BESTSELLER.HR Pročitajte ulomak napetog krimića "Izdajnik po našem ukusu" + prestavljamo Top 5 naslova u travnju

Od Roland Garrosa do male luke pokraj Dubrovnika, od kuće u švicarskim Alpama do mračnih kutaka Londona... Le Carré vodi svoje junake nemilosrdnim tempom.

Britanija je pogođena recesijom. Mladi oksfordski profesor i strastveni rekreativni sportaš Perry Makepiece i njegova djevojka, odvjetnica Gail Perkins, odlaze na odmor na karipski otok Antiguu. Naizgled slučajno, nabasaju na ruskog milijardera Dimu. Dima ih pozove na partiju tenisa, no ta partija nije samo ono što se čini. Ponuda koju su Perry i Gail dobili od Dime odvest će ih na vrtoglavo putovanje od Roland Garrosa do male luke pokraj Dubrovnika, od kuće u švicarskim Alpama do mračnih kutaka Londona i sumnjiva savezništva s britanskim obavještajnim agencijama ...

Knjiga je u prodaji na kioscima, u knjižarama te poslovnicama Hrvatske pošte ili naručite online na www.bestseller.hr!

Bestseller i Jutarnji.hr ekskluzivno donose ulomak knjige Izdajnik po našem ukusu:

U sedam sati jednog karipskog jutra na Antigui Peregrine Makepiece, znan i kao Perry, svestran i uspješan sportaš amater te donedavni docent engleske književnosti na uglednom sveučilištu Oxford, odigrao je tri seta protiv mišićavog, ćelavog, smeđookog Rusa u srednjim pedesetima, ukočenog i dostojanstvenog držanja, koji se odazivao na ime Dima. Okolnosti koje su dovele do tog meča ubrzo su postale predmet intenzivnog proučavanja britanskih agenata čija profesionalna deformacija nije dozvoljavala vjeru u slučajnost. Pa ipak, Perryjevom ponašanju tijekom tih događaja nisu mogli naći zamjerku.

Trideseti rođendan, koji je proslavio prije tri mjeseca, u Perryju je potaknuo životnu promjenu koja se spremala već godinu dana ili više a da je nije ni bio svjestan. Sjedeći u svojoj skromnoj oksfordskoj sobi u osam sati ujutro, nakon jedanaest pretrčanih kilometara koji nisu mogli ublažiti predosjećaj nevolje, s glavom podbočenom rukama pokušavao je odgovoriti na pitanje što je postigao u prvoj trećini svog života, osim što je pronašao ispriku za izbjegavanje stvarnosti izvan usnulih tornjeva tog grada.

Zašto? Vanjskom je promatraču njegov život izgledao kao savršena priča o akademskom uspjehu. Sin srednjoškolskih profesora, obrazovan u državnim školama, natovaren akademskim priznanjima s Londonskog sveučilišta, stiže na Oxford i započinje trogodišnju službu na tom drevnom, bogatom i nadasve kompetitivnom sveučilištu. Njegovo ime, iako tradicionalno povezano s engleskom višom klasom, zapravo je vuklo korijenje od bukačkog metodističkog propovjednika iz devetnaestog stoljeća po imenu Arthur Peregrine iz Huddersfielda.

Za vrijeme školske godine, kad ne drži predavanja, Perry se ističe sportskim ponašanjem i rezultatima u krosutrkama. Slobodne večeri provodi volontirajući u obližnjem klubu mladih, a godišnje odmore osvajajući zahtjevne uspone i vrhove. Pa ipak, kada mu fakultet ponudi mjesto stalnog profesora odnosno, u njegovom trenutnom kiselom raspoloženju, doživotni zatvor – on odbija.

Opet: zašto? Prošli semestar Perry je održao niz predavanja o Georgeu Orwellu pod naslovom „Potisnuta Britanija?” i ostao zbunjen vlastitom retorikom. Bi li Orwell povjerovao da je moguće da će oni isti ugojeni glasovi koji su ga progonili 1930-ih godina, ista sputavajuća nesposobnost, ovisnost o stranim ratovima i iluzije o vlastitoj zaslužnosti, biti sveprisutni i 2009. godine?

Ne dobivši odgovor od praznih studentskih lica koja su zurila u njega, odgovorio je sam sebi: ne, Orwell definitivno ne bi povjerovao u to. Ili ako bi, izašao bi na ulicu. Napravio bi ozbiljan lom.

Tu je temu do u tančine pretresao s Gail, svojom dugogodišnjom djevojkom, dok su ležali u njezinom krevetu nakon rođendanske večere u stanu na Primrose Hillu, polovicu kojeg je naslijedila od svog inače dekintiranog oca.

„Ne sviđaju mi se donovi1 i ne sviđa mi se činjenica da sam jedan od njih. Ne sviđa mi se akademski život i ako više nijednom ne budem morao obući prokletu halju, osjećat ću se kao slobodan čovjek”, bjesnio je Perry dok mu je njezina zlaćanosmeđa glava udobno počivala na ramenu.

A kad je jedini odgovor koji je dobio bio suosjećajno predenje, nastavio je:

„Da hrpi nezainteresiranih dodiplomaca čija je najveća životna ambicija diplomirati, poševiti se i obogatiti, tupim o Byronu, Keatsu i Wordsworthu? Hvala, ali ne hvala. Jebeš ti to.”

Pa povisio uloge:

„Jedina stvar koja bi me zbilja zadržala u ovoj zemlji bila bi prokleta revolucija.”

A Gail, živahna mlada odvjetnica u usponu, blagoslovljena dobrim izgledom i brzim jezikom – ponekad prebrzim za vlastito, kao i za Perryjevo dobro – uvjeravala ga je da nijedna revolucija ne bi bila potpuna bez njega.

Oboje su de facto bili siročad. Dok su Perryjevi pokojni roditelji bili tipični predstavnici visokoprincipijelnog kršćanskog socijalizma i zagovornici potpune apstinencije od alkohola, Gailini su bili sušta suprotnost. Njenog oca, dragog, ali beskorisnog glumca, prerano je ubilo piće, šezdeset cigareta dnevno i neuzvraćena strast prema svojoj neukrotivoj ženi. Njezina majka, također glumica, ali ne toliko draga, nestala je iz obiteljskog doma kad je Gail imala trinaest godina i sad je, navodno, živjela jednostavnim životom s pomoćnim snimateljem na Costa Bravi. Don je naziv za predavača na tradicionalnim sveučilištima kao što su Oxford i Cambridge. (op. prev.)

Nakon što je donio životnu odluku da s nogu strese akademsku prašinu koja je, kao i sve njegove životne odluke, bila neopoziva – Perryjeva prvobitna reakcija bila je da se vrati korijenima. Jedini sin Dore i Alfreda provest će njihova uvjerenja u djelo. Započet će novu nastavničku karijeru tamo gdje su je oni bili prisiljeni prekinuti.Prestat će glumiti ambicioznog intelektualca, prijavit će se na pošteni učiteljski tečaj te, kao i oni, postati srednjoškolski profesor u jednom od najzapostavljenijih dijelova zemlje.

Djeci kojoj će predavati obvezne predmete i bilo koji sport koji mu dodijele, on će predstavljati slamku spasa na putu prema samoostvarenju, a ne samo ulaznicu u blagostanje srednjeg sloja. Ali ti njegovi planovi nisu uznemirili Gail onoliko koliko je on možda htio. Uza svu njegovu odlučnost da bude u samom središtu života, postojale su i druge, nepomirljive verzije Perryja, a Gail je bila dobro upoznata s većinom njih.

Da, postojao je Perry, gotovo mazohistički student Londonskog sveučilišta, na kojem su se i upoznali, koji je, oponašajući T. E. Lawrencea, ljeto proveo biciklirajući po Francuskoj dok se nije srušio od iscrpljenosti. I da, postojao je Perry alpinistički pustolov, Perry koji nije mogao otrčati nijednu trku ni odigrati nijednu igru, od sveučilišnog ragbija do skrivača s njenim nećacima za Božić, bez kompulzivne potrebe da pobijedi.

Ali isto je tako postojao i Perry prikriveni hedonist, koji si je znao priuštiti nepredvidive izlete u svijet luksuza prije nego što bi otrčao natrag u svoje potkrovlje. I to je bio Perry koji je tog ranog svibanjskog jutra, dok sunce još nije postalo prejako za igranje, stajao na najboljem teniskom terenu u recesijom pogođenom turističkom naselju na Antigui i preko mreže gledao Rusa po imenu Dima. Gail, sa šeširom širokog oboda, u kupaćem kostimu i svilenoj haljinici za plažu koja nije mnogo skrivala, sjedila je među nevjerojatnom skupinom promatrača mrtvih očiju, od kojih su neki bili odjeveni u crno, a svi su očito položili masovnu zakletvu da se neće ni smiješiti, ni govoriti, niti pokazati ikakvo zanimanje za meč kojem su morali prisustvovati.

Bila je to sretna okolnost, mislila je Gail, što su svo­ ju karipsku avanturu isplanirali prije Perryjeve impulzivne životne odluke. Ideja o putovanju rodila se još tamo u najmračnijim danima mjeseca studenog, kad je njegov otac podlegao istoj vrsti raka koji je dvije godine ranije odnio i njegovu majku, a Perryja učinio relativno dobrostojećim. Ne držeći do naslijeđenog imetka i ne mogavši se odlučiti bi li sve darovao siromašnima, Perry je oklijevao. Ali nakon što je Gail povela kampanju napada do iscrpljenosti, odlučili su se za životnu prilikuodmor uz sunce i tenis po jedinstveno niskoj cijeni.

Kako se ispostavilo, odmor nije mogao doći u bolje vrijeme jer su ih baš tada čekale još veće odluke:

Što da Perry učini sa svojim životom i trebaju li to učiniti zajedno?

Treba li se Gail odreći svoje odvjetničke karijere i slijepo zakoračiti u azurno prostranstvo s Perryjem, ili da nastavi svoj meteorski uspon u Londonu?

Ili je možda bilo vrijeme da prizna da njena karijera nije ništa više meteorska nego karijera većine mladih odvjetnika i da napokon zatrudni, kao što je Perry cijelo vrijeme nagovara?

Gail je, što iz nestašnosti, a što iz samoobrane, imala naviku velika pitanja pretvarati u mala, ali ni ona nije mogla…

Knjiga je u prodaji na kioscima, u knjižarama te poslovnicama Hrvatske pošte ili naručite online na www.bestseller.hr!