Koliko god da je Međimurje malo, za turizam je veliko. Na koju god da stranu svijeta u Međimurju krene, namjernik će stići do neke od turistički zanimljivih lokacija. Međimurci su pametno to odradili, ne igraju samo na glavne adute, nego paze da im sve karte budu dobro odigrane. Bog im je dao sjajan krajolik kao bazu, a oni su ga mudro iskoristili pa cijelo Međimurje premrežili destinacijama. Malim, romantičnim, sa stilom, pod kišobranom Ekomuzeja Međimurje. Čini ga 14 izvornih, baštinskih lokaliteta. Imate li pred sobom samo vikend pa nemate vremena sami istraživati, pametno je otići u Centar za posjetitelje Ekomuzeja u Čakovcu, pogledati multimedijalni postav koji na interaktivan i zabavan način prezentira baštinske lokalitete pa krenuti put onih koje želite posjetiti. No, sve ih se isplati vidjeti pa ne stignete li to u jednom vikendu, rasporedite na, recimo, proljetnu i jesensku turu.
Dani koje smo mi odabrali za posjet bili su pravi jesenski, sunčani i ujutro prohladni pa se s rijeke Mure u Žabniku lijeno podizala magla. Istodobno je na obali bilo sunčano pa je prizor bio ugodna dobrodošlica. Turistička grupa umirovljenika iz Krapine već je skelom prelazila Muru. Zagorci su u Mlin na Muri došli na cjelodnevni izlet koji je počeo sjajnom međimurskom gibanicom. Zasitni kolač koji se nekoć servirao samo u najsvečanijim prilikama, a danas je jedan od najsjajnijih dragulja u kruni međimurske gastronomije, taman će im dati snage za obilazak Etno zbirke obitelji Trstenjak i Skelarske kuće s prezentacijom skelarstva, posjet ergeli međimurskog konja... Labirint ljubavi napravljen je tako da potraga za izlazom koji simbolizira sreću u ljubavi svakoga razveseli. Nema neuspjeha. Tko voli promatrati ptice ili pokuša shvatiti u čemu je čar satima sjediti na jednom mjestu i promatrati ptice nadajući se vidjeti neku rijetku, otići će do promatračnice ptica. Šteta što Krapinjani nisu ponijeli opremu za ribolov jer domaćini kažu da s ribolovne staze nitko ne ode bez ulova. Kad sve obiđu, bit će vrijeme ručka. Nakon kratkog poslijepodnevnog ljenčarenja u netaknutoj prirodi izlet će završiti plesom na otvorenom. Od jutra se vesele tancanju uz Muru.
U Mlinu na Muri najveća je atrakcija veliki kotač plutajućeg mlina s početka 20. stoljeća. Mlin je zapravo splav privezana uz obalu Mure. Domaćini nam kažu da je to jedinstveni takav objekt ruralne graditeljske baštine u Hrvatskoj. Uz mlin se nalazi multimedijalni etnografski postav "Jen den v živleju mlinara Franca Žalara". Lutka posljednjeg murskog mlinara izgleda u tom ambijentu toliko realna da smo se svaki put lecnuli kad bismo je uhvatili pogledom.
Mlinarski zanat jedna je od mnogih blagodati koje je stanovnicima omogućavala rijeka Mura. Kroz 3D "mlinareve oči" i mnogo drugih interaktivnih izložaka moguće je doživjeti što je posljednji murski mlinar Franc Žalar radio sve u jednom danu svog života.
Dok su izletnici iz Krapine, sad već u društvu nekoliko obitelji koje su dan, iako je bio radni, iskoristile za izlet, uživali u bogatim sadržajima, ekipa Jutarnjeg krenula je do Cimpera u Mursko Središće, u Spomen-dom rudarstva, naučiti nešto o bogatoj rudarskoj povijesti tog kraja. Iskreno, ta nam se destinacija nije učinila pretjerano privlačnom da joj poklonimo sat vremena izletničkog dana, ali na kraju smo izašli impresionirani. Doslovno. Jer, vidjeli smo nešto što nismo nikad prije u doista realnom okružju. Cimper je golemi betonski hangar na visokim betonskim nogama, separator ugljena. Do etaže na vrhu popeli smo se "rupičastim stepenicama", što je samo po sebi za ljude koji se boje visine velika kušnja. A unutra još i veća - dvadesetak kvadrata staklenog poda s pogledom na prostoriju ispod, skladište ugljena. Lutke žena koje rade, betonskim zidovima ispod naših nogu klize sjene rudara na redovnim zadacima. Vjernosti situacije pridonose potmuli zvukovi iz zvučnika, rekreacija tona iz rudnika. Rijetki će Međimurje povezati s rudarstvom, ali u Murskom Središću su do 1972. godine radili ugljenokopi. Nema obitelji u gradu koja nema pretka rudara. Na zidovima gornje etaže Cimpera slike su rudara.
Da bi namjernik ušao u odlično osmišljen objekt, nepretenciozan a snažnog dojma, mora se najaviti na broj telefona dostupan na stranicama Turističke zajednice Međimurske županije u čijim je brošurama Cimper nazvan "prvim rudnikom ugljena nad zemljom".
Nedaleko odatle, u Peklenici, uređen je i Spomen-park naftaštva. Međimurci kažu - je li legenda ili istina, nismo provjeravali - da je baš tu 1856. otvoreno prvo naftno polje na svijetu, starije i od onoga u američkom Titusvilleu u Pennsylvaniji, otvorenog 1859. godine. Sigurni su da su bili pioniri pa na ulazu u Spomen-park stoji ploča s natpisom: "Prirodni naftni izvori - 1856. prvo naftno polje na svijetu". Selo Peklenica nazvano je po peklu, nekadašnjem nazivu za naftu koja je sama izvirala iz zemlje. Ta je nafta, hvalio se vlasnik prvih bušotina, bečki industrijalac Wilhelm Singer, bila tako kvalitetna da se i u neprerađenom stanju mogla koristiti kao gorivo za dizelske motore.
U Spomen-parku, uređenom uglađenom mjestu koje građani Murskog Središća koriste za predah u šetnji, stari je vagon-cisterna kojim se nafta konjskom zapregom prevozila do pruge u Murskom Središću. Tu je i drveni toranj koji su zbog tri stupa zvali drvena trojka. Tim je tornjem modernizirana eksploatacija, dotad obavljana prvo ručnim, a potom strojnim svrdlom. Rado bismo se kladili da većina Hrvata o naftnim bušotinama u Međimurju, koje su vrlo vjerojatno prethodile i onim američkim, nema pojma. Da su 1856. godine, prenose Selničani s koljeno na koljeno, "dva muškarca i žena počeli sakupljati crnu tekućinu koja je pomiješana s vodom izvirala iz zemlje". Još malo se povijesti u općini Selnica može vidjeti u Zbirci oldtimera Šardi, prvom hrvatskom muzeju oldtimera. Smatra se da ovaj muzej danas ima najbogatiju zbirku oldtimera i povijesne građe povezane s njima u Hrvatskoj.
Kad smo već upoznali kako su živjeli mlinari, rudari i naftaši te usput shvatili da ništa u Međimurju nije "tek tako", nego se svemu posvećuje maksimalna pažnja - svejedno radi li se o Termama Sveti Martin ili životu mlinara na Muri - produžili smo i do Dunjkovca da kroz zbirku Štrekari upoznamo život štrekara i kovača. Štreka je bila pruga, pa su štrekari - željezničari. Mala zbirka smještena je u originalnoj, maloj željezničkoj stanici s natpisom "Dunjkovec". Želite li još više saznati o radnicima starih vremena, u Gornjem Hrašćanu u općini Nedelišće vas čeka kovač Horvat kojemu neće biti teško, štoviše, demonstrirati svoje kovačko umijeće.
Na brzinu smo još svratili do nekropole pod tumulima u Goričanu. Arheološki park je uređen u neposrednoj blizini groblja (nekropole) iz željeznog doba. Gosi i ovdje mogu svoj posjet provesti "radno", vršiti arheološka "iskapanja". Edukativno-zabavne radionice vode arheolozi uz prethodnu najavu. Nepunih petstotinjak metara dalje je izletište Šoderica pa evo prilike i za kupanje posjetite li baštinski lokalitet tijekom ljeta.
Nakon neočekivano zanimljivih turističkih lokacija povezanih sa starim zanatima vratili smo se u prirodu. Već neko vrijeme bilo nam je jasno da ćemo neke baštinske lokalitete Ekomuzeja Međimurje morati ostaviti za sljedeći put. Pomisao na ponovni posjet nas je razveselila. Nije Međimurje bez dobrih aduta 2019. godine proglašeno najuspješnijom turističkom destinacijom kontinentalne Hrvatske. Dva puta je, prema izboru Europske komisije, bilo Europska destinacija izvrsnosti, i to Sveti Martin na Muri i Gornje Međimurje. I Svjetska turistička organizacija Ujedinjenih naroda odabrala je Međimursku županiju kao primjer dobre prakse u primjeni tehnoloških inovacija u interpretaciji prirodne i kulturne baštine. No, baš se koncept Ekomuzeja pokazao idealnim modelom za prezentaciju male županije hrvatskog sjevera.
I da, za povratak prirodi odabrali smo Centar za posjetitelje Med dvemi vodami u Križovcu. Adresa nam se odmah svidjela - Trg međimurske prirode. I ta je adresa sama po sebi atraktivna. Jedini je to trg u Hrvatskoj posvećen prirodi. Baš sve je tu simpatično, već i sami nazivi objekata i lokacija u sklopu Centra - interpretacijska brvnara zove se Moj hrast Adam. Posvećena je hrastu posječenom nakon 500 godina. U Centru se uz pomoć vrhunskih ilustracija i videosnimaka prikazuju scene prirode i životinja, koje u stvarnom životu nećemo vidjeti. Ovdje se uči glasati poput životinja, bez daha se slušaju priče međimurskih ribara, a Muru i Dravu gleda se iz perspektive orla štekavca.
Pokušati prepričati šetnju izložbom u Centru ili video koji prati životni ciklus vretenca bilo bi svetogrđe prema prirodi. Zato ćemo tu stati. Koga zanima, doći će i vidjeti sam. Iz Županijske turističke zajednice o sadržaju Ekomuzeja kažu da se "kroz atraktivne multimedijalne i holističke interpretacije na izvornim lokalitetima mogu doživjeti autentične priče o burnoj povijesti Međimurja, bogatstvu nematerijalne kulture, tajnama arheološkog blaga, očuvanom prirodnom krajoliku, starim zanatima, sakralnoj baštini, legendama i narodnoj predaji, industrijskoj baštini, životu i dijelu dr. Rudolfa Steinera".
Zbog zanimljivih lokacija koje su nam uzele puno više vremena nego što smo ga planirali utrošiti za svaku pojedinačno, preskočili smo Centar za posjetitelje Ekomuzeja, a nismo bili ni u crkvi gdje je, kažu, rođen sveti Jeronim. Najimpresivnijoj crkvi na brežuljku ponad Štrigove, koja datira iz 15. stoljeća da bi konačnu konturu s dva tornja dobila u 18. stoljeću, treba posvetiti vrijeme koje zaslužuje. Mi ga više nismo imali pa ovaj put nismo svratili ni do vidikovca na Mađerkinu brijegu, velike turističke atrakcije. Toliko impresivne da se samo zbog nje valja zaputiti u Međimurje, a sve ostalo je golem bonus. Da objedinimo sve baštinske lokalitete Ekomuzeja, dužni smo si posjetiti Centar dr. Rudolfa Steinera, najpoznatijeg Međimurca u svijetu. Centar je sagrađen prema načelima organske arhitekture, tu se održavaju radionice i predavanja o Steinerovu učenju, osobito o biodinamičkoj poljoprivredi. U blizini je i Bohnecov grunt s bogatom etnografskom zbirkom. Obećavamo i iscrpnu reportažu iz Riznice Međimurja, muzeja nematerijalne baštine, smještenog u Starom gradu Zrinskih u središtu Čakovca.
O dravskim zlatarima ne može se pisati kako treba ako se i sami ne uputimo u potragu za zlatom. Rijeka Drava još i danas daje najčišće zlato među europskim rijekama. Cjelodnevni team building najčešće je korištena opcija traganja za zlatom u Međimurju.
Kad se ide na vikend, treba unaprijed rezervirati mjesto za spavanje i raspitati se o gastronomskoj ponudi jer bila bi šteta doći, ne imati pojma i propustiti priliku za obilazak i kušanje najboljih gastro delicija koje nudi Međimurje. Budući da je županija mala pa ništa nije daleko, nema razloga da se gastro užitak žrtvuje zbog smještaja ili obrnuto. Kuće za odmor veliki su adut, ali treba ih rezervirati mjesecima unaprijed. Što se hrane tiče, nemate li posebne preferencije nego jednostavno želite jesti domaće i fino, Mala hiža i Terbotz nepogrešiv su izbor.