KOME JE OSUMNJIČENI RATNI ZLOČINAC MERČEP TREBAO NA PROSLAVI U SABORU? Komentar Jutarnjeg lista

ZAGREB - Hrvatska narodna stranka po hitnom je postupku iz stranačkog članstva ove nedjelje suspendirala Marka Carevića, predsjednika jednog od HNS-ovih ogranaka u Karlovcu. Predsjednica HNS-a Vesna Pusić bropotezno je potpisala njegovu suspenziju čim je čula vijest da je protiv Carevića pokrenuta istraga zbog sumnje da je 1991. kao zapovjednik pobunjeničkog lokalnog štaba Teritorijalne obrane naredio likvidaciju 83-godišnjeg starca. Daljnja stranačka i ne samo stranačka sudbina Marka Carevića ovisit će o ishodu istrage i mogućeg sudskog postupka.

Odluka HNS-a o suspenziji člana osumnjičenog za jedan od najtežih zločina kojeg kazneno pravo poznaje logičan je potez kojim jedna stranka nastoji povući oštru crtu između politike kao javnog djelovanja i zločina, makar se radilo tek o sumnji da je zločin počinjen.

'CIVILIMA SU PUŠTALI STRUJU U DEBELO CRIJEVO' Svjedokinja na suđenju Merčepu

Međutim, ono što vrijedi za Marka Carevića, ne vrijedi i za Tomislava Merčepa. Za razliku od Carevića koji je tek osumnjičen, Tomislav Merčep je u lipnju 2011. optužen za protuzakonito zatvaranje i mučenje 52 civila od kojih je 43 ubijeno, a troje nestalo. Optužen je ne samo za zapovjednu već i osobnu odgovornost. Svi koji se ponešto razumiju u kazneni postupak znaju da je optužnica puno teža od same sumnje jer ona u sebi sadrži znatno ozbiljniju vjerojatnost da je zločin i počinjen. Pa ipak, Tomislav Merčep pojavio se ovog listopada u Saboru kao cijenjeni uzvanik na svečanoj sjednici obilježavanja Dana neovisnosti. Stajao je uz bok najvišim državnim dužnosnicima, pomiješan s predstavnicima sudske vlasti koja mu sudi i državnim odvjetnikom koji ga progoni, s diplomatskim zborom koji sve to prati i vjerskim velikodostojnicima koji bi se trebali moliti za njegovu dušu. Kao da nema ni optužnice, ni ona četrdest i tri leša, ni užasnih svjedočenja u sudnici zagrebačkog Županijskog suda koja traju od veljače 2012. kad je počeo postupak.

Svjedočila žena koja je gledala kako ubijaju Mihajla, Mariju i Aleksandru Zec: ‘Ne pitajte me, ne želim pričati o tome’

Predsjednik Sabora Josip Leko kroz čije ruke prolazi popis uzvanika svečanih saborskih sjednica nije vidio ama baš ništa sporno dok je stavljao kvačicu odobravanja uz ime čovjeka optuženog da nosi na duši smrti 43 nedužnih ljudi.

Da je predsjednik Sabora Josip Leko kojim čudom sjedio samo jedan da u sudnici zagrebačkog Županijskog suda kroz koju su u zadnjih dvadeset mjeseci prodefilirale žene i majke žrtava Merčepova eskadrona, da je vidio krhku i iznurenu pojavu Ane Arlov iz Pakračke Poljane dok svjedoči kako je iznova i iznova dolazila plakati na vrata pakračkog “boga rata”, kako su je iznova i iznova odatle izbacivali bez odgovora na pitanje kamo su joj odveli muža dok ju je kod kuće čekao uplakani teško bolesni dvogodišnji sinčić, da je dakle čuo sumorni niz priča sličnih ovoj, nikad ne bi stavio kvačicu uz ime Tomislava Merčepa na popisu cijenjenih uzvanika svečane sjednice Sabora.

Da je imao prilike vidjeti da ni pred riječima te žene kao i mnogih sličnih njoj Merčep nije pokazao ni trunke sućuti ili kajanja, možda bi prelazeći pogledom preko popisa svečanih uzvanika zastao pored imena predsjednika UHBDR-a Tomislava Merčepa i precrtao ga.

Čak je i predsjednik Ivo Josipović, koji se baš ne voli nikome zamjerati, a ponajmanje braniteljskim udrugama, na početku predsjedničkog mandata shvativši u zadnji tren da je netko nesmotren iz njegova ureda na sastanak s predstavnicima braniteljskih udruga pozvao i predsjednika UHBDR-a Tomislava Merčepa, portiru panično dojavio da ga zadrži i ne pušta u njegov ured pa je “Tomica” ostao sjedititi u portirskoj kućici na ulazu na Pantovčak i vratio se ne vidjevši predsjednika.

U to vrijeme Merčep još nije bio ni pod istragom, a kamoli pod optužnicom za ratni zločin. Pozivanjem optuženog Tomislava Merčepa na svečanu sjednicu Sabora, Josip Leko pokazao se kao nenadmašan oportunist na hrvatskoj političkoj sceni. Pozvati optuženika za višestruki ratni zločin na najvišu državnu svečanost može samo netko tko ne drži ni do države, ni do temeljnih civilizacijskih vrijednosti, a kamoli do dobrog ukusa.