Dva pitanja. Prvo, znate li koliko se lokaliteta u svijetu nalazi na UNESCO-ovu popisu zaštićene kulturne baštine? Ako ne, nema problema. Riječ je o prilično dugom spisku - na njemu se, prema podacima iz studenoga 2020. godine, nalazio čak 1121 lokalitet. S najviše atrakcija koje su završile na UNESCO-ovoj listi prednjače Italija i Kina, svaka od njih s po 55 lokaliteta, a nakon njih Španjolska s 48. S druge strane, postoji i niz država koje se ne mogu pohvaliti nijednim. Hrvatska nije među potonjima.
No, to nas dovodi od drugog pitanja. Znate li koja se mjesta ili zdanja u Hrvatskoj nalaze na tom popisu? U nastavku donosimo odgovor i na to pitanje, u nadi da ćemo vas inspirirati da ih, ako već niste, posjetite ovog proljeća.
Povijesna jezgra Trogira
Smješten na otočiću između kopna i otoka Čiova, Trogir, njegove ulice i zdanja živi su svjedok kiparskog umijeća i prilika za jedinstveni povratak u prošlost. U njegovoj povijesnoj jezgri sačuvane su brojne palače i kuće iz 13. stoljeća te čak 10-ak crkava. Tu su i srednjovjekovne zidine s kulama, među njima utvrda Kamerlengo.
Ranokršćanski kompleks Eufrazijeve bazilike
Eufrazijana, odnosno porečka katedrala odnosno bazilika, ime je dobila po biskupu Eufraziju, koji ju je dao preurediti te ukrasiti mozaicima sredinom VI. stoljeća. Riječ je o jednom od najljepših sačuvanih spomenika rane bizantske umjetnosti na Sredozemlju. Bogato je ukrašena mozaicima koji se smatraju jednim od najznačajnijih te vrste u Europi.
Dioklecijanova palača i srednjovjekovni Split
Riječ je o jednom od najbolje sačuvanih spomenika rimskoga graditeljstva na svijetu, a na UNESCO-ovu je listu uvršten 1979. godine. Palača je sagrađena je između 295. i 305., a predstavljala je kombinaciju raskošne vile i vojnog logora. Sagrađena je od kamena s Brača, dok su ukrasni detalji dopremljeni iz Egipta, Italije i Grčke.
Stari grad Dubrovnik
Na UNESCO-ovoj se listi nalazi od 1979. godine, a za zidine, visoke i 24 metra i debele šest metara koje ga opasuju, malo tko da ne zna. Zidine su sagrađene u 13. stoljeću. Šetnja njima dugačka je oko dva kilometra, a na itineraru bi se svako trebali naći i glavna ulica staroga grada Stradun, Knežev dvor, crkva Sv. Vlaha...
Katedrala Sv. Jakova
Katedrala Sv. Jakova u Šibeniku građena je između 1431. i 1535., a za njezin su razvoj bitna tri arhitekta - Francesco di Giacomo, Juraj Dalmatinac i Nikola Firentinac. Smatra se jednim od najljepših graditeljskih ostvarenja u Hrvatskoj. U cijelosti je sagrađena od kamena i bez vezivnog materijala, a ističe se kupolom. Krase je skulpture 71 glave, navodno portreti Dalmatinčevih suvremenika.
Nacionalni park Plitvička jezera
Najstariji nacionalni park u Hrvatskoj sastoji se od ukupno 16 jezera, nastalih tvorbom sedre i pregrađivanjem riječnoga korita. Često ga se uvrštava u najbolje svjetske nacionalne parkove. Na Plitvičkim jezerima nalazi se i izvor rijeke Korane.
Stećci
Srednjovjekovni nadgrobni spomenici uglavnom su isklesani iz vapnenca, pravokutnog su oblika, s ravnim ili šiljastim vrhom. Prvi stećci izrađeni su u drugoj polovici 12. stoljeća, a vrhunac su doživjeli u 14. i 15. stoljeću. U Hrvatskoj ih postoji oko 4000.
Bukove šume Karpata i drugih regija Europe
U suradnji s devet drugih zemalja, Hrvatska je 2017. upisala proširenje nominacije "Iskonske i drevne bukove šume Karpata i drugih regija Europe" na popis svjetske baštine. Proširenje je uključivalo 63 područja bukovih šuma, a Hrvatska je sudjelovala s tri - 1.289,11 hektara bukove šume u NP-u Sjeverni Velebit (u Strogom rezervatu Hajdučki i Rožanski kukovi) i 2.031,87 hektara šume na lokacijama Suva draga-Klimenta i Oglavinovac-Javornik u NP-u Paklenica.
Venecijanski obrambeni sustav 16. i 17. stoljeća
Obrambeni sustav Zadra i šibenska utvrda Sv. Nikole uvrštene su na popis svjetske baštine kao dvije od šest komponenti transnacionalnog kulturnog dobra "Venecijanski obrambeni sustav 16. i 17. stoljeća".
Starogradsko polje
Starogradsko polje uvršteno je na popis UNESCO-a zato što su, kako kaže ta organizacija, tamošnji nasadi vinograda i maslina "praktično nepromijenjeni" od prve kolonizacije starih Grka i predstavljaju prikaz antičkoga geometrijskog sustava podjele zemlje. Polje je u tim prvim danima bilo izmjereno i podijeljeno pomoću mjernog instrumenta grome.
