Srp u jednoj, čekić u drugoj ruci, crvena petokraka pored, te dva udarnička murala na nikad do kraja sagrađenoj robnoj kući i nekoliko strateški raspoređenih ćiriličnih natpisa bilo je dovoljno da za potrebe strane filmske produkcije Obrovac odglumi ruski grad iz osamdesetih godina.
Ni u što drugo filmaši nisu trebali zadirati. Niz stambenih zgrada na desnoj obali Zrmanje je desetljećima jednake sive nijanse. Stara jezgra nasuprot je urušena, da je od rata, netko bi je obnovio, ali kada udari vrijeme, nema joj pomoći.
Novouređena zgrada Gradske uprave neće pokvariti dojam, jer je lijepa i odmaknuta od obrovačke svakodnevice, pa je kamere neće uhvatiti.
Nije poznato koji ruski grad je Obrovac predstavljao, može se tek pretpostaviti da se radilo o nekoj zabiti bez industrije i stanovnika, jer zašto bi inače došli baš tu? Kupili su ga na pet dana i za to platili 10.000 eura.
Morao je te filmaše oduševiti već sam ulazak u grad. Flora, ogoljela niska bjelogorica i zimzeleno žbunje dobrano ulaze u načetu prometnicu. Fauna kao da nikad nije ni stupila na ovo tlo.
Velebit ne da kišnim oblacima da uđu s kontinenta, ali nebo svejedno nije plavo. Betonskim ostacima bivše Tvornice glinice Jadral kao da je tu mjesto oduvijek, a ne samo od 1970. kada su izdignuti pa otvoreni uz vatromet.
(...)
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....