Kad nam ozbiljno zaškripi zdravlje, prvo nastojimo saznati ‘koji je stručnjak najbolji za liječenje te bolesti i u kojoj bolnici radi’. U ‘osobnom odabiru’ rijetko uspijemo, ali srećom se izliječi većina i onih koje su liječili ‘slučajno odabrani’ u nekoj hitnoj službi. Ipak, saznanje da smo došli u ‘ruke’ specijalizanta može potaknuti strah. Sve dok ne položi specijalistički ispit, naime, specijalizant je formalno - liječnik opće prakse! Riječju, ne može samostalno operirati ili davati anesteziju bez nadzora mentora specijalista jer, dogodi li se neželjena posljedica, odgovarat će jer je radio neovlašteno.
Ovih dana u javnosti se digla galama jer u splitskoj bolnici, navodno bez dovoljno nadzora, specijalizanti daju anesteziju čak i djeci. Mnogi se pitaju, a osobito roditelji, je li njihovoj djeci na taj način ugrožen život? Ako je suditi po rezultatima liječenja u hrvatskim bolnicama, moglo bi se reći da ugroze uglavnom nema, ali su moguće!
Bolnice nastoje organizirati posao po sistemu ‘što imam, time klimam’, odnosno pokriti sva ‘radilišta’ liječnicima i medicinskim sestrama kojima raspolažu na način da pacijenti što manje osjete sve očitiji manjak osoblja. Istina, zbog toga su duge liste čekanja, ali hitni pacijenti ipak dobiju i kvalitetnu i pravodobnu skrb. S druge strane, količina specijalizantova posla ovisi o mentorovoj procjeni njegovih stručnih sposobnosti. Srećom, dosad se nije dogodio izgred i to ne samo u anesteziologiji, nego i u nekim drugim deficitarnim specijalnostima, ali objektivno gledajući sve što je prenapregnuto može puknuti, pa tako i dobro zamišljeno mentorstvo, dogodi li se da jedna osoba mora biti na dva ili tri mjesta istodobno.
Nažalost, s trenutačnim kadrovskim mogućnostima hrvatskih bolnica teško je očekivati drukčiju organizaciju rada jer je anesteziologija među najdeficitarnijim specijalnostima. Prema nekim procjenama, u sustavu bi ih trebalo biti barem 200 više da ‘specijalizanti ne bi radili posao mentora’. Kako je ista vrsta deficita zabilježena i u svim zemljama EU, hrvatskim liječnicima gotovo svakodnevno stižu vrlo primamljive ponude, od kojih je neke teško odbiti. Naravno, hrvatsko zdravstvo tome ne može konkurirati pa ne čudi da se broj liječnika u bolnicama u proteklih desetak godina smanjio za tisuću. Prijeti dodatni egzodus s obzirom na to da je gotovo tisuću liječnika od HLK zatražilo ‘papire’ za rad u inozemstvu. Srećom, neće baš svi otići, osobito ne oni koji još moraju vraćati dug za specijalizaciju, ali i kad ode jedan liječnik, za državu je to šteta od oko 4 milijuna kuna, koliko je stajalo njegovo obrazovanje.
Istodobno sa sve većim manjkom zdravstvenog osoblja, stanovništvo dodatno stari, treba sve više medicinske pomoći, lijekova, zahvata... Osim toga, i novca je sve manje pa nas zapravo samo dobro uhodana rutina spašava od mogućeg propusta ili greške nastale zbog ‘zamora materijala’.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....