Usprkos Tsiprasovim riječima, Grčka plaća dugove

Najnovijoj političkoj zvijezdi na europskoj sceni, Alexisu Tsiprasu, ne ide kako je očekivao. Kod kuće ga već optužuju da je iznevjerio glasače, a u EU je uspio ujediniti gotovo sve vlade država članica protiv sebe, da bi na kraju pristao na sve uvjete “trojke” za produljenje postojećeg programa financijske pomoći. Čak i pristojni predsjednik Europske komisije Jean-Claude Juncker poručio je novom grčkom premijeru da narodu objasni da se obećanja dana tijekom izbora ne mogu ispuniti. Juncker je poručio da “izbori u jednoj državi članici ne mijenjaju EU ugovore”.

Odgovor na pitanje zašto se nova grčka vlada našla u ovakvoj situaciji je jednostavan: obećavala je nemoguće. Očajni građani, kojima nije lako, glasali su za njih jer nude promjene, koliko god one izgledale neostvarive. A ostali u EU nisu imali izbora, nego pokazati na primjeru Grčke da nema lakih rješenja za teške krize. Unutar eurozone, a i šire u EU, zapravo je stvoren konsenzus oko toga da se Grčkoj ne treba popuštati. Najtvrđe u inzistiranju da nova grčka vlada u potpunosti ispuni prethodne uvjete bile su stabilne države eurozone, koje su i najveći neto uplatitelji u proračun EU, kao što su Njemačka, Nizozemska, Finska, Belgija i Austrija. Drugu “tvrdoglavu” skupinu čine istočnoeuropske članice eurozone koje su po BDP-u siromašnije od Grčke i u kojima su minimalne plaće manje nego što ih želi nova grčka vlada, a građani tih država bi to plaćali. To su Slovenija, Slovačka i tri baltičke zemlje. Treću skupinu čine države koje su provele i provode teške reforme i mjere štednje i u kojima one daju rezultate, iako to građani mogu sporo osjetiti. To su Španjolska, Portugal i Irska.

Ostale su samo Italija i Francuska koje su se donekle suzdržale od javnih i oštrih kritika prema Grčkoj i pokazale dozu fleksibilnosti. Izvan eurozone i hrvatski premijer Zoran Milanović se pridružio kritikama da je vladajuća stranka u Grčkoj tijekom kampanje bila neodgovorna i obećala nemoguće. Otkad je došla na vlast, Syriza je pokušavala domaćoj javnosti ostaviti dojam da su čvrsti, da ne odustaju od svojih ciljeva, a s druge strane su pristali da im praktički službenici iz Europske komisije sastave pismo zahtjeva za produljenje programa za pomoć kako bi bili sigurni da će to pismo biti prihvaćeno.

Sve što je od EU dobila vlada Grčke jest pristanak na promjenu nekih izraza, poput dogovora između šefa Eurogrupe Dijsselbloema i grčkog premijera Tsiprasa da se više ne spominje “trojka”.

Umjesto toga, koristi se izraz “institucije”, a misli se na iste ljude koji predstavljaju iste institucije - Europsku komisiju, Europsku središnju banku i Međunarodni monetarni fond - i koji prate provedbu istih mjera iz istog programa pomoći. Da “trojka” itekako postoji, bilo je jasno u srijedu na konferenciji za novinare njemačke kancelarke Angele Merkel i predsjednika Europske komisije Jean-Claudea Junckera. Merkel je bez ikakvih rezervi rekla da “trojka” proučava grčke mjere kako bi se uspješno proveo postojeći program pomoći.

Očigledno suočen s pritiskom iznutra, grčki je premijer otvorio verbalni rat s partnerima iz eurozone, i to s kolegama iz takozvanog Cluba Med, Španjolske i Portugala. Na stranačkom skupu u Sateni optužio je konzervativne vlade Portugala i Španjolske da su u eurogrupi pokušale ucijeniti Grčku, inicirati postizanje dogovora, i to sve zbog unutarnjih političkih pitanja jer se boje porasta potpore za stranke koje se protive oštrim mjerama štednje. Premijeri Španjolske i Portugala to su preozbiljno shvatili i uputili neuobičajen formalni zahtjev Europskoj komisiji da se izjasni o ovoj grčkoj “uvredi”.

Sve što je Europska komisija mogla reći, bilo je ponavljanje kako je ona, kao izvršno tijelo EU, zadužena za “gradnju mostova” između partnera te da ne može komentirati komentare nekih od lidera država članica.

Tsipras nije posve u krivu kada govori kako konzervativcima u nekim državama EU nije u interesu da se grčki primjer pokaže kao uspješan. Ali, u krivu je ako doista vjeruje da su obećanja da neće vraćati dio dugova, da će prekinuti privatizaciju i povećati minimalnu plaću na 750 eura mjesečno lako ostvariva te da će tako postati dobar primjer ostalim državama članicama u EU. Ako bi hipotetički procijenili da će grčka vlada uspjeti ostvariti glavna predizborna obećanja, onda bi najbolje rješenje za Portugalce, Španjolce, ali i druge građane EU, koji teško žive zbog tereta reformi, bilo da glasaju za krajnju ljevicu kod njih.

S političkoga gledišta jasno je da postoji velik interes u cijeloj EU gdje su stranke centra, bez obzira na to je li lijevi ili desni, da se grčki eksperiment sa Syrizom pokaže kao nešto što ne može uspjeti.

Na europskoj razini postoje političke skupine koje podržavaju svoje partnere u svakoj državi. Konzervativcima iz EPP-a, a još više Europskim socijalistima je uvjerljiva pobjeda Syrize u Grčkoj bila snažan udarac. Ozbiljno su shvatili parole koje su držali pristaše Syrize, ali i simpatizeri krajnje ljevice u drugim državama, na kojima je pisalo “Danas Grčka, sutra cijela EU” jer upravo to žele spriječiti.

Bez obzira na političke i stranačke interese, u EU institucijama i Eurogrupi je prevladao razum. Grčki problem je toliko težak, a stabilnost eurozone toliko važna za EU da se tome ne smije pristupiti s bilo kakvim osjećajima bijesa, ljutnje i zločestoće.

Njemačka kancelarka je ostala hladnokrvna, progurala bez problema u nacionalnom parlamentu odluku o nastavku pomoći Grčkoj, nije se obazirala na uvrede iz Grčke te je i ostale partnere u EU nagovarala da nastave pružati pomoć Grčkoj.

Istodobno je uspjela od Grčke dobiti jamstva da će nastaviti ispunjavati postojeće uvjete. Dakle, jasno je da Tsipras i Syriza nisu tako uvjerljivo pobijedili Njemačku i kancelarku Merkel kako se to činilo one noći nakon objave rezultata grčkih izbora.