INOSLAV BEŠKER Po što predsjednica Grabar Kitarović ide u Vatikan: Hoće li razgovarati i o Međugorju?

Najavljeni odlazak hrvatske predsjednice Kolinde Grabar Kitarović u službeni posjet papi Frani 22. svibnja nije nikakvo iznenađenje. Dosad još u Hrvatskoj nije bilo ni predsjednika Republike ni predsjednika Vlade koji nije otišao potvrditi svoj unutrašnji i međunarodni ugled posjetom vladajućem papi, bio to sv. Ivan Pavao II (koji se snažno zauzeo za međunarodno priznanje neovisnosti i suverenosti Slovenije i Hrvatske pošto su se stanovnici tih dviju država u golemim postocima za to izjasnili), ili Benedikt XVI, ili Frane.

Vatikan je u tom pogledu nezaobilazna postaja i drugih državnika. Pape uživaju znatan nepodijeljen svjetski ugled otkako je sv. Ivan XXIII enciklikom Pacem in Terris lansirao Svetu Stolicu u orbitu zauzete mirotvorne svjetske politike te otkako je tu zauzetost potvrdio i Drugi vatikanski koncil.

S druge strane, Papa nikoga ne poziva, a prima svakoga državnog odnosno vladina vođu koji to zahtijeva, čak i kad posjet graniči s groteskom (dovoljno je sjetiti se kako je “el comandante” Fidel Castro Ruz ušao u Vatikan praćen oklopnim kolima s mitraljezom montiranim na vrhu, kao da očekuje da Papinska švicarska straža krene protiv njega na juriš paradnim halebardama).

Sve u svemu, to se pretvara u ritual koji neki nazivaju “foto-safarijem na Papu”, kako bi se fotografije s poglavarom Katoličke crkve mogle zadjenuti u portfelj. Doduše, od toga i neka korist Katoličkoj crkvi: Papa može iz prve ruke doznati ne kakav je pojedini svjetski vođa, nego kakvim se gradi - a i to je podatak.

Hrvatskome državnom poglavaru je utoliko lakše što nema izvršnu vlast, pa se ni od Predsjednice ne očekuju izjave koje obavezuju Vladu (eventualno one koje je ocrnjuju, ako su istinite indiskrecije za posjeta Berlinu). A i Papa u takvim prilikama obično iznosi načelna gledišta, prepuštajući političku operacionalizaciju kardinalu državnom tajniku.

Može se unaprijed pretpostaviti da će Grabar Kitarović i Frane govoriti generalno o odnosima Svete Stolice i Hrvatske te o položaju Katoličke crkve u njoj, ali i o stanju u Bosni i Hercegovini, osobito o položaju katolika, što ondje uglavnom znači Hrvata. Bit će zanimljivo doznati hoće li Papa i Predsjednica u tom povodu razgovarati i o fenomenima u Međugorju. Pozvavši upravo fra Jozu Zovka da joj blagoslovi Ured, Predsjednica je indirektno obznanila da Zovkovu liniju prihvaća kao reprezentativnu hrvatsku katoličku, a onda valjda i te fenomene kao autentične, nedugo pošto je papa Frane rekao da Bogorodica ne radi u poštanskom uredu pa da danomice šalje poruke.