Hemofilični gen engleske kraljice Viktorije i propast Ruskog Carstva

Na prvi pogled, malo tko bi engleskoj kraljici Viktoriji dodijelio upitnu čast omogućavanja Lenjinu i boljševicima da stupe na vlast. No povijest obiluje neobičnim zapletima, i ova je velika kraljica bila jednim od prvih uzroka nevolja koje su preplavile Rusko Carstvo, iako je njezin utjecaj bio neizravan i nehotičan. Najveća zasluga kraljice Viktorije prenošenje je rijetkog nasljednog poremećaja poznatog kao hemofilija A nizu potomaka.



Za tu je bolest karakteristično da je prenose žene, a obolijevaju njihovi muški potomci. Čini se da se u engleskoj kraljevskoj obitelji mutirani ili oštećeni gen prvi put pojavio kod kraljice Viktorije ili njezine majke, vojvotkinje od Kenta. Viktorija je bila jedinica pa ne možemo biti sigurni. U povijesti kraljevske obitelji ne postoji bilješka o hemofiliji.

Naklada Ljevak nedavno je objavila knjigu 'Bolest i povijest' Fredericka F. Cartwrighta i Michaela D. Biddissa, koja je prvi put u Velikoj Britaniji izašla još davne 1974. godine, a dosad je, u nizu novih izdanja,  doživjela niz preinaka i proširenja.

Jedan od Viktorijinih sinova, kraljević Leopold, umro je od hemofilije. Od pet kćeri, dvije su hemofiliju prenijele svojim sinovima i unucima. Najgora je povijest najmlađeg djeteta, kraljevne Beatrice koja se vjenčala za princa Henrika od Battenberga i oba su im sina umrla od hemofilije.



Kći Ena udala se za španjolskog kralja Alfonsa XIII. Imali su dva sina i obojica su umrla od hemofilije, jedan u dobi od dvadeset godina, a drugi u trideset i prvoj godini.



Ovakva obiteljska povijest tipična je za hemofiliju, a kako nema traga bolesti kod poznatih predaka, niti Viktorijina oca i njezine majke, pokrenula su se pitanja oko zakonitosti. Je li zaista bila kći vojvode od Kenta ili nekog nepoznatog muškarca? Unatoč sličnosti u crtama lica s vojvodom od Kenta i njegovim ocem Georgeom III., te mogućnosti da se spontana genska mutacija prvi put u povijesti te obitelji dogodila upravo kod Viktorije ili njezinih roditelja (što se događa u svakom četvrtom zabilježenom slučaju hemofilije), ostaje sumnja.

Viktorijino treće dijete i druga kći, Alice, rođena je 1843. godine i udala se za Luja IV. Brak je urodio dvojicom sinova, a jedan je umro od hemofilije u dobi od tri godine. Od pet kćeri, najmlađa koja je preživjela, poznata pod imenom Alix, udala se za Nikolu II., autokrata i cara svih Rusa, i u obitelj Romanov donijela hemofilični gen kraljice Viktorije.

U knjizi Frederick F. Cartwright, liječnik i povjesničar medicine koji je preminuo u studenome 2001. godine, i Michael D. Biddiss, profesor povijesti, pokazuju kako bolest može fatalno oslabiti i najmoćnije pojedince i društva, te na taj način bitno utjecati na povijesne događaje

Alix, punim imenom Alice Viktorija Helena Lujza Beatrice, princeza Hesse-Darmstadta, rođena je u Darmstadtu 6. lipnja 1872. godine. Kada joj je bilo šest godina, u epidemiji difterije izgubila je majku i mlađu sestru. Obitelj je redovito, jednom godišnje, posjećivala "baku Viktoriju". Nakon kćerine smrti, Viktorija je njezina udovca smatrala vlastitim sinom i posjeti engleskom dvoru postali su sve češći.



Godine 1884. ova gotovo nepoznata dvanaestogodišnja princeza kraljevske obitelji prvi je put u životu otputovala na dvor jednog od najmoćnijih europskih carstava u povodu vjenčanja svoje starije sestre i velikog vojvode Sergeja, brata cara Aleksandra III. Tamo je upoznala Aleksandrova sina, šesnaestogodišnjeg carevića Nikolu. Dogodila se ljubav na prvi pogled, a vjenčali su se 1894. godine. Alix je prethodno prešla na pravoslavnu vjeru i postala Aleksandra.



Prvo dijete rođeno je 1895., a u idućih šest godina imali su još troje. Sa svakim rođenjem razočaranje je raslo jer su sva djeca bila ženska. Naposljetku, 12. kolovoza 1904. godine, usred rusko-japanskog rata, u Petrogradu su se oglasili topovi da bi obilježili događaj koji će izmijeniti rusku povijest više nego bilo koji do tada.

Toga dana rođen je nesretni dječak Aleksej, željnoočekivani sin kojem je Aleksandra prenijela Viktorijin mutirani gen za hemofiliju. Prvi znakovi bolesti pokazali su se krvarenjem iz pupka, kada je Alekseju bilo šest tjedana. Doskora su tamne modrice, zadobivene blagim udarcima pri puzanju ili pokušajima hodanja, potvrdile dijagnozu.

Rasputin 'Lutajući svetac' carske Rusije i ruskog sela spasio je carevića Alekseja koji je bolovao od hemofilije



Aleksandra, predana i posesivna majka, morala si je priznati da je ona bila ta koja je svojem nevinom sinu prenijela strašnu bolest. Zapala je u svijet samoće i nije izlazila na svjetlo dana. Nikola je, kao i liječnici i dvorjani, bio nemoćan.



U srpnju 1907. godine Aleksej je tri dana proveo boreći se protiv smrti. Carica je pozvala Rasputina, lutajućeg sveca. Sveti je čovjek tiho sjeo pokraj dječakova kreveta, primio ga za ruku i šaputao mu na uho bajke i sibirske narodne priče. Idućeg se jutra Aleksej probudio bez bolova i mogao je sjesti. 

Mnogo je knjiga i učenih članaka napisano o Grigoriju Jefimoviču, poznatom kao Rasputin, no on je i dalje tajnovit. Ovdje će nas zanimati samo njegov neobičan odnos s caricom i njezinim sinom te učinak koji je na Rusiju imala njegova prevlast nad caricom. Rasputin je rođen u sibirskom selu Pokrovskoje, a u Petrogradu se pojavio 1903. godine.



Rasputin je rijetko posjećivao carsku obitelj, oko pet puta godišnje, no njegova veza s Carskoje Selom, intimnost s nekolicinom velikih vojvotkinja, bogatih industrijalaca i plemićkih žena, javno pijančevanjei razbludnost, često su se povlačili po novinama.

Za hemofiliju je karakteristično da je prenose žene, a obolijevaju njihovi muški potomci. Čini se da se u engleskoj kraljevskoj obitelji mutirani ili oštećeni gen prvi put pojavio kod kraljice Viktorije ili njezine majke

Kao jedan od rijetkih pridošlica koji su dobili pravo pristupa zatvorenom krugu Carskojeg Sela, Rasputin je bio koristan svima koji su željeli imati udjela u vladinoj politici. Posjedovao je zavidnu razinu zdravog razuma i poznavao je selo i seljake. Tijekom rata 1914. godine zagovarao je pravednu raspodjelu hrane i prorekao ozbiljne probleme u slučaju da se ništa ne učini kako bi se raspodjela ubrzala i tako stalo na kraj dugim redovima. Njegovo se proročanstvo obistinilo jer je revolucija iz 1917. godine počela u redovima za hranu u Petrogradu. Da je carica bila manje ovisna o njemu, njegova prisutnost na dvoru bila bi faktor stabilizacije, jer je većini seljaka bilo važno to što je netko njihov uspio probiti zapreku plemenitaša i doprijeti do njihova Malog cara.

U posljednjem nastavku feljtona prema knjizi 'Bolest i povijest' opisuje se kako je mutirani gen za hemofiliju engleske kraljice Viktorije bitno utjecao na povijesne događaje tog vremena, posebice na ruskom dvoru, odnosno kako je bolest mladog princa Alekseja pomogla Lenjinu i boljševicima u revoluciji

Otac obolio od hemofilije ne može bolest prenijeti na sinove, ali može na kćeri, koje će je onda prenijeti svojim muškim potomcima. Ženska osoba može oboljeti od hemofilije samo ako je majka prenositeljica, a otac hemofiličar. Osnovna patološka karakteristika te bolesti je da se krv ne može zgrušati u uobičajeno vrijeme. Poremećaj je poznat već stoljećima, osobito kod naroda kod kojih postoji običaj obrezivanja, primjerice kod Židova. Uzrok je nefunkcionalan protein krvnog seruma koji je ključan u procesu zgrušavanja krvi. Normalna krv zgruša se za pet do deset minuta, a krv hemofiličara za najmanje trideset minuta do nekoliko sati ili čak dana. Hemofiličari su, očito, u neprestanoj opasnosti. Modrica nastala zbog potkožne rane na stijenci krvne žile bit će neobično bolna jer krv istekla iz oštećene žile nastoji prodrijeti u okolna tkiva. Unutrašnje krvarenje, poput ovog primjera, osobito je opasno jer liječnik do mjesta ozljede može doprijeti samo otvorenom operacijom pacijenta.

Kad se krv zgrušava danima

Frederick Cartwright i Michael Biddiss