Kutina. Na taj mi je gradić cijeli život prva asocijacija bila silazak s autoceste u autobusu za Slavonski Brod, i Petrokemija, tvornica gnojiva. Niti jedno od tog dvoje nije mi, priznajem, bio poticaj da se zapitam krije li to mjesto još koju tajnu. Kakva greška!
Sad stojim na glavnom gradskom trgu s čašom škrleta u ruci, trbuh me boli od dva dana smijanja i nevjerojatnih doživljaja, i ne želim još kući. Želim da ova moslavačka avantura još potraje...
Upravo iz Kutine je krenulo naše istraživanje ovog kraja koje je donosilo iznenađenje za iznenađenjem, oduševljenje i stalna obećanja da se ovdje obavezno vraćamo.
Na glavnom gradskom trgu Franje Tuđmana počinjemo obilazak koji nas vodi kroz mirne uličice, otkriva nam sakralnu, povijesnu i kulturnu baštinu, te šarm malog mjesta koje ima baš sve za ugodan život svojih stanovnika. No grad koji se diči da je “u zagrljaju Lonjskog polja i trsnog gorja” i turistima ima što ponuditi! Krećemo u Muzej Moslavine smješten u bivšem ladanjskom dvorcu grofova Erdődy, gdje doznajemo sve o povijesti i običajima ovog kraja, razgledavamo tkalački stan, šalice, zdjele i komode iz nekih davnih vremena...
Muzej je bio odličan uvod za šetnju najslikovitijom gradskom ulicom – Crkvenom. Tu se smjestilo pet kuća tradicionalne drvene arhitekture, od kojih se neke može obići i iznutra, i tako iz prve ruke vidjeti kako se u Moslavini živjelo nekad. Kad bi samo te kućice mogle progovoriti, tko zna koliko su povijesnih trenutaka vidjele i kakvim su sve promjenama svjedočile!
Naše sljedeće odredište je crkva Majke Božje Snježne. Koračam prema njoj razmišljajući što je sljedeće na rasporedu, priznajem nisam neki ljubitelj sakralne arhitekture, no nakon ulaska u crkvu potpuno sam zanijemila. Kakva ljepota!
Osim čarobnog interijera dočekuje nas i široki smijeh župnika Vladimira Hrena koji nam priča o prošlosti i sadašnjosti ovog, zasigurno najraskošnijeg objekta u Moslavini. Doznajemo da se upravo ovdje, zbog njezine ljepote, odabire vjenčati velik broj ljudi koji nemaju veze s Kutinom i moslavačkim krajem. Najstariji zapis o gradnji crkve potječe još iz 1729. godine, a legenda kaže da je ovu građevinu podignuo grof Erdődy u čast preminulom sinu kojeg je smrtno ranio vepar.
Sad kad nas je osvojilo središte Moslavine, vrijeme je da upoznamo što još nudi okolica. Krećemo prema Moslavačkoj gori, koja zbog svoje bioraznolikosti još od 2011. ima status prvog regionalnog parka u Hrvatskoj. Ovo nije moj prvi posjet toj gori, što ne propuštam ponosno spomenuti, no i nakon ovog drugog posjeta, obavezno ću doći i treći, i četvrti...
Makadamskom cestom dolazimo do Pavlinskog samostana Bela crkva koji se smjestio podno najvišeg vrha, u nepristupačnom klancu potoka Kamenjače.
Osnovan tijekom druge polovine 13. stoljeća, ovo je zdanje poznato kao najstariji pavlinski samostan na prostoru današnje Hrvatske. Iako je se zna vrlo malo o njegovu nastanku i razvoju, nema sumnje da je riječ o jedinstvenoj, misterioznoj građevini. Nalazi se na izdignutom pravokutnom platou, izgradili su ga redovnici, a zbog stalnih upada Turaka u ove krajeve pavlini su napustili samostan. Divimo se pričama o samostanu, šetamo trasom buduće šetnice za koju se lokalci nadaju da će biti turistički hit među planinarima i rekreativcima, pa polazimo prema Visu, vrhu koji nije najviši na Gori, ali bez sumnje s njega puca najljepši pogled na dolinu Save i cijelu okolicu. Na ovoj je lokaciji planirano uređenje vidikovca, s kojim bi Vis zasigurno postao omiljeno mjesto za izlete ljubitelja prirode iz cijele kontinentalne Hrvatske.
Moslavačka je gora idealna za aktivan odmor, planinarenje ili biciklizam, nije visoka pa ne zahtijeva top kondiciju, a njezina ljepota oduševit će i najizbirljivije ljubitelje prirode. Na njoj se nalaze ostaci starih utvrda kao što su Garić-grad, Jelen grad i Košut grad, a svoj je dom ovdje našlo više od 240 biljnih i 150 životinjskih vrsta.
Ako je Moslavačka gora turistički nerazvikani i manje poznati biser, to nipošto ne vrijedi za drugi prirodni dragulj ovog kraja – park prirode Lonjsko polje.
Ovo najveće močvarno područje obilazimo biciklima koje smo uzeli u posjetiteljskom centru Repušnica. Uživamo u ugodnim i ravnim stazama i počinjemo sretati stalne stanovnike ovog parka – konje i krave. Mi vrištimo od oduševljenja, vadimo mobitele i fotoaparate, ali oni nisu previše zainteresirani za nas. Životinje se guraju se u male komadiće hlada, pa nam okreću leđa kad im se približimo kako bi ih fotografirali. Navikli su oni na turiste, i ne daju se smetati!
U Lonjskom polju sve izgleda kao da je vrijeme stalo, ljudi ovdje žive u savršenoj ravnoteži s prirodom i dolaskom tamo i sami počinjemo shvaćati kako smo tek mali komadić prirode oko nas i da si kao vrsta dajemo previše na važnosti. Bicikl je svakako idealno prijevozno sredstvo za otkrivanje ovog kraja, a sve rute su dostupne i na mobilnoj aplikaciji pod nazivom “Kutina – biciklističke staze”.
Prekrasna priroda Lonjskog polja i Moslavačke gore, šarmantna Kutina, srdačni ljudi, nalazište nafte...
Rasplićemo polako uzbudljivu priču o ovom kraju, koja nikako nije potpuna bez priče o vinu i hrani. Savršeni moslavački škrlet nas prati tijekom cijelog izleta, obilato začinjenog vrhunskom hranom tipičnom za ovaj kraj.
Imali smo sreću da smo Moslavinu posjetili upravo tijekom održavanja festivala vina MoslaVina, tijekom kojeg su svoje podrume otvorili najbolji moslavački vinari, a na glavnom gradskom trgu u Kutini organiziran je program uz kušanje najboljih škrleta, ostalih sorti koje se proizvode u ovom kraju, a to su chardonnay, muškat, graševina i drugi, ali i koktela u kojima glavnu ulogu ima ova autohtona moslavačka sorta.
Festival ima dugu tradiciju koju je prošle godine omela korona, ali ove se godine vratio i pokazao da Moslavci itekako znaju ugostiti ljubitelje vina i zadovoljiti i najizbirljivija nepca. Zato zapišite u kalendar za sljedeću godinu – festival vina MoslaVina u svibnju ili lipnju, ovisi kako organizatori odluče, se ne propušta!
Put nas dalje vodi u vinariju Trdenić, koja se može pohvaliti jednim od najljepših pogleda na trsove i čokote, a u vinariji Glavica na mramor Bregu, osim vina, oduševio nas je i vinski podrum sa staklenim podom u kojem su uredno naslagane tisuće butelja moslavačke kapljice.
Savršen vikend u Moslavini više mi uopće nije teško zamisliti. Malo aktivnosti i uživanja u prirodi: planinarenje na Moslavačkoj gori i obilazak Lonjskog polja biciklima. Potom, u ljetnim mjesecima, opuštanje na gradskom bazenu – ako vam nije dosta aktivnosti, tu je prelijepa poučna staza Turski stol za laganu šetnju kroz šumu. Zatim – potraga za planetima u Kutini! Naime, poznato je da Zagreb ima umanjeni sunčev sustav, a planeti su raspršeni po cijelom gradu. No iznenadilo nas je da sunčev sustav postoji i u Kutini, a još više činjenica da je ideja potekla od učenice osnovne škole. Sunce se nalazi u dvorištu Zvjezdarnice, a ostali su planeti smješteni na različitim lokacijama u gradu u važećem omjeru.
Poslijepodne i večer u Moslavini ostavite za uživanje u vinskim podrumima i vinarijama, u škrletu, srdačnim osmjesima i savršenoj hrani. Ubrzo ćete shvatiti, baš kao i mi, da vam dva dana nipošto nisu dovoljna...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....