BORBA PROTIV VLASTI

POČETNA BORBA ZA VEĆI KOEFICIJENT PRETVORILA SE U BUNT! Hrvatska bi mogla ući u vrijeme pobuna: 'Potencijalna radikalizacija već se osjeća'

Najveći štrajk prosvjetnih djelatnika u povijesti Hrvatske, koji traje već 36. dan i koji je paralizirao obrazovni sustav u zemlji, prešao je granice običnog štrajka za radnička prava i postao širi bunt protiv Vlade i premijera Andreja Plenkovića koji očito nije shvatio ozbiljnost situacije. Nezadovoljstvo prijeti eskalacijom zbog nepravednog sustava vrijednosti
 CROPIX

Najveći štrajk prosvjetnih djelatnika u povijesti Hrvatske, koji traje već 36. dan i koji je paralizirao obrazovni sustav u zemlji, prešao je granice običnog štrajka za radnička prava i postao širi bunt protiv Vlade i premijera Andreja Plenkovića koji očito nije shvatio ozbiljnost situacije.

S temom štrajka cijela Hrvatska se budi i liježe već više od mjesec dana, roditelji ne znaju gdje s djecom jer škole ne rade, na društvenim mrežama grupiraju se oni koji bi prosvjetarima dali sve što traže (oni uče i odgajaju njihovu djecu, potplaćeni su za svoj rad i stručnu spremu, provode kurikularnu reformu) i oni s druge strane koji smatraju da ne zaslužuju povećanje plaće zbog usluge koju pružaju njihovoj djeci (loši rezultati na maturi, na Pisa testovima, sve ih je više, a djece sve manje).

Unatoč argumentima koji se mogu čuti i neki od njih i uvažiti i s jedne i s druge strane tabora, činjenica je da štrajk ne jenjava, da ga i dalje podržava golem broj prosvjetnih djelatnika te da i dalje uživaju podršku većine javnosti. Ne samo to. Pjesme podrške štrajku snimaju hrvatski glazbenici (Elemental), u zabavnim emisijama poput “Supertalenta” uz njih su i članovi žirija natjecanja, influenceri na društvenim mrežama daju im podršku da izdrže, a grupa “Podrška roditelja nastavnicima u štrajku” na Facebooku već broji više od 83.000 članova.

Krivo procjenjujući da se radi samo o štrajku dijela nezadovoljnih učitelja i nastavnika u školama, koji će vrlo brzo završiti, premijer Andrej Plenković doveo se u apsurdnu situaciju u kojoj mu se pod prozorom valja širi društveni ustanak nezadovoljnika (prosvjeduju i liječnici zbog neplaćenih prekovremenih sati, veće koeficijente traže i carinici, poreznici, policajci i pravosudni policajci...) koji je on pokušao bezuspješno zaustaviti izdašnom financijskom ponudom ne samo prema prosvjetarima, nego i prema cijeloj javnoj i državnoj upravi, da bi jučer zapravo dobio šamar koji je teško tko mogao očekivati.

Na “crni petak”, ali bez popusta, Plenkoviću su učitelji i nastavnici diljem zemlje s čak 90-postotnom većinom rekli odlučno “Ne”. Bez obzira na to što se možda nekome ta gromoglasna odbijenica činila iracionalnom, budući da im je premijer kao posljednju ponudu dao paket s više od 10-postotnim povećanjem plaća, a ne 6,11 posto koliko su tražili kroz koeficijente, prosvjetni su se djelatnici možda i prvi put ujedinili u svojem zahtjevu za - dostojanstvom. I to je ključno, što možda nisu svi odmah shvatili.

Ne radi se samo o novcu, kako je možda većina i mislila na početku, radi se o tome da su prosvjetni djelatnici od početka tražili veće koeficijente kako bi se izjednačili s mlađim asistentima na fakultetu. Nisu tražili veću osnovicu. Nisu tražili dodatke. Nego veće koeficijente jer smatraju da su nepravedno zapostavljeni u sustavu i da su rijetki u javnoj i državnoj upravi koji su počeli kakvu-takvu reformu.

Divjak potpalila vatru

Iako su možda sindikalni čelnici i bili spremni na kompromis s Vladom i možda bi i pristali na ponudu koja je sigurno bila primamljiva, i oni su se suočili s činjenicom da ni oni više ne kontroliraju učitelje koji su dobro organizirani preko društvenih mreža. Štrajk je pojeo i sindikalne čelnike i premijera Plenkovića, ali i resornu ministricu Blaženku Divjak koja je dijelom i potpalila vatru, da bi se onda izmakla od “igara moći između sindikata i premijera”.

Žarko Puhovski, ugledni politički analitičar, vrlo je slikovito pojasnio poziciju sindikata i Vlade:

- Oni traže čokoladu, premijer im ponudi teleću šniclu, koja je njemu vjerojatno finija, ali oni to nisu tražili, tražili su čokoladu i tu se onda pojavljuje nesporazum. Vlada nije shvatila da se ne radi samo o novcu, radi se o dostojanstvu, a tu ne možete ponuditi 13 posto dostojanstva.

Puhovski kaže kako su učitelji doista pokazali “da nije u šoldima sve”.

- Ovdje se pokazalo da su koeficijenti doživljeni kao matematički iskaz dostojanstva i ugleda struke i profesije u društvu. Očito je da se godinama nastavnici nalaze u uvjerenju da ih se ne cijeni dovoljno i smatraju kako je jedini način da se to promijeni povećanje koeficijenata - kaže Puhovski.

Argument Vlade da se ne može jednostrano povećati koeficijente prosvjetarima, a da se drugi ne pobune, ne stoji, dodaje Puhovski, jer su se u vrijeme Plenkovićeva mandata koeficijenti mijenjali osam puta, pa i prosvjetnim inspektorima, ali i u Ministarstvu vanjskih poslova gdje je nekad i Plenković radio.

- Jedini argument koji Vlada tu ima jest da se u prosvjeti radi o puno većem broju ljudi. Plenković je majstor sitnog driblinga, ali kada treba donijeti neku veliku odluku, on ustukne do mjere u kojoj samoga sebe oštećuje. Jer, ne dolaze Ribiću i Sanji Šprem predsjednički izbori za mjesec dana, nego njemu, a na njima se odlučuje o Plenkoviću i njegovoj poziciji u stranci, koja očito slabi njegovim oklijevajućim stavom - pojašnjava Puhovski te dodaje da će Plenković pretrpjeti teški poraz ne bude li Kolinda Grabar-Kitarović izabrana.

Puhovski se slaže s tezom kako štrajk prosvjetara prijeti da će prerasti u širi društveni bunt i brine ga potencijalna radikalizacija koja se već osjeća, ne samo u govoru mržnje o kojem govori sindikalist Mihalinec, koliko u tome da nitko ne misli o planu B, a ta radikalizacija u konkretnim hrvatskim uvjetima može imati veoma dalekosežne i ružne posljedice.

- Zbog adventa je nemoguće očekivati da stvar krene ka generalnom štrajku, ali imamo nešto što se zove slijepa srdžba, što se ovdje osjeća i to mi se čini izrazito opasnim. Stvari će se smiriti vjerojatno do Božića, ali nam sve to pokazuje da imamo nestabilnu situaciju koja se sutra opet može rasplamsati. Zapravo je riječ o situaciji potencijalno trajne nestabilnosti - zaključuje Puhovski.

Potencijalna opasnost

Činjenicu da štrajkaši uživaju toliku podršku u javnosti Puhovski tumači time što ljudi vole demonstrirati preko posrednika. Vole da netko drugi za njih kanalizira nezadovoljstvo koje osjećaju, iako je gospodarska situacija bolja.

- Kada se objektivno popravlja situacija- ljudi i dalje žive u percepciji krize otprije nekoliko godina i iz te percepcije reagiraju i navijaju za one koji u njihovo ime prosvjeduju - kaže Puhovski.

I predsjednik sindikata Preporod, Željko Stipić, upozorava kako su i inače njihovi štrajkovi uvijek bili odgovor na nešto.

- I ovaj je štrajk odgovor i nadrastao je početne okvire. Ovo postaje svojevrsna pobuna. Ako se to vrlo brzo ne zaustavi, bit će tu još svakojakih iznenađenja - upozorava Stipić. S ekonomskog stajališta štrajka u prosvjeti i činjenice da iz godine u godinu rastu rashodi proračuna za plaće, a sustav se ne reformira i preglomazan je te porezni obveznici ne dobiju adekvatnu uslugu za ono što plaćaju, jedan od naših najboljih ekonomista, Velimir Šonje, za Magazin pojašnjava kako je dio učiteljskog prosvjeda sigurno i provociran opravdanom ljutnjom zbog osjećaja da u proračunu postoje brojni neracionalni izdaci koji bi se mogli pametnije upotrijebiti, pa i za plaće učitelja.

- Dio prosvjeda je provociran i osjećajem da se u Hrvatskoj za nešto može izboriti samo političkim pritiskom jer su upravo diskrecijske političke odluke o koeficijentima dosad stvarale promjene u relativnim odnosima primanja, što je kod dijela ljudi stvaralo osjećaj nepravde - kaže Šonje.

- Promjene koeficijenata izvan sustava kolektivnog pregovaranja prema diskrecijskim odlukama Vlade, što je Vlada u prošlosti i koristila sve do ovog najiritantnijeg slučaja ad hoc povećanja za Ministarstvo vanjskih poslova, nisu prihvatljiv način određivanja visina plaća. Nedostatak jasnih kriterija otvara prostor za voluntarizam i nadjačavanje političkim mišićima prema dnevnopolitičkim potrebama, što vodi u kaos (otvaranja Pandorine kutije). Jer, zamislimo, da u onom dijelu “rezervi” koje postoje pronađemo neka sredstva: kome dati, kome povećati? Liječnicima? Učiteljima? Vojsci? Policiji? Pravosuđu? Administraciji? Smanjiti poreze (PDV) da više ostane građanima?... Generalno, nedostaju jasni kriteriji - upozorava Šonje.

Smatra kako su kriteriji uvijek jednim dijelom politički jer politička je odluka koji nam je javni podsektor važniji. No, dijelom ti kriteriji, kaže Šonje, trebaju biti stručni, meritokratski, a posložiti ove stvari na uredan način zahtijeva kombinaciju pametno posloženih političkih i stručnih kriterija te traži i dobro upravljanje, a ne varijaciju ovisno o trenutačnim odnosima političke moći i dnevnim potrebama.

- Ako ovaj štrajk dovede do toga da se uredi sustav, štrajk će ispuniti svoju širu društvenu svrhu, bez obzira na konačni ishod u smislu učiteljskih plaća. Ne mislim da “ljudi trebaju šutjeti i biti dobri”, naprotiv; i ja mislim da se ovakav sustav treba mijenjati. Međutim, gledam šire i znam da se ovaj sustav ne može promijeniti brzo i preko noći, osobito ne unutar godinu dana prije parlamentarnih izbora naglašava Šonje te zaključuje:

- U ovom trenutku se postavlja pitanje kompromisa kako pomiriti tri stvari: da učitelji dobiju barem dio svojih traženja, da ostane pritisak da se upravljački sustav bolje uredi i da djeca konačno krenu u školu. Čini mi se da smo stigli do točke koja nekako može pomiriti sve to.

Dugotrajni štrajk i iscrpljujući pregovori sindikata i Vlade pokazali su i komunikacijske slabosti premijera Plenkovića, za razliku od sindikata koji su i tu izborili pobjedu, ne uključujući dio kada se počelo otvarati pitanje njihovih visokih plaća gdje su reagirali nervozno.

Komunikacijski stručnjak Jerko Trogrlić kaže kako je premijer od početka podcijenio problem. Trogrlić smatra kako se premijer “uključio u požar kad se on debelo rasplamsao”, iako mu honorira izlazak pred prosvjednike.

- Uključio se prekasno, kada je rasprava iz sfere racionalne prerasla u neracionalnu i emotivnu raspravu. Iako smo svi mi roditelji zahvaćeni štrajkom, po prirodi smo takvi da stajemo na stranu onoga koji je protiv Vlade, kada se, naravno, ne radi o nečem ekstremnom. Premijeru je preostalo samo ili da oportuno popusti i tu priču zatvori, čime riskira otvaranje pitanje koeficijenata za druge javne službe, ili da ustraje do kraja, čime riskira gubitak glasova na izborima - ističe Trogrlić.

Njegovu namjeru da štrajk proglasi političkim te da prebaci odgovornost na SDP i oporbu Trogrlić ne smatra pretjerano uspješnom ni pametnom jer je jasno da su podršku sindikatima iskazali i ljevičari i desničari, i Željka Markić i vjeroučitelj Marin Miletić, te da su se sindikati tu dobro postavili u smislu da “ne žele politiku u svoju butigu”.

Nesposobna oporba

- Političari bi njima napravili samo štetu, a niti je oporba nešto dobila ovim štrajkom, ali vladajući jesu izgubili. Bilo bi dobro da imamo oporbu koja je sposobna takvo što organizirati, ali svjedoci smo da je jedino HDZ, kada je u oporbi, to sposoban (šatori, splitska Riva) - kaže Trogrlić.

Kada je, pak, riječ o ministrici Divjak, Trogrlić kaže kako razumije da je kao resorna ministrica, koja se intenzivno zalagala za provođenje kurikularne reforme, tražila i veće plaće za djelatnike u školstvu, jer su to radili i drugi, čak i HDZ-ovi ministri (Milan Kujundžić), ali njezin potez kada je rekla da se ne želi miješati u igre moći premijera i sindikata nije bio dobar.

- Ona stalno u svom mandatu pokazuje da je u svakom trenutku spremna otići ako nije po njezinu, i to je radila kad je imala ideološke sukobe unutar provođenja reforme, a premijer je u više navrata morao popustiti. No, kada bi je smijenio, bila bi prepoznata kao žrtva, što bi joj prosvjetari honorirali - kaže Trogrlić.

Sada je došla u fazu kada mora biti netko tko će pomoći da se problem riješi.

- Ako se situacija nastavi zaoštravati, to neće biti dobro ni za nju, ni za HNS jer je ta stranka sudbinu u Vladi vezala uz sudbinu nje kao ministrice - napominje Trogrlić.

Puhovski, pak, kaže da se Divjak u ovoj situaciji poprilično osramotila i politički i profesionalno.

- Ona može biti začuđena igrom moći, ali i ona je u toj igri i ne može sa strane promatrati. Ni u posljednjoj izjavi nije rekla žao mi je što su sindikati odbili razumnu ponudu, nego se pojavljuje kao slobodnolebdeći duh i ocjenjuje da treba intenzivirati napore kako bi se našlo dobro rješenje - ocjenjuje Puhovski, uz dodatak da se HNS niti ne može više osramotiti nego što već jest.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
16. studeni 2024 12:52