Grubori su kontrolirani proces

Svi su jednaki, ali neki su jednakiji od drugih - čuvena rečenica iz Orwellove “Životinjske farme” najbolje opisuje funkcioniranje pravne države u Hrvatskoj. Kao što su svinje na osvojenoj Jonesovoj farmi postupno modificirale sedam početnih zapovijedi po kojima se trebao odvijati život na njoj, tako su i oni koji provode zakone u Hrvatskoj modificirali sveto načelo pravne države koje nalaže da svi pred zakonom imaju biti jednaki u pravilo da su pred hrvatskim kaznenim zakonom neki itekako jednakiji.

Potvrdilo se to i u nastavku suđenja za ratni zločin nad šestero civila u Gruborima, kada je bivši zamjenik ravnatelja policije Milijan Brkić hladno u svjedočenju priznao da je 2009. osumnjičenima za zločin dojavljivao da ih se istražuje i da im se sprema privođenje te da je to činio uz blagoslov državnog odvjetnika. Oni koji su očekivali da će DORH nakon tog priznanja u sudnici protiv Brkića otvoriti istragu, ispali su naivni.

Umjesto da postupe prema njemu jednako kao što su prošle godine postupili s Vjekoslavom Drmićem, Andreom Kožić, Markom Damjanovićem, Selmom Abadžić i drugim policajcima okrivljenima za “dilanje” policijskih informacija sumnjivcima, DORH se u Brkićevu slučaju oglasio priopćenjem. Skandaloznoj činjenici da je drugi čovjek policije o budućim potezima policije uredno obavještavao osumnjičene za jedan od najtežih zločina koji kazneno zakonodavstvo uljuđenog svijeta poznaje, DORH je pripisao svojstvo savršene normalnosti i legalnosti.

Notorno curenje policijskih informacija prema osumnjičenima DORH u priopćenju naziva “policijskom metodikom i taktikom”. Za DORH je naročito “razumno” da upravo Milijan Brkić Vaso (povijest nadimka Vaso nadasve je zanimljiva), s obzirom na to da je i sam bio ratni pripadnik jedinice specijalne policije, koordinira policijske aktivnosti vezane uz istragu zločina koji su počinili pripadnici specijalne policije.

Umjesto da baš zbog toga bude izuzet iz istrage. Brkićevo priznanje i reakcija DORH-a tek su jedan u nizu znakova da je proces za zločin u Gruborima, pokrenut 15 godina nakon njegova počinjenja, obična policijsko-državno odvjetnička farsa. U toj farsi, pokrenutoj kako bi se Bruxelles uvjerilo da je Hrvatska spremna procesuirati vlastite ratne zločince i zatvoriti Poglavlje 23, a Haaški sud da za Grubore nisu kriva trojica generala optužena u Haagu, već niže rangirani izvršitelji, nije se prezalo od prikrivanja, falsificiranja, zastrašivanja i prepariranja svjedoka, pa i zataškavanja jednog vrlo vjerojatnog ubojstva službeno prikazanog kao samoubojstvo vješanjem.

Podsjetimo, riječ je o trećem optuženiku za zločin u Gruborima, specijalcu Igoru Beneti koji je u travnju 2011. nakon zajedničkog bijega s provooptuženim Franjom Drljom nađen obješen u šumi na Otriću, nedaleko od Grubora. Sad kad smo napokon postali članica EU, a haaško suđenje trojici generala je okončano, Vaso i DORH u miru nas mogu uvjeravati da je odavanje povjerljivih policijskih informacija osumnjičenima za ratni zločin normalno, a policijski kontrolirani proces za Grubore privesti kraju.