Stopala mi propadaju u sitni šljunak dok koračam plažom okruženom sivim kamenom, uz more tirkizno plave boje, s mirisom kadulje i smilja u nosu. Prvi pogled na plažu, još izdaleka dok sam joj prilazila, ostavio me bez daha. Gledajući namreškano plavetnilo obrubljeno čipkom sitnih, bijelih kamenčića, pomislila sam da je komadić nekog tropskog raja preseljen baš ovdje, na srednji Jadran, baš na Pag.
Odredište mojeg odlučnog koračanja plažom bilo je neobično kamenje, točno tri kamena, koji poput neke ljudskom rukom napravljene umjetničke instalacije strše iz mora, površine hrapave od soli i bure. Upravo ispod jednog od njih nalazim komadić hlada, tako rijetkog luksuza na ovoj stazi.
Ima li života na Marsu, pitao se početkom sedamdesetih neprežaljeni kameleon, veliki David Bowie. Upravo je po njegovoj pjesmi dobila ime staza "Life on Mars" na Pagu, u zaleđu Metajne, i nakon što smo ju prošli, sigurni smo da bi se i veliki Ziggy Stardust složio: ne treba ići do svemira, Mars je na Pagu! Tijekom cijele šetnje nailazili smo na nevjerojatne oblike, boje, igru prirode u kojoj kamen ima glavnu ulogu, svaki toliko netko bi iz družine uzviknuo "Ma pogledajte ono! Kakva ljepota!", a nakon cijelog dana zajednički je zaključak bio: možda nije Mars, ali ova ljepota nije s ovog planeta.
Polazna točka za stazu je u malom mjestu Metajna, udaljenom 12 kilometara od Novalje. Na više mjesta u Metajni nalaze se putokazi za stazu jer se na nju može krenuti iz različitih smjerova i, ovisno o željama, može se prehodati četiri, sedam, 12 ili 15 kilometara, a sve su rute kružne, dakle vraćate se u mjesto polaska, Metajnu.
Mi smo odabrali najdužu rutu, s koje smo izostavili samo dio gdje prolazi via feratta, osiguran klinčani put nad morem za koji je potrebno imati opremu - penjački pojas, kacigu, uže, karabinere... Za taj se dio nismo osjećali spremima, no od ostatka staze nismo željeli propustiti nijedan dio.
U Metajni smo došli do obale, recimo rive, iako je mjesto malo pa ne znam nazivaju li ondje to rivom, i odatle smo uređenom stazom uz more krenuli na našu rutu. Odmah na početku s uzvisine nas gleda divokoza! Mašemo joj, zumiramo ju kako se ne bismo morali previše približavati i fotografiramo pa produžujemo dalje. Na ovom dijelu čak ima nešto stabala, nadvijaju se nad puteljkom i stvaraju hlad. Dan je bio divan, sunčan i na trenutke čak prevruć, što je, s obzirom na ovo ćudljivo proljeće, ogromna sreća.
Ubrzo s rute nestaje i to malo zelenila što nas je pratilo na početku i pred nama se otvara prostranstvo kamena, idilični krajolik s morem s naše desne strane i ogromnom bjelinom ispred i oko nas. Put je ugodan za hodanje, na ovom dijelu nema oštrog kamenja, a staza je ravna, sve je kao stvoreno za uživanje.
Ubrzo se pred nama otvara pogled na jednu od najljepših plaža na Pagu, a vjerojatno i šire: plažu Ručica. Spuštamo se prema njoj, more mami savršenom čistoćom, kamenčići su obli i idealni za lješkarenje na njima. Uzimamo si dulju pauzu, najhrabriji se čak bacaju u more, mi manje hrabri točamo stopala i upijamo sunce.
Oni koji su odabrali najkraću rutu ovdje će se kružnom stazom početi vraćati prema Metajni, no mi nastavljamo dalje. Staza je dobro obilježena, svako malo nailazimo na putokaze koji uklanjaju eventualnu sumnju kamo dalje treba krenuti.
Uskoro dolazimo do još jedne bajkovite plaže, Beritnice, na kojoj se nalaze tri kamena u moru spomenuta na početku teksta. Kako je bio topao dan, a staza je cijela bez hlada, mala sjena kamena bila je spas, a pomoglo je i more kojim smo hladili užarena čela.
S jedne strane, zbog temperature pogodne za kupanje u rajskim uvalama, ova je staza naizgled idealna za ljetne mjesece. No, ogroman je problem vrućina, temperatura je zbog užarenog kamena viša nego u mjestu, kao i nedostatak hlada, zbog čega ljetni termin nije za one osjetljivije na sunce i vrućinu. Za mene je, primjerice, idealna za proljeće, no oni otporniji na vrućinu u toplijim će danima moći hodanje spojiti s kupanjem, što se također čini dobitnom kombinacijom.
Napuštamo uvalu Beritnica i naše spasonosno kamenje te grabimo dalje, nakon nekog vremena u daljini ugledamo ferattu koju smo unaprijed odlučili preskočiti, pa skrećemo prema usponu koji nas udaljava od mora. Dakle, ako kao ni mi niste za penjanje po klinovima, nema brige: staza se normalno nastavlja i ako taj dio preskočite, samo nećete proći baš cijelu rutu.
Ako se odlučite za ferattu, znajte da je kategorizirana kao zahtjevna iako na prvi pogled tako ne izgleda. Ne ide u visinu, nego paralelno s morem, dugačka je oko 100 metara, prolazi metar, dva iznad mora i predstavlja premosnicu do morskog djela koji spaja uvalu Slana i rt Sušac.
Nakon što smo pogledom ispratili uvalu Slana i ferattu, uz obećanje samima sebi da ćemo se jednom odvažiti iskušati ju, penjemo se uz oštro kamenje i izbijamo na hrbat. Ovdje počinje neka sasvim druga priča, kamenje je još neobičnije, boje i uzorci na njemu poput umjetničkog djela, a teren postaje malo teži zbog oštrog kamenja na tlu, no i dalje je vrlo podnošljiv ako imate odgovarajuću obuću.
Zaokružujemo svoj put prema Metajni uz još nekoliko susreta sa stadima ovaca, još ponešto grmova mirisnog bilja na kamenjaru, uz još stotinu fotografija kamenja s nekog drugog planeta i zadovoljni i umorni izbijamo natrag u Metajnu. Na zadnjem dijelu prije spusta u mjesto je nešto strmiji kamenit silazak nakon kojeg se nađemo na asfaltu i naša je tura službeno gotova. Hodali smo po Marsu i ostali oduševljeni.
Staza "Life on Mars" u zaleđu Metajne otvorena je 2019. godine i odmah je postala omiljeno odredište planinara i šetača. Povezuje čarobne plaže Ručica, Beritnica, Slana i Seline, vodi vas kroz nejneobičnije krajolike, a pritom nije teška i prikladna je za svaku dob i razinu fizičke spremnosti. Obavezna je dobra planinarska obuća, a planinarske štapove ovom prilikom nismo koristili, pokazali su se suvišnima zbog kamenitog i većinom ravnog terena. Svakako je važna zaštita od sunca u obliku kreme s visokim faktorom, šilterice ili šešira i spremni ste za svoju vlastitu avanturu na Marsu!
