JURE ZUBČIĆ 'Zbog straha je u Zadru zavjet šutnje trenutno jači od glasne većine'

1. Jure, kao gradski vijećnik SDP-a u Zadru godinama komentirate političke događaje i upozoravate na probleme koji su ovih dana kulminirali analizama kako je Zadar postao “grad slučaj”. Kada ste vi osobno prvi put primijetili da vlast u gradu tolerira nasilje i govor mržnje?

- Uvijek mi je teško prihvatiti taj pojam ‘grad slučaj’ jer zvuči generalizirajuće. Nisu svi Zadrani i Zadranke zaslužili da ih se tako zove. Ali Zadar definitivno ima problem. U Zadru podržavanje nasilja prije svega dolazi od vlasti. Mi imamo župana koji je u prošlosti pravomoćno kažnjen jer je pretukao opernog pjevača, imamo pravomoćno osuđenog pročelnika za socijalnu skrb i zdravstvo za obiteljsko nasilje. Ti ljudi su i dalje na vrlo važnim pozicijama i odlučuju o sudbinama ljudi, i ništa im se nije dogodilo. Uzalud nakon toga sve osude nasilja riječima, kad ga djelima podržavaju.

2. Nakon što ste grafit “Ubi Srbina” prepravili u “Ljubi....”, čak ste i anonimno prijavljeni. Kako ste se branili?

- Istinom. Zanimljivost je da je mene anonimni prijavitelj prijavio za dva kaznena djela. Prvo je uništavanje tuđe imovine, a drugo je za dovođenje u zabludu da su pripadnici hrvatskog naroda ksenofobi.

3. Kakva su bile reakcije javnosti na vaš čin koji kao da je nagovijestio i nove, veće probleme s grafitima?

- Velikom većinom pozitivne. Ne znam je li moj čin ispravljana izazvao još goru reakciju tih ‘grafitera’. Svejedno, drago mi je što su isprovocirani, jer je sad i vlast natjerana na reagiranje.

4. Međutim, novi uvredljivi grafit protiv Srba pojavio se na Bilom Brigu i obrisan je tek u četvrtak. Zašto je gradska vlast tako sporo reagirala kada se iz aviona vidi da je riječ o istom rukopisu, zar nemaju grafologa u policiji?

- Volio bih znati zašto ne reagiraju ili reagiraju sporo. Jedino obrazloženje je to da oni uopće ne vide u čemu je problem, a to je suština problema. Da, oni će riječima osuditi takve primitivne gadarije, ali neće ništa učiniti da otkriju uzrok problema te prema tome djelovati preventivno. Već njegovanjem kulta rata i veličanjem ratnih zločina počinjenih u ime našeg naroda potiču nasilje i govor mržnje. Policija me nije uvjerila da uistinu želi uhvatiti počinitelje ovih kaznenih djela.

5. U međuvremenu dogodio se slučaj silovanja maloljetnice u koji su upleteni i neki “tatini sinovi”. Kako to da oko tako važnih pitanja u javnosti poslije vlada “zavjet šutnje”?

- Zavjet šutnje je u Zadru oko mnogih stvari. U Zadru nećete čuti da itko danas govori o zadarskoj kristalnoj noći, da netko priča o nasilnicima ili tek šapću po kafićima. Većina ljudi ovdje živi u strahu jer je svjesna premreženosti vlasti, javnih ustanova, gradskih pa i privatnih poduzeća. Šute, jer kad progovore potencijalno ugrožavaju vlastitu egzistenciju. Biraju šutjeti, a za to je kriva vlast, a ne oni. Učenici vrlo dobro znaju tko je od njihove generacije nedodirljiv jer ima moćne roditelje. To je problem.

6. Međutim, nakon takvih događaja žrtve se iseljavaju, a nasilnici ostaju. Što biste vi napravili da ste na vlasti?

- Treba krenuti od stvari koji nisu nužno direktno povezane s nasiljem, ali imaju utjecaja na društvo. Kao što sam rekao, treba prekinuti taj ratni kult. U gradskoj upravi sigurno ne bi sjedio nitko tko je osuđen za bilo kakav oblik nasilja. Nulta stopa tolerancije na nasilje se očituje djelima. Uvesti u osnovne škole građanski odgoj. Grad treba financirati tim stručnjaka koji bi bio na usluzi žrtvi u bilo kojem trenutku, ali i koji bi razvijao projekte i programe u svrhu prevencije nasilja. Zadru treba vratiti snažnu i slobodnu kulturnu scenu, a kulturna scena je svedena na minimum. Kulturnjaci su uvijek bili ti koji su prvi kritizirali, koji su pomicali granice.

7. Rasistički slučaj premlaćivanja gay vojnika opet nije rezultirao da se oko njega očituje “glasna većina”. Gdje je ona nestala i kako je probuditi?

- Teško ju je probuditi. Ljudi umjesto da borbu vode jezikom, vode je nogama. Odnosno, umjesto da dignu glas, oni odlučuju otići. Buđenje te ‘glasne većine’ ne dolazi preko noći. Ako i dođe do buđenja preko noći, onda to nikad ne biva mirno. Taj scenarij nije željen, ali dogodit će se bude li neophodan. Kako i slavna uzrečica kaže; možete raditi što hoćete neko vrijeme, neke stvari možete raditi sve vrijeme, ali ne možete raditi što hoćete sve vrijeme.

8. No, i vama koji javno o tome govorite u vijećnici i na društvenim mrežama stižu anonimne prijetnje. Kako se nosite s njima?

- Svakako mi nije svejedno. Moram priznati da ih je značajno manje od trenutka kad sam kazneno prijavio jednu od prijetnji. Danas je taj čovjek pravomoćno osuđen za prijetnje smrću. U cijelom tom postupku je slaba podrška institucija. Da nisam osobno bio uporan, taj čovjek nikad ne bih bio osuđen. To je tragedija. Sve te uvrede i prijetnje bilo bi lako podnijeti kad bih vidio da sustav funkcionira. Četiri puta sam morao na policiji davati isti iskaz. Zamislite što prolaze žrtve težih kaznenih djela. Sustav slabo štiti žrtve i drugačije se odnosi prema povlaštenima, i zbog toga je meni od samih prijetnji još gori osjećaj što se ne osjećam zaštićenim, a trebao bih biti.

9. Što treba pod hitno napraviti da se o Zadru ne govori kao o “gradu slučaju”?

- Mlaka i zakašnjela reakcija vlasti je svakako razlog za taj neslavni epitet zbog kojeg mi je izrazito žao, jer se sve nas građanke i građane Zadra trpa u isti koš. Tom mlakom i sporom reakcijom daju do znanja kao da ih nije briga, a kad reagiraju onda se postavljaju kao da problem ne postoji. Dakle, problem vide svi, a oni nas uvjeravaju da problem ne postoji. Kakav onda epitet očekuju? Ne mogu se oteti dojmu da živimo u društvu u kojem svatko bježi od bilo koje vrste odgovornosti. Ili je prebacuju na nekog drugog, ili se govori o kolektivnoj odgovornosti.

10. Radite kao matičar. Kakva je struktura brakova koje sklapate, i što vas u tom poslu najviše veseli?

- Nije posao matičara samo sklapanje brakova, ali je svakako prva asocijacija. To je posao gdje vidite da je život spreman ispričati svakakve priče, od sretnih do onih tužnih. I svakako da je najljepši dio kad vidite da su ljudi sretni, da li zbog braka ili zbog rođenja djeteta, ili jer su dobili državljanstvo. Tužne priče se trudite zaboraviti, ali sve je to dio života.