INOSLAV BEŠKER Zašto Dioklecijana i Tita zovu ratnim zločincima?

Točno na 1710-godišnjicu Dioklecijanove abdikacije, poslije koje je otplovio iz Nikomedije ravno za Split, svoje umirovljeničko boravište, čuo sam baš u Splitu da su neki dobronamjerni mjesni kršćani zamjerili mjesnom entuzijastu, ideatoru izložbe o Dioklecijanu koja bi imala biti otvorena sredinom mjeseca, što se trudi oko toga “ratnog zločinca”. Riječ je, dakako, o dioklecijanovskim progonima kršćana, započetima dvije godine prije njegove abdikacije.

Bilo je nastojanja povjesničara da povijest o tim proganjanjima svedu na vjerojatnu mjeru (mi koji smo svjedočili poratnome umnažanju i boraca/branitelja i žrtava, kako poslije 1945, tako i poslije 1995, znamo da je ono bivalo katkada čudesnije po razmjerima od biblijskog umnažanja riba i hljebova kruha). Ali nije moguće zanijekati da je 303-309 provedeno religijsko “čišćenje”, za koje Galerije ima najveću odgovornost kao promotor i egzekutor, ali je i na Dioklecijanu znatna izvršna, te vrhovna zapovjedna odgovornost.

Razumljiva je, dakle, pizma današnjih vjernika, i nakon 1710 godina (što je to spram vječnosti?). Razumljiv je otklon spram ne samo slavljenja Dioklecijana, nego i spram činjenice da taj zločinac ima čak i ulicu u svojoj Palači, pa još spremaju izložbu o njemu i njegovu dobu.

Dopala mi je ovih dana u ruke i karikatura na kojoj Kardelj govori Titu (kojemu je sutra 35-godišnjica smrti, a što je 35 godina spram vječnosti?): “Stari, Kolinda je maknula tvoju bistu s Pantovčaka.”

“A tako! A je li vratila Istru Talijanima?”, odgovara maršal (onaj s karikature, onaj pravi nema više rivu ni u Zadru koji je vratio Hrvatskoj).

Točno, i Tita nazivaju zločincem. Možemo reći da je njegova i izvršna i zapovjedna odgovornost za etničko “čišćenje” Talijana iz gradova gdje su imali 90 i više posto stanovnika pod Austro-Ugarskom: Poreča, Rovinja, Kopra itd. Drugo da ne nabrajamo.

Ali, podsjeća karikaturist, koliko je iskrena osuda ako prigrabimo sebi ono što je zločinac oteo ili strahovladom stekao? Preskočimo Vilu Zagorje aka Predsjedničke dvore. Preskočimo i prihvaćanje Dioklecijanove podjele na provincije i dijeceze. Ali tko Dioklecijana naziva ratnim zločincem, nije li imao vremena, kroz ovih 1710 godina, sagraditi barem sebi stolnicu, a ne koristiti u tu svrhu tuđi grob, baš Dioklecijanov? Iz groba deložirati? Uistinu, kamo je završilo onih 30 Judinih šekela?

Tko hoće biti dosljedan, morao bi se odreći i tečevine naslijeđene od zločinca. Od onoga koga prezireš ne treba ni novac uzeti - ako ćemo biti pošteni.