Već najmanje mjesec i pol svjetski mediji i javnost s nelagodom prate događaje u jednoj od neuralgičnih točaka uzavrele međunarodne zajednice, gdje je jedna loša vijest slijedila, i još slijedi, drugu. Dok pokušavamo analizirati događanja u Izraelu, Gazi i u široj regiji Bliskog i Srednjeg istoka, spopada me strah kada shvatim da samo 400 kilometara zračne linije od grada u kojem trenutno živim bosanski vođa vehabija širi propagandu Hamasa i drugih džihadista. I nakon zabrinjavajućih slika i izvještaja, nakon niza manipulacija u vezi sa Židovima i delegitimiranja države Izrael, kako ako ne žustro, kada ako ne sada precizno opisati zlo kao zlo, kada ako ne sada upozoriti na naopake logike koje su preplavile medije u nas i u svijetu?
1. Prva naopaka logika jest da je Izrael agresor, i da je agresor od osnutka države. Rat 1948. naziva se Ratom za nezavisnost jer je samo koji dan poslije proglašenja države Izrael, nastale kao ostvarenje cionističkog pokreta i odlukom Ujedinjenih naroda, počela bjesomučna ofenziva SVIH arapskih zemalja u okruženju na novostvorenu državu. Bio je to prvi rat u kojem je tada slabo naoružani Izrael pobijedio - s jakom motivacijom vojnika, od kojih su mnogi bili i preživjeli holokaust.
Nakon toga arapske države su s istim ciljem - uništenje Izraela - vodile još četiri rata (1956. Sueska kriza, 1967. Šestodnevni rat, 1973. Jomkipurski rat, i 1982. Libanonski rat, plus intifada, plus Gaza, krize…).
2. Dok Izrael priznaje sve arapske zemlje, i dok je dijelu teritorija (Zapadna obala i pojas Gaze) priznao autonomiju, još i danas neke arapske zemlje ne priznaju Izrael, a Hamas i Hezbollah imaju u programskim dokumentima kao jedan od ciljeva uništenje države Izrael, članice UN-a. PLO i druge organizacije desetljećima su se služile terorom u borbi protiv Izraela u raznim dijelovima svijeta smrtno ugrožavajući civile (smrt 11 izraelskih sportaša na Olimpijadi u Münchenu, otmice aviona, otmice brodova, napadi na sinagoge, sjedišta židovskih općina i židovske kulturne centre, napadi na izraelske ambasade, samoubilački napadi u Izraelu, uključujući autobus sa školskom djecom).
3. Da li Palestinci uistinu žive u najvećem logoru na svijetu - Gazi i Zapadnoj obali? Neki znanci kažu mi da su zapravo očekivali izvještaje iz pojasa Gaze s barakama i okruženog bodljikavom žicom, poput Auschwitza, Dachaua, Buchenwalda… Očekivali su do zuba naoružane vojnike, okupatore i sve znake okupacije od IDF-a (Israel Defense Force), no shvatilo se da u pojasu Gaze nema jednog jedinog izraelskog vojnika jer se IDF povukao odande još 2005.
4. Netočno je da Izrael namjerno cilja civile, posebno djecu u Gazi, kao što je obmana da Izrael započinje vojne akcije na svom teritoriju kako bi naštetio svim Palestincima. Zbog stalnog raketiranja Izraela, s kraćim ili dužim razdobljima mira, Izrael živi desetljećima u psihozi “ni rata ni mira”, što negativno utječe na milijune Izraelaca, uključujući i lojalne Palestince koji se ne mogu posvetiti normalnom, svakodnevnom radu i životu. Svaki rat i svaka vojna intervencija koštaju Izrael ne samo ljudskih života nego iziskuju ogromne materijalne troškove. Zemlja koja nema bogata nalazišta nafte troši velika financijska sredstva na naoružanje, što se sve odražava na životni standard Izraelaca.
5. U medijima u svijetu često se manipulira kritičkim mišljenjima Izraelaca i istaknutih Židova te židovskih organizacija. Radi se o pojedincima i grupama koji iskazuju kritičnost prema potezima izraelske Vlade, a takvih osoba i pojedinaca ne manjka ni u samom Izraelu. Dok se u arapskim, muslimanskim, zemljama provodi teror i guši se zamalo svaka kritička misao i oporba, kamenuju žene, diskriminiraju kao posjednice vozačkih dozvola, progone pripadnici LGBT zajednice, Izrael ima snažnu oporbu i izgrađen civilni sektor te jedan od najstabilnijih parlamentarnih sustava na svijetu. Jedna od najvećih neistina u propagandnom ratu koji se neprekidno vodi jest da se Izrael označava zemljom apartheida.
6. Bit izraelsko-palestinskog sukoba nije nespremnost Izraela na ustupke, nego palestinski, i uopće muslimanski, antisemitizam, uključujući negiranje Izraela i holokausta. Ne radi se o stvaranju palestinske države, koju su Izraelci spremni priznati, nego o uništenju židovske. U osnivačkoj povelji Hamasa, jednog od političkih predstavnika Palestinaca, jasno stoji da mir s Izraelom nije moguć i treba ga uništiti. Kako onda zamisliti i voditi mirovne pregovore, a Izrael ih u Kairu, uz povremene prekide, ipak vodi. Negiranje holokausta već je “normalna” stvar i demoniziraju se Židovi na način koji bi bio nezamisliv u bilo kojoj civiliziranoj zemlji. Na tom fonu slušamo arapsku djecu kako Židove nazivaju svinjama, a stariji im govore kako je najbolje što u životu mogu postići da poginu slavnom i mučeničkom smrću ubijajući Židove.
7. Ne odgovara istini da Izrael ima snažne lobističke grupacije u cijelom svijetu i da je inkorporiran u sva važnija događanja, na štetu tzv. malog čovjeka i malih država. Židove često povezuju s masonima, iluminatima, glavni su akteri teorija zavjere. Prenaglašava se utjecaj američkih Židova, i Židova općenito, na svjetsku politiku i međunarodnu zajednicu. U tri-četiri moćne i najmnogoljudnije države na svijetu - Kini, Indiji, Japanu, nakon egzodusa Židova iz SSSR-a sada i u Rusiji - broj Židova je zanemariv, kao i politički utjecaj. U propagandnom ratu uzima se za primjer petnaestak bogatijih Židova, dok, zapravo, ukupna židovska populacija u svijetu od samo 13,5 milijuna ljudi, uključujući i one u Izraelu, živi relativno skromno.
8. Mit je da je Hamasova vojska u pojasu Gaze mala i slaba i da se bori kao David protiv Golijata. Vojska odnosno vojno krilo terorističke organizacije Hamas dobro je uvježbano i posjeduje, pokazuje se, skladišta oružja koje je na razne ilegalne načine dospjelo u pojas Gaze. Hamasovi vojnici golemom su većinom fanatični, religijski indoktrinirani fantazmagoričnim obećanjima islamskih starješina i vođa Hamasa, koji su u velikom broju izvan pojasa Gaze. Posebna nepovoljna okolnost za IDF jest to što Hamasovi opasni militanti ne poznaju uobičajene konvencije ratovanja, nego se služe metodama koje spadaju u posve nelegitimne. Radi se o korištenju civilnog stanovništva, pa i djece, u stvaranju živog štita koji se raspoređuje na terase, krovove zgrada, u bolnice, džamije, na sva ona mjesta gdje se očekuju izraelski vojni udari.
9. Zamalo svaki vojni napad Izraela praćen je “majstorskom” verbalnom logistikom, i neobična je mašta Hamasovih propagandista kojom se služe da bi difamirali IDF; posebno su usmjereni na TV, internetske portale te Facebook. Snimke i fotografije često vrlo uznemirujućeg sadržaja, snimljene u Siriji i drugdje, trebaju IDF prikazati što sličnijim Hitlerovoj vojsci. Naravno, prešućivalo se da Hamas koristi odore izraelskih vojnika, pa čak koristi za vojne akcije prostore i vozila Hitne pomoći te prostore i vozila s oznakama UN-a.
10. Kompromisi Palestinaca i Izraelaca su nužni, ali do njih se ne dolazi širenjem naopakih logika i huškanjem protiv Izraela, Izraelaca i Židova. Izraelski narod nema odstupnice - ne smije izgubiti ni jedan rat, inače njegovim pripadnicima preostaje preseliti se na dno Sredozemnog mora ili se vratiti u zemlje iz kojih su doselili oni ili njihovi preci.
Padom Izraela pale bi i osnovne tekovine judeo-kršćanske civilizacije, no uvjeren sam da se taj pad neće dogoditi te da će svijet shvatiti tko je korektan čuvar svetih mjesta, jamac tekovina modernog prava, demokracije i tekovina kulture i civilizacije, jučer, sada i ubuduće.