Huškanje Uskoka na političke rivale

Gađali su se svime što im se našlo pri ruci - teškim riječima i malim biskvitima. Procjena Porezne uprave govorila je da je Slavko Linić prebijanjem poreznog duga vinkovačke Spačve za pet hektara slavonske oranice, čiju je vrijednost neki sudski vještak “napuhao” na 33 milijuna kuna, oštetio državu za 27 milijuna kuna. Mediji su najavljivali da je USKOK pred Linićevim vratima te da se SDP-ov riječki hrast gadno zaljuljao u korijenu. Milanović je javnost na Linićevu smjenu pripremao što spinovima, što tvrdnjama da mu trebaju suradnici “čistih ruku”. Linić je dvadeset dana nakon pada iz Rijeke uzvratio paljbu - Milanović ga kriminalizira da bi zaštitio sumnjive poslove svog najužeg kruga, uključujući poslove članova obitelji.

I sve se to, devet mjeseci kasnije, rasplelo u 16 redaka USKOK-ova priopćenja. U njima se se “urbi et orbi” objavljuje - sve je čisto. Niti prebijanje Spačvina poreznog duga skupom oranicom, niti kredit Centar banke Miglu autopraonicama, niti kredit HBOR-a društvu Mali biskviti i štošta toga drugoga - nemaju obilježja kaznenog djela.

I kako se nakon svega ne upitati - pa dobro, tko je tu lud?

Političari u međusobnim obračunima sve češće na oponente huškaju USKOK. Zazivanje tijela državne represije u svrhu kompromitiranja političkih rivala, uz to donedavnih političkih saveznika, opasno miriše na neka brkata vremena. Ako uz to za tom metodom posežu premijer i prvi potpredsjednik Vlade i ako se nakon toga ne dogodi ništa doli šturog oslobađajućeg priopćenja USKOK-a - što ostaje od vjerodostojnosti institucija ove države?

Tko je tu neozbiljan: premijer ili bivši ministar financija? Ili možda USKOK?

Znači li, nakon svega, da je pred zakonom čist i sudski vještak koji je slavonsku oranicu procijenio na 33 milijuna kuna i onaj drugi koji je napisao da ista vrijedi 27 milijuna kuna i onaj treći - porezni procjenitelj koji je napisao da zemljište vrijedi samo šest milijuna kuna?

Zar su sve troje pošteno obavili svoj posao i nitko nije muljao, napuhavao ili ispuhavao? Zar ovlašteni sudski vještaci i porezni procjenitelji nisu institucije na kojima počivaju sudske presude i važne odluke? Što ako u njih moramo sumnjati?

Ili je ipak najbezbolnije prihvatiti onu USKOK-ovu tvrdnju da se “u ponašanju osoba koje su sudjelovale u svim tim postupcima nisu ostvarila obilježja kaznenih djela”.