HAZARDERSKA IGRA PLENKOVIĆA S MOSTOM Je li se premijer ipak odlučio za prijevremene izbore kako bi preuzeo svu vlast i u stranci i u državi?

Iako dobro upućeni izvori iz HDZ-a uvjeravaju da je premijer Andrej Plenković nadomak svetog cilja od 77 ruku podrške u Saboru, nema čvrstih dokaza za to. Dapače, kad bi politika bila posve transparentna djelatnost, a ono što javno govore njezini akteri apsolutno vjerodostojan sadržaj, Plenkovićevu vladu već bi trebalo otpisati - zasad mu od postojećih oporbenjaka koji bi trebali nadomjestiti Most u vladajućoj većini javno podršku ne daje nitko.

No, kako se ključni procesi na hrvatskoj političkoj sceni i dalje odvijaju "u dubokom offu", posve je moguće da već danas ili sutra uz pomoć nekoliko džokera iz rukava Plenković formira novu saborsku većinu. Kao što je lucidno u nedjeljnom intervjuu Jutarnjem listu objasnio bivši Mostov politički strateg Relković, premijerov je pregovarački adut u odnosu na sve ostale male oporbene stranke jednostavan: ako ne želite u Vladu sa mnom sada, ići ćemo na izbore, gdje ćete svi lošije proći nego danas. S druge strane, oporbenjaci - ponajviše HNS i HSLS - vjerojatno kalkuliraju sa spremnošću samog HDZ-a da ide na izbore.

Pokaže li se da ipak nije uspio osigurati novu većinu nakon izbacivanja Mosta iz Vlade, i da cijeli proces nije bio kontroliran, Plenkovićev trenutačni suvereni imidž ipak će biti ozbiljno narušen. Riječ je, dakle, o svojevrsnoj političkoj verziji "igre kukavice", gdje dva automobila voze jedna prema drugom punom brzinom, pokušavajući natjerati onog drugog da popusti i skrene. Ako itko uopće na koncu i skrene... Ipak, ako su novi izbori metaforički sudar na koncu Plenkovićeve hazarderske igre, postoji cijeli niz ozbiljnih argumenata zašto bi takav scenarij za šefa HDZ-a možda bio i posve poželjan.

Kao prvo, koliko god novi izbori bili rizik, iz HDZ-ove pozicije čini se da bi oni bili manji rizik sada nego ikad u doglednoj budućnosti. U ovom trenutku Plenković ima vrlo solidan osobni rejting, stanje u HDZ-u je stabilizirano, a unutar stranke, pa i u znatnom izvanstranačkom dijelu šire javnosti uživa potporu zbog prekida suradnje s Mostom. S druge strane, unatoč blagom rastu rejtinga posljednjih mjeseci, SDP ne odaje dojam konsolidirane i fokusirane oporbene stranke, koja je u stanju postići išta bolji rezultat nego prije pola godine.

Dapače, provociranjem prijevremenih izbora Plenković bi Bernardića gurnuo u nove teške probleme nužnog definiranja odnosa s HNS-om i drugim manjim partnerima. Na primjeru sapunice oko kandidature Anke Mrak Taritaš u Zagrebu vidjelo se koliko disonantnih tonova oko tog odnosa ima u samoj stranci. Kao treće, nakon naprasnog sloma koalicije, Most je u evidentnom šoku, a de facto spajanjem kampanja za lokalne i parlamentarne izbore, ograničeni logistički i organizacijski potencijali te stranke bili bi dovedeni do maksimalnog opterećenja - do stanja u kojem se fatalne greške lako događaju.

Nadalje, novi parlamentarni izbori bili bi sjajna prilika Plenkoviću da konsolidira svoj saborski klub i s lista izostavi kandidate poput Brune Esih ili Steve Culeja - koji mu trenutačno predstavljaju latentnu opasnost i kao potencijalni disidenti narušavaju stabilnost većine. Na koncu, a što je možda i najvažnije, nova većina - tko god je činio - bit će poprilično tanka.

Plenković će, dakle, biti prisiljen vladati usuglašavajući interese, želje i političke instinkte cijelog niza manjih partnera, od kojih će svaki u ruci držati moć rušenja Vlade. Sve da se oni i pokažu znatno konstruktivnijima od Mosta, može li se u takvom okruženju voditi efikasna politika? Pri odgovoru na to pitanje treba imati na umu i kontekstualni okvir. Po svemu onome što znamo danas, druga polovica godine za Vladu bi mogla biti poprilično neugodna. Već nakon ljetne sieste, u rujnu će krenuti ozbiljni problemi. Vladi trenutačno na dnevnom redu stoje pitanja kao što su imanentna propast Petrokemije i Borova, mogući negativni ishod granične arbitraže sa Slovenijom, gubitak još jedne arbitraže s mađarskim MOL-om i propast pokušaja otkupa udjela u Ini te širenje krize iz Agrokora na niz drugih prehrambenih poduzeća u zemlji. Tu su i golemi gubici u zdravstvu te pitanje refinanciranja duga autocesta, tužba banaka zbog konverzije švicarskog franka...

A to su samo ekonomski problemi. Društveno-ideoloških također ima na pretek, od ploča u Jasenovcu pa nadalje... Zbog svega, kako će rješavanje tih problema - kakvo god ono bilo - jamačno dovesti do nezadovoljstva dijela građana, najozbiljnije pitanje za Plenkovića danas jest: je li ovo zenit HDZ-ova rejtinga, barem u srednjem roku? Ako jest, možda bi se isplatilo iskoristiti ga za konsolidaciju vlasti u stranci i u državi i tako ojačan krenuti ususret brojnim izazovima koji se naziru na horizontu? Razmišlja li tako i Plenković, nejasno je, no ako je suditi po "generičkim" izbornim plakatima kojima je HDZ još prije desetak dana počeo obljepljivati Zagreb, čini se da su pripreme za dualnu kampanju već u punom jeku.