Egocentrizam nakon “poguranca”

Mladi hadezeovac Karlo Ressler na političkim je krilima nedavno sletio u EU. No, tih krila ne bi bilo da mu ih nije dao Andrej Plenković, ma koliko mlađahni političar sada već vjerojatno vjeruje da je to isključivo njegova zasluga. Taj politički egocentrizam, koji mnogi razviju nakon što dobiju ne uvijek opravdan “poguranac”, zahvatio je, čini se, i Resslera.

Naime, na pitanje hoće li na unutar stranačkim izborima podržati trenutnog predsjednika Plenkovića, Ressler je rekao da njegovu bianco podršku nema nitko, što je vjerojatno začudilo i njegove stranačke kolege dobro upućene u HDZ-ovo kadroviranje.

Činjenica je da je Ressler sve do ove posljednje izjave bio Plenkovićev miljenik i da mu je to omogućilo da na stranačkoj listi za europske izbore bude na vrhu. Mnogi su politički analitičari, nakon što je stranka prošla lošije nego što se očekivalo, upravo činjenicu da Plenković favorizira “blijedog i stranački neprofiliranog Resslera” vidjeli kao uzrok okretanja dijela birača od HDZ-a.

No, Plenković ga je zdušno branio i Ressler je zasjeo u svoju briselsku klupu. Sada se čini da je “ljubavna vatra” popustila i nekako je prevladalo - daleko od očiju daleko od srca. Kako se bliže unutarstranački izbori, na kojima će po svemu sudeći biti više kandidata za čelnu funkciju, krenulo je “opipavanje” pulsa lojalnosti, a Ressler je dao jasan signal da bi mogao promijeniti svoje preferencije.

I nema tu nekog problema, osim onog koji se zove nedostatak vjerodostojnosti, što je u hrvatskoj politici jedna od većih mana. Prelazak iz stranke u stranku, žetončići, “jurlinizmi”, spajanje nespojivog, “komplotiranje” u vlastitoj stranci... učinili su politiku gadljivom običnim ljudima, pa političarima više uglavnom ne vjeruju, uz napomenu “svi ste vi isti”. Ressler je svojom nedavnom izjavom samo dodatno potaknuo takvu tezu jer je Plenkoviću davao bianco podršku dok ga nije lansirao u europsku političku orbitu.

Sada već, čini se, važe ima li njegov donedavni mentor dovoljno snage da leti dalje ili bi na vrijeme trebalo promijeniti “jato”. Oni koji eventualno ubuduće budu računali na njegovu podršku, morat će razmisliti žele li poticati politički promiskuitet koji Hrvatskoj do sada nije donio ništa dobrog.