanja i za sve će izglasati poticaj, osim za nogometni stadion, koji je, bez ikakve konkurencije, najružniji na svijetu.

Sve ćemo imati osim nogometnog stadiona! Iako, ima li razlike kada Pogorelić svira Chopina ili kada Prosinečki igra nogomet? Ili kada Šuker zabija golove? Sve je to prvoklasna umjetnost, s tim da Pogorelić svira na ulaštenom parketu izglancanog nacionalnog teatra, a Šuker zabija golove - u štali! Ili možda mislite da je usporedba s Maksimirom uvreda za svaku zagorsku štalu?









Halilović će biti naš Messi

Dinamo je imao senzacionalne vezne igrače, dovoljno je spomenuti najviše svjetske klase Bobana, Prosinečkog ili Modrića. Danas ima Milana Badelja, kojega “namjeravaju ukrasti”, ali su krivo procijenili čovjeka koji će ga prodavati - kažu da vrijedi samo 4,000.000 eura.

U Dinamovoj omladinskoj školi trenutno rastu dva vunderkinda, Alen Halilović (14) i Mateo Kovačić (15). Za petama Alenu Haliloviću, sinu negdašnjeg Dinamovog veznog igrača Seada, koji je danas zaposlen u omladinskoj školi, svi su svjetski nogometni divovi, čak i Real i Barcelona. Spominjalo se da je Alen Halilović već bio na probi u Madridu, što je u međuvremenu demantirano. Mateo Kovačić, čudo iz Linza, napokon se oporavio od teške ozljede i opet je u punom treningu.

- Halilović će biti naš Messi, bolji i od Badelja - rekao nam je Ismet Hadžić, trener u Dinamovoj omladinskoj školi. - Zato ga već s četrnaest vabe i Barcelona i Real Madrid...





Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
13. studeni 2024 05:36