Ako tražite mjesta s najboljim pogledom u Puli, onda je za vas Kaštel, gdje je idealno smješten Povijesni i pomorski muzej Istre. Zašto baš ta lokacija? Prije svega zbog nenadmašnog pogleda, jer ste na najvišoj točki u centru stare jezgre grada. Pula je s te pozicije kao na dlanu. S jedne strane vidite Arenu, željezničku postaju, tračnice ponad kojih se diže Veli Vrh, Galižana, a u daljini se vidi Vodnjan sa svojim ogromnim zvonikom.
Ako vam pogled krene prema moru, Arsenal i Uljanik su vam opet kao na dlanu. Idealno bi bilo imati dalekozor i pogledati to ograđeno brodogradilište koje je svima koji tamo nisu radili uvijek ostalo misterij jer je okruženo velikim zidom. Tu puca pogled dalje na luku. Dalje, u krug, pogled vas vodi na dio grada Monte Zaro i u daljinu. Pogađate koja je koja zgrada. A ono što me osim pogleda ovdje najviše fascinira je mir.
Čuje se samo vjetar, nema zvukova automobila koji vladaju najvećim istarskim gradom. Čovjek odmah poželi meditirati. Imate dovoljno mjesta za sebe jer je Kaštel uistinu velik kompleks. Ako ne želite ući kako biste razgledali izložbe, možete prošetati oko njega i mijenjati poglede. Ako krenete na drugu stranu, nestat će more i luka, ali će se otvoriti pogled na Malo rimsko kazalište i obnovljeni Arheološki muzej Istre, koji zajedno tvore još jednu fantastičnu povijesno-kulturnu atrakciju. Kaštel je odnedavno liftom povezan sa Zerostrasse, podzemnim tunelima ispod utvrde koji vode u centar grada, pa je sve to sada još atraktivnije, ali i pristupačnije. Dovoljno je da dođete do Dvojnih vrata, prošećete nekoliko desetaka metara i evo vas u liftu koji vas za minutu doveze u dvorište Kaštela, do kojega ste inače morali preko poznatih pulskih uspona.
Što vas dočeka na tom putu i kako doći lakšim putem do predivnog pogleda s vrha Pule? Najbolje je krenuti ispočetka, odnosno od ulaza u Zerostrasse. Sustav je to podzemnih tunela koji se ispod utvrde račvaju u četiri kraka i izlaze na Giardine, odnosno Dvojna vrata, te do uspona ispod Tehničke škole i uspona koji vodi na Kandlerovu ulicu. Na svim tim ulazima sada se može kupiti karta i ući u nekadašnja austrougarska skloništa koja su uvijek zanimljiva za istraživanje. U sredini se spajaju u svojevrsnu galeriju i tu se smjestio novi lift.
No, prije nego što krenete prema gore, svakako zastanite u ovoj nultoj pulskoj ulici i pogledajte zanimljivu izložbu o električnom tramvaju u Puli. Jako je lijepo opisano i prikazano kako je prije stotinu godina zapravo izgledao javni prijevoz u Puli. Naime, tramvaj je ulicama najveće austrougarske vojne luke prometovao od 1904. godine. Bio je nužan zbog rapidnog rasta broja stanovnika. Pula se u 30 godina krajem 19. i počekom 20. stoljeća udvostručila. Neposredno prije prvog svjetskog rata imala je 57.700 stanovnika. A oni su trebali doći na tada rubne dijelove grada. Bile su to četvrti koje su tek nastale ili su bile u nastajanju, baš zbog velikog doseljavanja - Šijana, Veruda, Stoja. Razdaljine su bivale sve veće i pitanje javnog prijevoza nametnulo se samo po sebi.
Državna vlast to je prepoznala i 1897. godine tadašnje resorno austrougarsko ministarstvo za željeznice naručilo je idejni projekt kojega je izradio inženjer Rudolf Urbanitzki iz Linza. U planu su tada bile dvije mogućnosti - tramvaj na konjsku vuču, kao u drugim gradovima, ili na električni pogon. Izabrana je druga, modernija opcija jer je ionako bila u planu gradnja električne centrale.
Radove je izvela tvrtka bogatog industrijalca Jakoba Ludwiga Muenza, koji je zaslužan i za gradnju velebnih vila u Kolodvorskoj ulici, gdje je sagrađena prva tramvajska postaja. Prva vožnja tramvajem bila je 23. ožujka te godine. Već tog prvog dana, navodi se u arhivima, u Puli se tramvajem vozilo 6500 ljudi. Bio je to posebno svečan dan kada su se Puljani osjećali kao da su u centru svijeta.
Glavna svečanost održala se ispred tadašnjeg Mornaričkog kasina, današnjeg Doma hrvatskih branitelja, s početkom u 9 sati. Tramvaj je bio prigodno ukrašen, a na njemu je bio grb Pule. Limena glazba bila je zadužena za dizanje raspoloženja. I onda je počela probna vožnja. Na svakoj stanici limena je glazba polkama, marševima i budnicama dizala raspoloženje. Bio je to pravi praznik za grad. U sljedeća dva dana prodano je 11.000 voznih karti.
Mjesečno je pulski tramvaj prodao i do 100.000 karata, a tramvajem se moglo na plažu, u Šijansku šumu, po gradu. Sve je bilo brzo dostupno. Tramvajska trasa bila je dugačka sedam kilometara, a plan je čak i bio da se ona produži do obližnje Fažane i Vodnjana. Tramvaj je tada išao po šinama predviđenima za vlakove kako bi iste kolosijeke mogla koristiti oba prijevozna sredstva. Na samom početku tramvajsko je društvo imalo osam zatvorenih i četiri otvorena vagona, a poslije su nabavili 14 motornih vagona i 15 prikolica. U vagonima je bilo 40 sjedala i 16 stajaćih mjesta.
Kroz grad se moglo prijeći tramvajem na tri različite linije. Linija broj jedan vozila je na rubnim dijelovima grada od željezničkog kolodvora pa sve do Stoje. Vožnja je trajala 19 minuta i imala je 13 satnica. Remiza je bila na Revelanteovoj ulici, do današnje tvornice cementa, a tramvaj je išao preko četvrti Svetog Polikarpa do Arsenalske, pa uz kazalište i Mornarički kasino sve do tržnice i Flacijusove ulice te dalje Rivom do željezničkog kolodvora. Linija broj dva pokrivala je uži centar grada, a vozila je od današnjeg Doma hrvatskih branitelja pa sve do ispod Arene, a ta je vožnja trajala osam i pol minuta. Na toj su liniji vozila dva tramvaja. Linija broj tri uvedena je pet godina poslije - 16. kolovoza 1909. - a polazište joj je bilo u današnjoj Ulici starih statuta i išla je sve do Šijanske šume.
Čitavu je priču vodilo tramvajsko društvo koje se zvalo Elektrische Straβenbahn in Pola (Električni tramvaj u Puli) na čelu s Felixom Pedrattijem. Tako je bilo do početka 30-ih godina, kada se u javni prijevoz uvrštavaju autobusi. Baš su oni kumovali propasti tramvaja za koji su građani Pule počeli pokazivati sve manji interes, pa ga je tako talijanska vlast odlučila maknuti s pulskih ulica.
Bilo je to 1934. godine. Nakon toga je većina tračnica razmontirana. Kao i za Parenzanu, kruži legenda da je željezo tračnica poslano u Etiopiju, no pitanje je gdje su, zapravo, završile. I time je nestao fizički trag tramvaja u Puli. Osim na Rivi te u Povijesnom i pomorskom muzeju Istre na Kaštelu, koji čuva predmete iz tog doba i stare karte.
Kada se upoznate s tim dijelom pulske povijesti, možete dalje do lifta. A onda novo zaustavljanje - mezanin. U mezaninu, dijelu podzemlja ispod Kaštela, a iznad Zerostrasse, nekadašnji je zatvor. Splet novih tunela vodi vas kroz ovaj prostor, gdje će također biti postavljene izložbe.
Nakon podzemlja dolazimo u dvorište utvrde, mjesta duboke kontinuirane povijesti.
Oduvijek je tu bilo nešto, a mletačka je utvrda zadnje što je sagrađeno. Naime, Venecija je 1630. odlučila u Puli sagraditi utvrdu na mjestu utvrde stare pulske obitelji Castropola, koja je time potpuno srušena, a kamen temeljac postavljen je 1. svibnja 1630. godine. Gradnju je između 1631. i 1633. projektirao i vodio francuski vitez, vojni inženjer, strateg i matematičar Antoine De Ville, pa i danas jedan uspon u starom gradu nosi njegovo ime.
Zanimljivo je da su Kaštel gradili galijoti, majstori iz Venecije, ali i iz Rovinja. Koristio se kamen Velikog rimskog kazališta, koje je bilo u ruševnom stanju. Bio je napušten i zapušten nakon velikog požara izazvanog udarom groma. To je kazalište bilo sagrađeno vjerojatno u 1. stoljeću, izvan gradskih zidina, na jednom od sedam brežuljaka Pule, Monte Zaru. Kazalište je primalo 4000 gledatelja, a danas se od njega mogu vidjeti isključivo blokovi koji su temelji jednog ugla zgrade. Izgled Velikog rimskog kazališta može se vidjeti na srednjovjekovnim i novovjekovnim vedutama grada te na crtežima koje je napravio baš De Ville.
Ono što se posebno pamti iz doba kada je građen Kaštel velika je epidemija kuge koja je zadesila Istru, posebno Pulu. Trajala je čak dvije godine, a u tom periodu nestala su neka mjesta, a i brojna sela Puljštine. Bila je ujedno i posljednja. Mletačka je Istra u tom razdoblju prije samog izbijanja bolesti imala oko 50.000 stanovnika. To je četiri puta manje nego danas. Nakon dvije godine bolesti ostala je na samo 30.000 stanovnika, što bi bilo negdje oko polovice današnje Pule. Navodno je u Puli tada ostalo živjeti samo 30 stanovnika. Strašne su to brojke koje su ostale zametene u povijesnim arhivima. Zanimljivo je da najveća pulska utvrda, poput velikog obrambenog sustava utvrda oko grada sagrađenih za vrijeme Austro-Ugarske, nije bila na
Tu možete pogledati dvije izložbe. Jedna je u nekadašnjoj vodospremi, odnosno u Posjetiteljskom centru "Herman Potočnik Noordung", koji je atrakcija sama za sebe zbog svojeg nekadašnjeg značaja u vodoopskrbi grada, ali i akustike. Trenutno ovdje izlaže Matija Debeljuh. Druga izložba nalazi se odmah do ulaza u Kaštel, a tamo su trenutno izložene fotografije poznatog pulskog fotoreportera Dušana Ćurića koji je prikazao Pulu 70-ih godina te kako su nastajale neke od građevina bez kojih grad danas ne možemo zamisliti, kao što su zgrada MUP-a, Croatije ili Dom sportova. Tu je i stalni postav o povijesti ljekarništva, ali i 18 zbirki s više od 100.000 predmeta kulturno-povijesnog, političkog, vojnog i etnografskog karaktera.
Kaštel će uskoro biti još atraktivniji jer će se otvoriti velika izložba o fortifikacijskom sustavu Pule. Ona se, s obnovom prostora, planira već više od godinu i pol, a bit će postavljena tijekom veljače. Bit će to nova priča ovog muzeja s potpuno novim multimedijalnim postavom kakav odavno zaslužuje. Prikazat će se cjelokupni sustav obrane Tvrđave Pula, njezine obrambene sektore i pojaseve te pojedinačno predstaviti sve fortifikacijske objekte, od obalnih i pojasnih tvrđava, preko većih i manjih bitnica, do skupina obrambenih građevina. Također, ideja je izložbom predočiti posjetiteljima teritorij koji je Tvrđava Pula obuhvaćala i posebno prikazati lokalitete obrambenih građevina, njihovu pristupačnost i stanje u kojem se nalaze.
Naglasak će biti na razdoblju austrijske, odnosno austrougarske uprave, koja organizira ratnu luku, otvara Arsenal, a usporedno s time, u nekoliko faza, odvija se gradnja različitih modela tvrđava, koje su svoj oblik mijenjale paralelno s izmjenama u razvoju vojnih strategija i novim tehnološkim dosezima u izradi naoružanja i u gradnji brodova. Postav će obuhvatiti razdoblje od 1813. do 1918. godine, tematski će razmatrati razne segmente nastanka i širenja fortifikacijskog sustava, načine gradnje i vrste utvrda, vrste naoružanja, ali i pokušati rekonstruirati ambijent i život unutar tvrđave, sudbine vojnika koji su u njima provodili puno vremena odvojeni od obitelji i društvenog života.
Na kraju morate na vrh Kaštela, kako biste prošetali po njegovim zidinama. Bit će to vrhunac posjeta ovom atraktivnom pulskom muzeju, koji će punim plućima u novom ruhu prodisati ovog proljeća. A onda na zasluženu kavu u novom kafiću u srcu utvrde. Čisto da se slegnu dojmovi. A njih neće nedostajati.