Dobro je prošlo. Državna revizija koja je pročešljala poslovanje ministarstava u prošloj godini nije odškrinula ni jedna vrata prema ponoru iz kojeg bi mogla izroniti neka nova priča o kriminalu.
Malo se previše trošilo na vanjske suradnike, kod tadašnjeg ministra turizma Veljka Ostojića doista su pretjerali s potrošnjom interneta na mobilnim telefonima, kod ministra pravosuđa Orsata Miljenića neracionalno su nabavljali odore za pravosudne policajce, kod Branka Grčića čistačice i zaštitare su angažirali bez javne nabave, kod ministra obrazovanja Željka Jovanovića ne kontroliraju isplatu plaća u školama. Sve u svemu, ništa senzacionalno, ništa spektakularno, obična su to hrvatska posla. Osim možda poslovnog prostora na Rabu koji je Ministarstvo prometa plaćalo Hrvatskoj pošti četiri godine, a nije ga koristilo, da bi ga na kraju još i obnovilo, ali i to su nekako objasnili poklapajući se ušima. S obzirom na to da ništa nismo otkrili, zatvorit ćemo knjigu državne revizije o lanjskom ministrovanju sa spoznajom da je 13 od 20 ministarstava dobilo uvjetno mišljenje zbog sitnica.
Ministri Andrea Zlatar, Gordan Maras, Ivan Vrdoljak i Rajko Ostojić u ministarstvima koja vode imaju pak, kaže revizija, problema sa sustavom unutarnje financijske kontrole. Nije im funkcionalan. Taj je problem kod njih uočen, kod drugih nije, ali to ne znači da treba odbaciti svaku sumnju u njegovo besprijekorno funkcioniranje. Ministarstva koja dijele novac, poput onog poljoprivrede Tihomira Jakovine, u svojim resorima ne prikupljaju dokaze od korisnika tog novca da su ga namjenski potrošili. To Hrvati moraju dokazati samo Europskoj uniji za novac iz njezina budžeta, pa se zato povlačenje novca od EU smatra teškim i mukotrpnim poslom. Kad pojedinci troše novac hrvatskih poreznih obveznika, račune i dalje nikome ne polažu. Novac za poticaje, potpore ili ulaganja dijeli se i onima koji nisu predali godišnja financijska izvješća. Kad hrvatskim ministrima, o kojima god da je riječ, kažete da im sustav kontrola i praćenja ne funkcionira, oni to izgleda shvate na način da oni za to nisu odgovorni. Odgovoran je loš sustav, a oni su mu na čelu samo zato što su dobili izbore pa netko mora biti ministar.
U dvije godine mandata prometnuli su se u čuvare lošeg sustava koji je jednako kao u ministarstvima loš u velikoj većini državnih institucija i kompanija. Upravo takav sustav omogućuje da se dogode priče poput izvlačenja novca kroz Fimi mediju ili iz HGK ili Hrvatskih autocesta. Makar bili najpošteniji ljudi na svijetu, sačuvaju li i u sljedeće dvije godine svoga političkog mandata takav sustav koji samo čeka da bude pokraden, nećemo moći reći da su se pošteno ponijeli prema poreznim obveznicima koji im osiguravaju plaće i buduće mirovine grcajući svaki dan u sve dubljoj recesiji. Državna revizija? Nije dobro prošlo.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....