ŽIVOT ROMA U HRVATSKOJ

EMANUEL 'Maloljetan sam kao i moj tata; SAMEL 'Imam 15-ero djece, a ukinuli su mi socijalnu pomoć zbog starog željeza; SLAĐANA 'Selim iz Hrvatske!'

Danas je njihov dan, a ovo su njihove priče.  Ispričali su nam ih najbolji fotoreporteri Nedjeljnog.
Dio junaka naše 'romske priče': Lijevo je Samel Bešić-Sančo, u sredini je beba Emanuel Gjurgjevic s mamom i tatom, a desno Goran Đurđević

Svjetski dan Roma obilježava se u čast prvog Svjetskog kongresa Roma, održanog od 8. do 12. travnja 1971. u Londonu, jednog od najvažnijih događaja u romskoj povijesti. Tada su, naime, usvojene odluke o romskoj zastavi, zeleno-plavoj s crvenim kotačem u sredini, i službenoj himni (Đelem, đelem), a taj je prvi kongres rezultirao i proglašenjem službenoga romskog jezika, kao i prihvaćanjem naziva Rom, što na romskome znači - čovjek. Odluka da se današnji datum, kada je otvoren taj londonski kongres, proglasi Svjetskim danom Roma donesena je na četvrtom Svjetskom kongresu Roma u Poljskoj 1990. godine. Prema popisu stanovništva iz 2011. u Hrvatskoj je 16.975 Roma, a najviše ih je u Međimurskoj županiji.

Goran Đurđević: Ja sam čuvar povijesti hrvatskih autohtonih Roma Lovara

Bjelovar, 050418.
Romska kuca u selu Maglenca, etno-kuca autohtonih hrvatskih Roma Lovara, jedne od osam skupina Roma koji danas zive u Hrvatskoj. Jedinstveni je turisticko-kulturni objekt koji istovremeno nudi atraktivnu i autenticnu turisticku uslugu prezentacije nepoznate romske povijesti, tradicije, jezika i obicaja kao sastavnog dijela bogate hrvatske bastine te mnogih proizvoda po kojima su Romi Lovari nekada bili prepoznatljivi. U jedinoj Romskoj kuci u Hrvatskoj, ali i Europi, smjestena je stalna izlozba o povijesti autohtonih hrvatskih Roma Lovara te proizvodi od lavande koje izraduju Romi.
Na fotografiji: Goran Djurdjevic, idejni zacetnik i voditelj Romske kuce.
Foto: Boris Kovacev / CROPIX
Boris Kovacev / CROPIX
Goran Đurđević

Rođen sam 1. 1. 1971. Oženjen sam neromki­njom Slađanom, imamo dvoje djece. Živimo u selu Maglenča kod Bjelovara, gdje sam osnovao Romsku kuću, jedinu u Hrvatskoj, ali i u Europi. To je etno-kuća autohtonih hrvatskih Roma Lovara, jedne od osam skupina Roma koji danas žive u Hrvatskoj, u kojoj je stalna izložba o našoj povijesti, a imamo i proizvode od lavande koje izrađuju Romi. Cijeli svoj život sam posvetio volonterskom radu da se hrvatski autohtoni Romi Lovari ne zaborave. Romi me ne vole jer smatraju da bih trebao zarađivati pare kao što su to generacijama radili Lovari (romski Love znači novac), a neromi me ne vole jer tvrde da mi Romi nemamo svoju matičnu zemlju, pa kako onda mogu drugima pričati o nekakvoj autohtonosti, povijesti ili tradiciji. / Boris Kovačev/Hanza Media

Ana Rott: Rođena sam kao Njemica, ali sam zapravo Romkinja

Slavonski Brod, 050418
U romskom naselju pokraj Slavonskog Broda zivi oko 2000 roma. Portretirani povodom Svjetskog dana Roma.87 godisnja Ana Rott 87 najstarija je stanovnica u romskom naselju.
Na fotografiji Ana Rott 87 godina stara.
Foto: Danijel Soldo / CROPIX
Danijel Soldo / CROPIX
Ana Rott

Rodila sam se u ljeto 1931. u Osijeku, u njemačkoj obitelji. Iako sam folksdojčerica, s Romima sam već 57 godina pa se i izjašnjavam kao Romkinja. Do 2000. godine živjela sam u Bačkom Monoštoru pokraj Sombora, u Vojvodini, ali sam se onda preselila u Slavonski Brod. Muž mi je umro 1997. Nismo se nikad vjenčali, ali smo imali sedmero djece, a imam i 60-ak unučadi, 40-ak praunučadi i 15 šukununučadi. Cijeli život bavila sam se poljoprivredom i išla u dnevnicu. Sad živim od 800 kuna socijalne pomoći. / Daniel Soldo/Hanza Media

Slađana Klem: Selim se iz Hrvatske čim brat sredi posao

Darda, 060418.
Reportaza iz romskog naselja Darda u baranji povodom Svjetskog dana Roma.
Na fotografiji: Sladjana Klem, majka dvoje djece.
Foto: Emica Elvedji / CROPIX
Emica Elvedji / CROPIX
Slađana Klem

Rođena sam 1974. u Osijeku, a cijeli svoj život živim u romskom naselju u Dardi. Završila sam osnovnu školu i krenula u srednju tekstilnu, ali sam nakon prve godine odustala od školovanja. Udala sam se sa 18. Imam dvoje djece, sin Mario ima 25, a kći Sonja 15 godina. Mario je završio srednju školu za bravara, oženjen je i ima dvoje djece, tako da sam i baka. Kratko je živio u Kanadi, ali se nedavno vratio u Hrvatsku i sada zajedno sa mnom radi u jednoj osječkoj firmi za preradu plastike. Kći Sonja završava 8. razred i želi upisati školu Primijenjene umjetnosti, smjer slikarstvo.Muž mi je nezaposlen pa živimo od moje plaće. Čim nam moj brat, koji živi u Njemačkoj, tamo nađe posao i smještaj, odselit ćemo se. Još bih samo voljela jednoga dana turistički otići u Španjolsku. / Emica Elveđi/Hanza Media

Emanuel Gjurgjevic: Maloljetni sam Rom kao i moj tata

Slavonski Brod, 050418
U romskom naselju pokraj Slavonskog Broda zivi oko 2000 roma. Portretirani povodom Svjetskog dana Roma.
Na fotografiji Kimeta Alija i Dalibor Gjurgjevic roditelji malog Emanuela Gjurgjevica starog 2 mjeseca.
Foto: Danijel Soldo / CROPIX
Danijel Soldo / CROPIX
Kimeta Alija i Dalibor Gjurgjević, roditelji malog Emanuela Gjurgjevića kojeg zajedno drže

Rođen sam nedavno, 12. veljače 2018., u Slavonskom Brodu. Moja mama Kimeta Alija ima 18 godina, a donedavno je živjela u domu za nezbrinutu djecu. Tata Dalibor Gjurgjevic još je maloljetan, ima 17 godina, ali je jako dobar i brižan. Ja već zarađujem: živimo od 2300 kuna porodiljne naknade i još 300 kuna doplatka. Svi živimo u kući moga djeda, Daliborova oca. / Daniel Soldo/Hanza Media

Samel Bešić-Sančo: Lani sam prodao starog željeza za 3000 kuna, pa mi je ukinuta socijalna pomoć

Slavonski Brod, 050418
U romskom naselju pokraj Slavonskog Broda zivi oko 2000 roma. Portretirani povodom Svjetskog dana Roma.
Na fotografiji Samel Besic sa sedmero od 15-ero djece.
Foto: Danijel Soldo / CROPIX
Danijel Soldo / CROPIX
Samel Bešić

Imam 40 godina, rodio sam se 1977. u Derventi, u BiH. U Slavonski Brod doselio sam se 1990. Po zanimanju sam automehaničar. Bio sam obrtnik, imao sam vučnu službu, a sad se bavim limarijom, mehanikom. Imam 15-ero djece - 11 dječaka i četiri djevojčice. Trinaestero ih je maloljetno. Teško se živi pa sam lani prodao starog željeza za 3000 kuna i zbog toga mi je ukinuta socijalna pomoć od 1360 kuna koju sam primao za svoju djecu. / Daniel Soldo/Hanza Media

Spasa Petrović: Bila sam jako, jako mlada kad sam se udala. Ni ne sjećam se...

Darda, 060418.
Reportaza iz romskog naselja Darda u baranji povodom Svjetskog dana Roma.
Na fotografiji: Spasa Petrovic, najstarija je u romskom naselju u Dardi.
Foto: Emica Elvedji / CROPIX
Emica Elvedji / CROPIX
Spasa Petrović

Rođena sam 1937. u Dardi, i cijeli život živim tu gdje su živjeli i moji stari. Ne sjećam se koliko sam imala godina kad sam se udala, ali znam da sam bila jako mlada. Rodila sam osmero djece – pet sinova i tri kćeri. Ali samo troje djece ostalo je u Hrvatskoj, ostali su u Engleskoj i dođu mi dvaput godišnje. Imam 23 unučadi i oko 35 unučadi, ne znam im točan broj. Udovica sam, živim sama, od socijalne pomoći, i djeca mi pomognu koliko mogu. Nikad nisam bila zaposlena, ali sam čitav život radila s mještanima u polju, za nadnicu. / Emica Elveđi/Hanza Media

Jasmin Zahirović - Brzi: Pjevam ljudima na ulici lijepe pjesme, i od toga živim

Zagreb, 060418.                                                                    Ilica.
Prosjak romskog porjekla Jasmin Zahirovic zvan Brzi svakog dana pjeva i uveseljava gradjane Zagreba.
Foto: Damjan Tadic / CROPIX
Damjan Tadic / CROPIX
Jasmin Zahirović Brzi

Na zagrebačkim ulicama prosim već 15–20 godina. A gdje ću drugdje, Zagreb je moj grad. Tu sam rođen, na Peščenici, 1969. Sad živim u iznajmljenoj kući na Strugama sa sestrom i nećacima. Svoje djece ni ženu nemam. Većinom sam tu, na Trgu, ili na Dolcu. Tu na ulici i nastupam, pjevam ljudima lijepe pjesme, domaće: Olivera, Gibonnija, Fosile i to… Ali po zimi manje - pjevam kad zatopli. Nekad, preko ljeta, odem i na more pa tamo prosim. Šta drugo da radim, 80-postotni sam invalid. Kad su mi bile dvije godine, prebolio sam dječju paralizu. Zbog bolesti odrastao sam u domovima - do pete godine živio sam u Krapinskim Toplicama, a poslije u Dubravi gdje sam izučio zanat. Radio sam kao postolar, još u Jugi. Konkurencija? Sve je više prosjaka na ulicama, na žalost puno je lažnih, žicaju za hranu, za djecu, a imaju… Ali laž je da se od prošnje dobro živi, da vozimo dobre aute... Može se preživjeti, ali ne može se zaraditi veliki novac. / Damjan Tadić/Hanza Media

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
15. studeni 2024 23:07