EKONOSFERA

Da lex Agrokor nije aktiviran, već bismo imali obrise ozbiljne sistemske krize

Najveći kreditori ni u jednom trenutku nisu bili spremni bacati golem novac u Agrokorov bunar nelikvidnosti, gdje bi se prisilnom naplatom za njega otimale manje financijske institucije i dobavljači
 Goran Mehkek / CROPIX / CROPIX

Iako cijeli niz godina osobno oštro napadam preveliku ulogu države u hrvatskoj ekonomiji te pokušavam raskrinkati sve hrvatske zablude o tome kako država može (i tobože treba) biti uspješni poduzetnik, moram priznati da me poprilično iznenadila žestina kojom je ugledni profesor Ekonomskog fakulteta u Zagrebu, Ivo Bičanić, napao pokušaj Vlade da kroz lex Agrokor spriječi nekotrolirani raspad najvećeg poslovnog sustava u Hrvatskoj. Nisam ni mogao pomisliti da ću ikad braniti državnu akciju u privatnoj kompaniji i mogu se svakako složiti s profesorom Bičanićem da je jedan od ključeva hrvatske neuspješnosti kroni kapitalizam, ali mislim da uz prijetnju sistemske krize zbog prezaduženosti Agrokora nikako ne bismo smjeli afektirati dajući katastrofične prognoze o stečaju Agrokora i daljnjem gospodarskom potonuću Hrvatske zbog, kako je verzalom istaknuo profesor Bičanić, ZLA (Zakon lex Agrokor). Isto tako, vrlo je teško reći što smo dobili time ako sada, kao profesor Bičanić, potpredsjednicu Vlade koja se drznula sročiti kakav-takav lex Agrokor nazivamo poetom minores, a povjerenika Antu Ramljaka lošim izborom "…jer se nije bavio ni trgovinom, ni prehranom, ni poljoprivredom, nego energetikom…" Iako s profesorom Bičanićem dijelim iskreni prezir prema državnom i pogotovo 'državotvornom' poduzetništvu, ipak je dojam da je previše strastveno, dakle neobjektivno, izišao s ogorčenim tezama o nekakvim "receptima foteljskih kibica", a zanemario je dosta čvrste argumente za državnu intervenciju.

S profesorom Bičanićem ne treba se objašnjavati oko toga kako nema idealnog tržišta te ga uvjeravati da je u suvremenom svijetu (neo)liberalna doktrina neprovediva. Siguran sam da on to jako dobro razumije. Uloga države je važna i neporeciva. Bilo bi dobro da je tek regulatorna i što manja kad su u pitanju konkretne gospodarske aktivnosti, ali postoje trenuci kad demokratski sustavi moraju aktivirati mehanizme državne zaštite. Aktiviranje lex Agrokora jedan je od takvih trenutaka.

Profesor Bičanić u potpunosti je zanemario fakt, ili možda nije dovoljno dobro informiran, kako grupa najvećih kreditora, koju su činili dvije najveće ruske banke i četiri domaće, ni u jednom trenutku nisu bile blizu stvarne realizacije tvz. Standstill Agreementa - sporazuma koji je trebao omogućiti stvaranje privatnog pula za financiranje Agrokorovih tekućih aktivnosti te pripremu kompleksnog plana vlasničkog, financijskog i općeg poslovnog restrukturiranja koncerna. Ni u jednom trenutku najveći kreditori nisu bili spremni bacati ogroman novac u Agrokorov bunar nelikvidnosti, gdje bi se kroz sustav prisilne naplate za njega otimale manje financijske institucije i dobavljači. Lex Agrokor osobno je aktivirao većinski vlasnik Agrokora, Ivica Todorić, i to u trenutku kad je postalo potpuno jasno da je Standstill Agreement propao; male banke i faktoring kuće morale su, da bi ostale u okviru regulatornih normi, poslati povelike iznose na naplatu, veći broj dobavljača se uspaničio, blokade na računima Agrokorovih tvrtki počele su dosizati iznos od milijardu kuna, a bolji poznavatelji hrvatskog poslovnog miljea počeli su govoriti da će za dva-tri dana taj iznos ići prema 2-2,5 milijarde kuna. Situacija je bila izvan kontrole i zastrašujuća. Neki strani veliki dobavljači Agrokora, poput Nestlea i Coca Cole, već su prekinuli isporuke Konzumu. Za istu odluku spremao se tsunami domaćih proizvođača i distributera. Proizvođači dnevne potrošne robe u očaju su nastavljali s dostavom vjerujući da nikad neće naplatiti ni jedan proizvod koji su spakirali u stotine kamiona i kombija.

U zadnjih nekoliko dana ere Ivice Todorića više se nije postavljalo pitanje je li lex Agrokor potreban, nego tko će uvjeriti 'velikog gazdu' da ga aktivira, a izviđale se i mogućnost kako bi drugi članovi NO-a i Uprave Agrokora mogli potpisati spasonosni akt. Ukratko, da lex Agrokor nije aktiviran u zadnji tren, vrlo je vjerojatno da bismo već sad imali obrise ozbiljne sistemske krize u Hrvatskoj. U situaciji kad se počelo govoriti da je negativni kapital Agrokora 1,2 milijarde, te da je dug EBITD-a dosegao 13x, privatni kapital nije mogao naći rješenje, pogotovo ne uz razne glasine o krupnim problemima s Agrokorovim knjigovodstvom koje su ukazivale na mogućnost da su stvarni gubici još viši.

Sve u svemu, blago rečeno, ne slažem se s ocjenom profesora Ive Bičanića da je 'poeta minores' Martina Dalić 'pokazala pravo lice' i na poslovni krah Agrokora odgovorila 'nacionalkapitalizmom'. Mislim nekako da tu žena, koja je svojedobno otkantala Karamarkovo podcjenjivanje, i te kako svjesna da je lex Agrokor daleko od savršenog pravnog akta te pretpostavlja da će njegove posljedice biti brojne sudske zavrzlame. Uostalom, u javnim izjavama i sama je rekla kako lex Agrokor ne smatra djelom pravnog čistunstva, a nekako se čini da nije baš toliko naivna hadezeovka koja će pomisliti da će čarobni štapić 'nacionalkapitalizma' s lakoćom riješiti sve probleme Agrokora, njegovih dobavljača i izloženih financijskih institucija. Baš kao što nekako i ne bismo, poput profesora Bičanića, ograničavali iskustvo povjerenika Ante Ramljaka na energetiku jer se njome zapravo bavio jedan manji dio svoje karijere.

Zaključno, iako izuzetno cijenim profesora Bičanića, imam potrebu upozoriti kako se svi trebamo suzdržati od generalizirajućih i maltene ideoloških napada kad je u pitanju rješavanje praktičnih situacija. Što, recimo, dobivamo ako blatimo HNB, a institucija je de facto zaustavila izlaganje domaćih banaka Agrokoru te pravovremeno rast problema prebacila u inozemstvo? Cilj je dovesti nekoga tko neće imati ni takvu reakciju?

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
16. studeni 2024 11:52