BRUNO ŠIMLEŠA: ZAŠTO ĆU OVE GODINE NA POVORKU POVESTI I SUPRUGU I KĆER 'Ako vas ugrožava nečija ljubav, imate problem s mržnjom!'

Ako im damo prava, to će uništiti obitelj!

Pa tko će onda rađati i odgajati djecu?

I Bog je protiv toga, u Bibliji jasno piše da ne vrijede kao mi!

To jednostavno nije prirodno!

Pa što moraju paradirati i provocirati? Ni mi ne izlazimo na ulicu!

Neka budu što god žele, ali u svoja četiri zida!

To nije u skladu s našom tradicijom!

Imamo mi i važnijih stvari kojima se trebamo baviti!!!”

Sve te izjave slušamo svake godine prije Povorke ponosa. No, vjerujem da većina ne zna da smo ih čuli i osjetno prije, prije stotinjak godina kada su se ponosne žene borile za ravnopravnost i svoja prava. Apsolutno iste riječi od apsolutno istih organizacija i apsolutno istih mentalnih sklopova u vezi apsolutno iste stvari - ljudskih prava. Čelnici svih velikih religija, kao i razne konzervativne udruge, i tada su vas lagale da će davanje prava ženama ugroziti naše obitelji, djecu, društvo u cjelini i da se to protivi Bogu. Iako se to pokazalo potpuno apsurdnim, to ih ne sprječava da i 100 godina kasnije ponavljaju iste gluposti.

Imam nekoliko gej prijatelja. Doduše, ne doživljavam ih kao gej prijatelje, nego kao prijatelje. Imaju vrline i mane, razne poslove, ambicije i snove, manje ili više čudne navike… Gej osobe identično peru zube kao i ja, plaćaju poreze, obolijevaju, rade, svađaju se i mire… Sve isto kao i mi hetero osobe. Samo im se sviđaju osobe istog spola. I nisu to birali. Nitko ne bira svoju seksualnu orijentaciju. Možeš samo odabrati hoćeš li biti vjeran sebi ili ćeš glumiti da si nešto što nisi i tako se osuditi na nesretan život.

Sjetite se sebe kada ste sa 9 ili 11 godina prvi put primijetili da vam se netko sviđa. Niste birali između Marija i Marije, nego vam se jednostavno netko svidio. Meni su se svidjele osobe suprotnog spola, a manjini se sviđaju osobe istog spola. A s obzirom na to da od mene ne traže da mi se sviđaju muškarci, nemam baš nikakvih problema s njima. Doduše, prilično sam alergičan na mnoge naše LGBT aktiviste koji i dalje ne znaju osmisliti pametnu kampanju i tako odbijaju mnoge dobronamjerne ljude koji imaju predrasude iz običnog neznanja, a ne zato što im je mozak zapeo u mračnoj ideološkoj pećini pa uživaju u osuđivanju drugih i drugačijih. No, problem imam s dijelom te slabo artikulirane i često preagresivne aktivističke LGBT scene, ali i dalje smatram da je nužno boriti se za poštivanje ljudskih prava.

I svi se moramo naviknuti da druge i drugačije doživljavamo kroz njihovu ljudskost, a ne razne etikete. Sjećam se kada sam prvi put vidio dvojicu prijatelja da se ljube. Bilo mi je neugodno i čudno. Nisam znao kako da se osjećam. Drugi put mi je bilo manje čudno, a treći put vidio sam samo poljubac. Između dviju osoba koje se vole. I ništa više.

Dakle, za razliku od velikog dijela Hrvatske, gej osobe mi ne predstavljaju nikakav problem. To kako ću nekoga doživjeti ovisi o tome kakva je osoba, a ne o tome tko im se sviđa. Zna li opraštati, zna li darivati, pomaže li drugima, je li suosjećajna osoba, inteligentna, duhovita, osuđuje li druge… ma svašta nekoga definira kao čovjeka, a seksualna orijentacija potpuno mi je nebitna. Sve u svemu, njihova prava mene nikako ne ugrožavaju. Ako dobiju sva prava koja zaslužuju kao ljudi, i ja nešto dobivam jer živim u zdravijem društvu.

Dakle, ako vas ugrožava nečija ljubav, imate problem s mržnjom. Ili ignorancijom, u najmanju ruku.

Ako biste ih liječili, bilo bi pristojno da vratite novac koji je Hrvatska uložila u vaše obrazovanje.

Ako se želite zavaravati da nisu diskriminirani, pozdravite mi Snjeguljicu u svojem svijetu bajki.

Ako ste uvjereni da vas ugrožavaju, zabrinite se za svoj zdrav razum.

Ako ste uvjereni da će ugroziti vašu obitelj, zahvalite Željkici koja vam je skupo prodala jeftine laži.

Ako osjećate da vas provociraju civiliziranim traženjem ljudskih prava… vama nemam ništa za reći. Za vas ne postoji nijedan argument ili tvrdnja koja bi vas natjerala da preispitate toliko apsurdnu glupost.

Ako ste hetero i mislite da to nije vaša bitka, griješite. Jer ste čovjek! I svatko tko se želi smatrati čovjekom mora se boriti za ljudska prava. To je jedna od stvari koja vas definira kao čovjeka!

I zato ću i ove godine ići na Povorku ponosa sa svojom obitelji. Tu obitelj čini moja supruga i kćerkica, ali i svi ostali koji se bore za poštivanje ljudskih prava i poštivanje ljudskosti u drugima. To je moja obitelj!