GOJKO DRLJAČA Dobro je da je Lalovac ljut zbog porezne evazije

Svaka kriza sa sobom donosi vrlo korisna otkrića. Stvari, silom prilika, dođu tamo gdje bi trebale biti, istina postane potpuno jasna i nedvosmislena.

Dok je ovih dana ministar Lalovac gunđao kako je nemoguće da Hrvatska bilježi veći broj turista dok prema podacima Ministarstva financija hrvatski ugostitelji izdaju manje računa, nekako se učinilo da će se i kod nas taj misterij riješiti tek onda kad dođemo tamo gdje je danas Grčka koja je de facto bankrotirala i više ne može samostalno izvršavati svoje eksterne obveze prema vjerovnicima. Možda će se ovo nekome učiniti kao preradikalna teza, međutim, ako je zaista točna informacija da ugostitelji izdaju manje računa bez obzira na to što nam je u zemlju ušao rekordni broj stranaca, onda je poprilično očigledno da, kao i Grčka, imamo vrlo duboke probleme čiju cijenu prije ili kasnije moramo platiti. Mi se ne trebamo uspoređivati s Grcima samo po pitanju načina vođenja fiskalne politike, neodgovornom politikantstvu političkih kasta, ekonomskoj nekompetenciji policy makera ili političkoj korupciji. Svaka manifestacija grčkog sindroma u Hrvatskoj, zanimljiva je sama po sebi, i te kako je poučna. Čak i kad za nju nisu krivi ti notorni političari. Konkretno, Grčka je poznata zemlja u kojoj se preferira cash. Grci su prema službenim europskim statistikama imali jednu od najnižih stopa korištenja bankovnih kartica. Elektronsko plaćanje je nešto što se u Grčkoj jednostavno nije uhvatilo. Nije teško pretpostaviti da je taj fenomen u uskoj korelaciji s potrebom izbjegavanja plaćanja poreza. Podatak da grčki srednji sloj ima niža ukupna primanja od svojih kreditnih obveza samo govori o tome koliko je u Grčkoj, zemlji gdje caruje gotovina, porezna evazija dramatičnih razmjera.

Nakon što su Tsipras i Varoufakis tijekom svoje igre obmanjivanja što domaće što strane javnosti potpuno izgubili kontrolu nad grčkim javnim financijama, bili su prisiljeni uvesti kapitalne restrikcije. Grci su, kao bi se spriječilo daljnje pražnjenje banaka, dobili pravo dizati 60 eura dnevno (kasnije 420 eura tjedno). Grčko kraljevstvo casha se urušilo. S obzirom da transakcije karticama nisu bile limitirane, u vrlo kratkom razdoblju, od trenutka kad su zatvorene grčke banke i uvedene kapitalne restrikcije, u Grčkoj je izdano oko milijun novih debitnih kartica. Samo je Alpha Bank izdala tijekom srpnja oko 220 tisuća kartica. Najveća grčka banka - National Bank - tijekom zadnjih četiri tjedna izdala ih je čak 400 tisuća. Broj Visa kartica se udvostručio. Ta kompanija, koja inače procesira 60 posto kartičnih plaćanja na prodajnim mjestima, zabilježila je 135-postotni porast broja transakcija u samo dva tjedna od uvođenja kapitalnih restrikcija. A direktna posljedica migracije Grka na elektronsko plaćanje bilo je smanjenje porezne utaje epskih razmjera.

Ne samo da su se kartičarske kuće počele osjećati kao dobitnice u grčkoj tragediji jer se udvostručio broj elektronskih transakcija u supermarketima i na benzinskim postajama, nego će grčke vlasti prema procjenama uprihoditi 5 milijardi eura više poreza. Uz transakcije pomoću kartica, praktično je nestala mogućnost manipuliranja gotovinom s ciljem prikrivanja dijela prihoda. Iznenada, u grčkom kraljevstvu casha za karticama nisu samo trčali penzioneri. Sada su uređaje za obradu kartica počeli naručivati i zubari, doktori, svi oni samostalni poduzetnici kojima je do kapitalnih restrikcija bila puno draža gotovina. Priča je, dakle, u Grčkoj prema korištenju bezgotovinskog plaćanja i smanjenju porezne evazije počela trenutačno ići dvostrano, i sa strane potražnje ali i sa strane ponude. Najednom su se karticama počele plaćati i kave u grčkim kafićima, a što je bilo nezamislivo u zemlji u kojoj je još lani tek svaki trideset i sedmi euro bio trošen preko kartica (u EU je svaki šesti).Nekom ironijom sudbine Tsipras je najavljivao da mu je jedan od glavnih izazova natjerati bogate Grke da ne izbjegavaju plaćanje poreza, a ispalo je da je zemlju doveo u takvo stanje da, zahvaljujući elektronskom plaćanju, više nema skrivanja gotovine od poreznika - nikome.

Vratimo se pouci za Hrvatsku. Ministru Lalovcu se zapravo mora čestitati na dizanju izuzetnih tenzija oko čudnog fenomena manjeg broja računa uz više turista. Svi mi trebali bismo biti vrlo nervozni zbog takvog i sličnih podataka. Naravno da je nemoguće povlačiti potpuno ispravne paralele između grčke i hrvatske situacije jer svaka zemlja ima svoje specifičnosti, ali treba biti svjestan da niz nagomilanih problema s kojima predugo živimo ne prepoznajući ih ili prešućujući ih, zapravo znači uvod u grčki scenarij; u priču u kojoj su problemi već toliko duboki da rani populizmi s lakoćom situaciju čine nekontrolabilnom. Naravno, porezna evazija samo je dio mozaika koji je Grcima popločao put do bankrota.

Možda je to čak i manje važan problem od izrazite fiskalne neodgovornosti grčkih vlasti kroz nekoliko desetljeća. Međutim, on je jedan od tih problema koje kriza u potpunosti razgoliti.

Zasad se, uz ljutog ministra Lalovca, još ne trebamo bojati da bi nas porezna evazija mogla uskoro uvesti u grčko stanje, ali se isto tako moramo pitati zbog čega ministar nije podjednako nervozan kad je u pitanju očigledno politikantstvo u dugoj predizbornoj kampanji, a koje će zasigurno imati teške fiskalne posljedice.