DNEVNIK SAMOIZOLIRANOG INTELEKTUALCA Hoće li sad i udvaranje te prvi sastanak potencijalnog para postati epidemiološka istraga

Postupno popuštanje mjera zabrane kretanja i komuniciranja dobrodošlo je i logično. Svi smo se našli u novoj situaciji, a koja će makar dijelom postati trajna. Bez obzira na to hoće li se pandemija utišati zauvijek ili privremeno, usvojit ćemo neka nova ponašanja dosta trajno, neki do kraja života.

Zacijelo će se generalno promijeniti neformalni i formalni bonton. Izbjegavanje rukovanja, ljubljenja, tapšanja po ramenu, unošenja u lice, postat će standard, kakvom, većinom južnjaci i Balkanci, nismo svikli.

Mnogi osjetljiviji, da ne kažem tankoćutniji ljudi, promijenit će temeljito i način udvaranja. Takozvani prvi susret sad će postati i stanovita epidemiološka istraga. Za mnoge će svaki spoj biti spoj naslijepo.

Dosad je bilo nepristojno držati cipele ispred vrata ako živite u zgradi s više stanova. Uostalom, moguće je da bi i nestale. Sad će držanje cipela u hodniku za mnoge postati nužna procedura, pa će možda niknuti pred mnogim vratima ormarići za cipele s ključem.

Dodirivanje kvaka, predmeta u toaletu, držalica u tramvaju, novčanica za mnoge će postati neugodan izazov pa neće biti neobičan prizor vidjeti ljude s rukavicama i usred ljeta. Nošenje zaštitnih maski možda će postati standard za neke profesije, a nošenje zaštitnih rukavica također.

Vrlo je moguće da će se i plaćanje gotovinom uvelike smanjiti i čak možda smatrati nepristojnim. Vrlo je moguće da će mnoge profesije nestati, mnoge se promijeniti, a mnoge nove stvoriti.

Promijenit će se, možda, i rituali sportskog navijanja, a čak i igre. Možda se nogometaši ubuduće, primjerice, više neće ljubiti i grliti spleteni u klupko na travi, a nakon postignutog zgoditka; možda, kad se pregriju, neće piti vodu iz iste boce.

Nadalje, pljunuti koga možda postane kazneno djelo, a za nepranje ruku možda se uvedu prekršajne kazne, kao i za nevezanje pojasa u vožnji.

Kinezi su, pisali smo, na prekretnici također: više ne smiju jesti većinu divljih životinja te kućne ljubimce, a ako imaju temperaturu, svatko to mora znati. Nije ni njima lako.

Bilo kako bilo, popuštanje mjera ne znači i njihov nestanak. Prije svega, pandemija neće nestati preko noći. Začas se može razbuktati bilo gdje, virus može mutirati u mnogo smrtonosnije inačice, vraćati se u razne dijelove svijeta u više valova i ništa o njemu ne možemo znati definitivno i apsolutno pozitivno.

Život je maraton a ne utrka na stotinu metara, pa tako i život s virusom. Nemojte, dakle, gubiti strpljenje, a sve nove navike koje ćemo morati usvojiti i nisu negoli, rekao bih, jedan zabavan izazov doživljavanja – novog i drugačijeg.