EK spašava svijet od zagađenja

Europska komisija prošli je tjedan usvojila novi klimatsko-energetski paket s vrlo ambicioznim ciljevima da do 2030. godine smanji emisiju stakleničkih plinova za 40 posto u odnosu na 1990. godinu te da se na razini EU poveća proizvodnja energije iz obnovljivih izvora na najmanje 27 posto ukupne proizvodnje. Komisija je taj paket nazvala “ambicioznim i realnim” dok će ga vjerojatno mnoge države članice smatrati “preambicioznim”, a nevladine udruge za zaštitu okoliša “nedovoljno ambicioznim”. Europska komisija pokušala je postići ravnotežu, nastaviti mjere smanjenje zagađenja planeta a da pritom ne ugrozi industriju i gospodarstvo EU koje se nakon dugo godina jedva počelo oporavljati. Predsjednik Komisije Jose Manuel Barroso smatra da su ti ciljevi ostvarivi i kompatibilni s industrijskom obnovom i gospodarskim rastom koji su hitno potrebni Europskoj uniji. EU želi graditi bogatu ekonomiju s većim zapošljavanjem koja je manje ovisna o uvozu energije, manje ovisna o određenim izvorima i koja će imati više alternativnih izvora energije. Naravno, ideja je da se više oslanja na čistu energiju domaće proizvodnje.

Bez obzira na sve ostale mane koje ima EU, ne može joj se osporiti vodeća uloga koju u svijetu ima oko klimatskih promjena i zaštite okoliša. Postići ciljeve koje je Komisija zacrtala do 2030. godine, a za koje je čak rečeno da će se povećati ako i drugi partneri u svijetu pristanu slijediti primjer EU, a da se pritom ne ugrozi industrija i gospodarstvo.

Danas većina Europljana dobar dio svojih obiteljskih prihoda troši na energiju, bilo za grijanje bilo za prijevoz. I za to Europljani, kako je priznao i povjerenik EU za energiju Gunther Oettering, plaćaju dva puta skuplju struju nego građani Sjedinjenih Američkih Država i tri puta skuplji plin. To stvara probleme građanima kao i prepreke gospodarstvu jer smanjuje konkurentnost industrije i privlačnost stranih ulaganja u EU.

Ako je cijena energije stalno rasla godinama, ako je sada dostigla gotovo neodrživu razinu, kako će biti moguće odjednom smanjiti cijenu a da pritom još povećamo proizvodnju iz obnovljivih izvora koji su, barem na početku, skuplji i traže ogromna ulaganja koja bi se vraćala tek nakon desetak godina. Takva ulaganja su naravno nužna jer se radi o spašavanju planeta i o budućim generacijama. EK misli da se to može postići kroz niže porezno opterećenje koje u velikoj mjeri utječe na cijenu energije za građane i za industriju. To bi s druge strane imalo utjecaj na punjenje državnih proračuna. Vjeruje se da bi ukidanje ograničenja cijena stvorilo veću konkurenciju, što bi utjecalo na pad cijena.

Tek kada se paket nađe na dnevnom redu u Vijeću vidjeti će što o svome misle države članice. Među njima, iako se slažu da treba “štititi planetu”, ima velikih nesuglasica oko nuklearne energije, termoelektrana na ugljen i postotku obnovljive energije.