Higijenski minimum - nova vlast?

Zahtjevom za higijenskim minimumom - tako je slovensko Delo u komentaru ovih dana objasnilo potrebu HDZ-ove smjene. Napominjući da je HDZ drugi put u povijesti suverene države orobio Hrvatsku te napravio veću štetu od ratnog agresora, ljubljanski list podsjeća kako je “u demokratskim državama higijenski minimum da, nakon tako šokantnih otkrića o državnom kriminalu i korupciji, vladajuća stranka, bez obzira na to tko je trenutačno vodi, odstupi s vlasti. Kada bi u Hrvatskoj postojala pravda i razumni birači, HDZ više nikada ne bi smio na vlast. U uređenim državama opasne stranke zabranjuju”, zaključuje Delo.

Nitko ne voli da mu stranci dijele lekcije, ali oštri slovenski komentar točno konstatira frapantan nesklad između otkrića o koruptivnoj prirodi vladajućeg HDZ-a i političkih konzekvenci otvorenih afera.

Nije to novost. Dražen Budiša svojedobno je izražavao svoju konsterniranost činjenicom da HDZ opako krade i svejedno pobjeđuje na izborima. Možda upravo iz te okolnosti treba čitati koliko je kriminal duboko ukorijenjen u Hrvatskoj. Ne samo u vlasti. U vladajućoj se stranci sustavno krade, narod se na to navikao pa reagira, eventualno, tek kad mu se ugrozi egzistencija, svakih deset godina. Baš zbog financijskih afera HDZ je u više navrata proglašavan zločinačkom organizacijom, više puta su se čula svjedočenja o njegovu protuzakonitom pribavljanju sredstava. Stipe Gabrić Jambo javno je optuživao da su ga vladajući reketarili, Hrvoje Petrač iz zatvora je pisao da su milijuni zamračeni u Brodosplitu završili HDZ-u. Optužbe o kriminalnom financiranju vladajuće stranke kao da su bačene u vjetar. Nitko na njih nije reagirao.

Javnost se više uzbudi zbog Mavrovićevih svinja u kaljuži, nego zbog otkrića da se vlast godinama valja po blatu. Zato izvana moraju doći upozorenja da se Hrvatska ne drži “higijenskog minimuma”. Zato u situaciji, koja bi u “uređenim državama”, kako kaže Delo, rezultirala automatskim padom cijele Vlade i raspisivanjem izvanrednih izbora, hrvatska premijerka sebi dopušta da reagira tek izjavom kako očekuje da institucije rade svoj posao ili frazom o gnojnom čiru.

Ta mantra o institucijama koje neka rade svoj posao cinično je izrugivanje zahtjevu za pravdom i poštenjem. Jer da su institucije bile spremne funkcionirati, ne bi država ogrezla u korupciju niti bi HDZ njene resurse godinama mogao koristiti kao bankomat. Kad govori o svojoj zainteresiranosti za istragu korupcijskog prišta, šefica se HDZ-a ponaša kao da je iz opozicije.

U strukturi “gnojnog čira” zauzimala je jedno od ključnih mjesta. Kao časna osoba, koja se vjerojatno nije i osobno okoristila HDZ-ovom hobotnicom, ali joj se - kud Sanader, tu i ja! - nije ni protivila, Jadranka Kosor morala bi uvažiti zahtjev o “higijenskom minimumu”. Da je premijerka neke “uređene države”, mogla bi povući samo jedan potez - priznati zapovjednu odgovornost, dati ostavku i ići na izbore. Ako ni zbog čega drugoga, ono zato da narodu pošalje poruku kako je poštenje ipak na prvom mjestu.