Magična Istra

Slikovito ušće rijeke Raše upoznali smo na novoj barbanskoj stazi, dugoj šest kilometara

Pješačka, biciklistička i konjička staza vodi uz ušće rijeke Raše do starih mlinica u uvali Blaz
 Barbara Ban

Ima li čudesnijeg krajolika od ušća rijeke? Em što se na jednom mjestu spajaju dvije različite vode, em što se upravo na tom mjestu stvaraju zanimljivi suživoti biljaka i životinja. A o krajolicima da i ne govorim. Baš takvo je ušće rijeke Raše, koje uz zanimljiv biljni i životinjski svijet intrigira i industrijskom baštinom iz doba između dva svjetska rata. Tada je dolina Raše bila žitnica Istre i šire, a u blizini su i rudnici, ali i poznato naselje Raša nastalo isključivo za potrebe rudara.

image
Barbara Ban

Puno toga možete vidjeti na novoj pješačkoj i biciklističkoj te konjičkoj stazi koja vodi uz ušće Raše sve do starih urušenih mlinica u obližnjoj uvali Blaz. Na tih šest kilometara puta, koji spada pod općinu Barban, vidjet ćete tolike raznolikosti i zanimljivosti - od krajolika do biljnih i životinjskih vrsta da će vas staza sasvim obuzeti, kao i njezine boje u bilo koje godišnje doba. Jer mjesto gdje se Raša ulijeva u more za svakog je ljubitelja prirode pravi mamac.

Start je u Punteri, mjestu nekoliko kilometra od mjesta Barban, otkuda puca savršen pogled na Raški zaljev. Osim što se vidi Raški zaljev, u daljini su mi Hrboki, a odmah preko puta je Barban. Na vrhu mislite da vam je more na dlanu, ali nije. Trebate se pomučiti, ako ste pješke, da biste došli do mora. Sada puno manje jer je staza široka i komotna, put utaban, podloga čvrsta za bicikliste.

image
Barbara Ban

I prije je taj put postojao, ali je bio uzak i poprilično zarastao. A njime su nekad Punterci silazili na Čežune, izvor pitke vode, na svoja polja na dnu, ali više na ispašu stoke. Nije bilo na toj padini previše plodnih područja za vinograde ili polja.

A Punterci su itekako povezani s Rašom i kanalom. Tu im je nadohvat ruke. Koliko ih razdvaja, toliko ih i spaja. Raški je kanal dugačak oko 12 kilometara, a širok oko jednog kilometra, dok mu dubina varira od 44 do 10 metara. Uvijek je bio granica. U 1. tisućljeću prije Krista predstavljao je granicu između Histra i Liburna, u doba Rimskog Carstva između Italije i Ilirika, a poslije je bio dijelom granične crte između Mletačke Republike i Habsburške Monarhije. Zanimljivo, dok nije postojala cesta Barban-Labin, kanal se prelazio na mjestu Pisak, do kojeg se dolazilo preko obližnje Puntere. Pisak je početkom 17. stoljeća bio poznat po ideji o izgradnji solana i iskorištavanju soli, a ondje je postojalo i uzgajalište riba.

image
Barbara Ban

Silazim sve do rijeke zavojitim putom s kojega stalno pucaju lijepi pogledi. I dolazim do crpne stanice Sveta Foška. Kraj nje je nekad bila crkva, ali je danas više nema. Samo stara urušena kamena zgrada. Kanali za navodnjavanje na sve strane, vidimo ušće Raše i nasip. Jedno je to od rijetkih mjesta gdje su polja ispod razine mora. Da nema ove crpne stanice, koja je sagrađena još u vrijeme Italije, dolina bi plavila, a tako i plodna polja koja su u doba između dva svjetska rata hranila Istru i više od toga.

Sve je počelo 1928. godine isušivanjem Čepićkog jezera i uređivanjem cijelog toka rijeke. Nakon sedam godina uz golema ulaganja dobilo se oko četiri tisuće hektara plodnih polja i livada, koje su se protezale od Letaja i polja ispod Krbuna i okolnih sela sve do ušća rijeke Raše. Uz to su uređeni izvori Fonte Gaja i Rakonek te izgrađena zgrada za vrtlare. Bila je to popularna Bonifika. Hraniteljica.

Inače, na Raši su također od davnina postojali mlinovi kojima su upravljale privatne osobe, pa je tako primjerice mlin Blaz 1651. labinski markiz Giulio Manzini prodao barbanskome svećeniku Andrei d’Elettiju. U dolini Raše izmjenjivale su se i različite zemljišne odnosno travnate površine te uzgajale različite kulture, a zanimljivo je da se na feudalnom imanju obitelji Loredan, koja je imala svoje zdanje i u mjestu Barban, na ovome području krajem 18. stoljeća počelo s poljoprivrednom proizvodnjom riže, koja je vjerojatno prekinuta propašću Mletačke Republike.

Šaš, šuma hrasta crnike i bujna vegetacija prate me danas tim putom. Na dnu se spajaju more i rijeka. Tu blizu ušća uza sam put je i izvor Čežune. Bistra voda lagano žubori. S desne strane dižu se brda, između su zarasle doline. Nekad su se obrađivale. S lijeve strane more. Ovdje je i stanište labudova i divljih gusaka. Ima tu i drugih ptica i životinja. Pravi raj za ornitologe.

Odmah na ušću stari je, napušteni kamenolom, a samo malo dalje na samoj stazi ugledat ćete staru japlenicu i, vrlo vjerojatno, staru kapelicu. Dobar poznavatelj pučkoga graditeljstva koji dandanas pali japlenicu i radi živo vapno Branko Orbanić iz Žminja kaže mi da to nije ništa neobično i da je čitav Raški kanal bio pun japlenica. Vrlo vjerojatno se kamen za japlenicu vadio baš iz tog kamenoloma. Tu je svima onima koji su radili vapno bilo praktično. Kamena je bilo u izobilju, kao i makije. Vode također nije nedostajalo, a i brz je bio transport brodovima. Od tog kamena i vapna gradile su se kuće ne samo u ovom kraju nego i na Cresu.

image
Barbara Ban

Dok se krećem uz more, neprestano nailazim na odmorišta koja su opremljena klupama i poučnim pločama pa svaki posjetitelj može dobiti detaljnu informaciju o povijesti i prirodnim specifičnostima kraja. Lijepi vidici na Trget, luku Bršicu te dalje na kanal prate nas cijelim putem do Blaza, male i tihe uvale na čijem se dnu nalaze urušeni stari mlinovi.

Prema pričama, u toj je uvali radilo pet mlinova koji su stajali u razini s morem, što je prava rijetkost. Kako je voda koja je izvirala na tom području bila izuzetne kakvoće, po nju su dolazili iz udaljenijih krajeva Istre, poput Sv. Lovreča. Prazne bačve su se tovarile na volovsku zapregu, njome bi se spuštalo do Trgeta, odakle bi ih pretovarivali u čamce te morskim putem do Blaza. Uz Blaz se veže i legenda o kruni kralja Tomislava, koja je navodno skrivena u ovoj uvali.

image
Barbara Ban

Na toj specijalnoj atrakciji završava ova zaista čudesna staza koja će mamiti u ovaj kraj mnoge avanturiste, šetače, bicikliste. A, tko želi, može dalje nastaviti svoj put. Mnoge druge staze nastavljaju se na novu barbansku atrakciju poput staze Flanatice. Ona vas može odvesti sve do Raklja i spojiti vas na Stazu Stjepana Hausera. Mogućnosti su raznolike. Samo se treba uputiti i uživati u ovoj neobičnoj prirodi. Prva vam prilika već može biti 4. prosinca, kad Općina Barban organizira promotivnu šetnju svojom novom atrakcijom.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
17. studeni 2024 06:16