Jeste li se ikada pitali kako izgleda život na nekom drugom planetu? Mi jesmo, a prije samo nekoliko dana konačno smo i doznali.
Stvari izgledaju ovako. Maksimalno ograničenje brzine je 90 kilometara na sat (i neobično preciznih 35 u malim gradićima). Ovce su češće nego ljudi, “crveno” na semaforu ponekad dolazi u obliku srca, a zakonom je zabranjeno ući u bazen a da prethodno, k’o od majke rođeni, niste oprali sva strateška mjesta. Na benzinskim se stanicama mogu kupiti potkove, komaraca nema, a priroda izgleda kao da ju je osmislio neki potpuno suludi scenograf.
OSOBNA ISKAZNICA
GLAVNI GRAD: REYKJAVIK (NAJSJEVERNIJI GLAVNI GRAD NA SVIJETU)
BROJ STANOVNIKA: 348.580
POVRŠINA: 103.125 KILOMETARA ČETVORNIH (PO VELIČINI, 18. OTOK NA SVIJETU)
JEZIK: ISLANDSKI
VALUTA: ISLANDSKA KRUNA
NAJVIŠI VRH: HVANNADALSJÖKULL (2109 METARA)
NAJVEĆI LEDENJAK: VATNAJÖKULL (8300 KILOMETARA ČETVORNIH)
Ako sumnjate - ne, nismo skrenuli s uma. Niti smo zamaštali da su nas Branson ili Bezos poveli na neki svemirski izlet. Nisu, ali - vjerujete nam na riječ - kao da jesu. Naime, mi smo doista bili na drugom planetu, a taj se planet zove Island.
Odluka je bila iznenadna i brza, prožeta pandemijskom neizvjesnošću i pravilima. Naslušali smo se priča, vidjeli poneke slike, no ništa, ali baš ništa nije nas moglo pripremiti na ono što nas čeka. Do mjere da je sada, priznat ću, sasvim teško vratiti se u svakodnevicu. Na hrvatskih, usijanih 30 plus stupnjeva i dalje zapinjem u dojmovima, još uvijek proživljavam “ljeto u zemlji leda” i muku mučim s opisivanjem svega što smo vidjeli.
NJEZINO VELIČANSTVO PYLSA
Ako volite hot dog, Island je definitivno zemlja za vas jer tamo se naveliko konzumira njezino veličanstvo pylsa. Dostupan je svugdje i uvijek, čak i na svakoj benzinskoj stanici, često na specijaliziranim štandovima (na kojima su to jelo isprobavali i strani državnici) ili, pak, restorančićima. Iako zvuči vrlo jednostavno, pylsa ipak nije najjednostavniji hot dog na svijetu. Kad ga naručujete, naručite ga “sa svim” i definitivno nećete požaliti. Osim toplog kruščića i hrenovke, u njega ide sloj prženog i sitno sjeckanog svježeg luka, a zatim i za pylsu karakteristični umaci - pylsusinnep i remolađi. Naravno, ima i drugih opcija oko umaka, no ovi su neizostavni. Isto tako, u državi u kojoj cijene dosežu nebo, pylsa je i u tom smislu dobrodošao spas ako ogladnite jer stoji 20-ak kuna.
Naime, prvi put, nakon dugo vremena, kao da mi ponestaje riječi. Čupam ih nekako na silu, kao da nijedna ne može dočarati sve viđeno... Kao da bih zgriješila i da samo pokušam... Kao da čak ni fotografije, iako barem one govore njih tisuću, nisu dostojne zadatka i da čak ni one ne mogu vjerno obaviti zadatak - dočarati svu silnu grandioznost islandske prirode.
Ona nam se, pak, počela pokazivati odmah, bez imalo srama, čim smo se - naoružani covid putovnicama i negativnim testovima - probili izvan aerodroma u Keflaviku, zakrčenog tisućama drugih putnika, preuzeli iznajmljeni auto u Reykjaviku te se dan kasnije, nakon prve u nizu svježih noći u šatoru, probudili u kampu nadomak jednog od najpoznatijih islandskih, ali i svjetskih nacionalnih parkova.
Riječ je o Þingvelliru, najrazvikanijoj točki islandskog Golden Circlea, rute koja ukratko objedinjava samu srž Islanda i prirodnih čuda kojima se kasnije, ako kao i većina putnika krenete na famozni Ring Road, ta zemlja razbacuje šakom i kapom. Posebno je to mjesto. Danas proslavljeni park, jedno je od svega dva područja na svijetu gdje na površini možete vidjeti rasjed i tektonske ploče koje cijepaju Island na dva dijela, prosječnom brzinom od dva centimetra godišnje.
Osim geološke, to mjesto ima i povijesnu težinu. Upravo tamo je, podno tzv. Law Rocka, 930. godine osnovan islandski parlament, jedan od najstarijih na svijetu, no podsjeća ono, čak i kad je objasnio suncem, i na svoju mračnu stranu. Upravo tamo su se, u vremena kad je islandskim zakonima kumovala osveta, dodjeljivale strašne kazne i na tamošnjim je stijenama, jezerima i potocima, u pogledima na koje danas turisti uživaju, pogubljeno 72 ljudi, zbog lopovluka, incesta, vještičarenja....
Prvih 300 od ukupno 2300 kilometara, koliko smo prošli u naših devet dana boravka na Islandu, odveli su nas i do drugih atrakcija Zlatnog kruga. Do, primjerice, našeg prvog kratera, nevjerojatno šarenog Keriða (jedne od rijetkih prirodnih atrakcija na Islandu za koju se mora kupiti ulaznica), do moćnog Gullfossa te proslavljenog geotermalno aktivnog područja Geysir. Najveći tamošnji doduše trenutačno spava i probudi ga samo pokoji potres, no nešto manji Strokkur oduševljava svakih osam do deset minuta, šibajući u zrak do 35 metara visoki stup vruće vode i pare.
Upravo tamo, dok smo čekali na njegovu iduću demonstraciju moći, shvatili smo da ćemo na Islandu imati “ozbiljan problem”. Mobitel je već tada, a tek smo zagrebali, počeo pucati pod težinom fotografija, apsolutno svaki prizor na koji smo naišli izgledao je kao nešto iz National Geographica, a priroda nam je odmah dala do znanja da će nas uzastopce, kad god mi pomislili da smo vidjeli sve, iznova izbaciti iz cipela. Tu se rodila i pohlepa, hlapljivost za više i još, neumorna utrka s vremenom da vidimo sve, ispenjemo i razgledamo sve što možemo, uhvatimo svaki predivan prizor... Upravo tu smo, vođeni tim porivima, odredili kako će izgledati naša svakodnevica - vožnja, hiking, razgledavanje, piknik, vožnja, razgledavanje, hiking, piknik i tako u krug.
Odlučili smo iskoristiti svaku minutu dugih islandskih ljetnih dana, kad sumrak pada tek nakon 23 sata, i unatoč svim vremenskim prilikama. Uostalom, ako nisi zadovoljan s vremenom, kažu na Islandu, pričekaj nekoliko minuta. I da, znaju dodati, ne postoji loše vrijeme, samo loša odjeća. Potpisali smo oboje, i dnevno u prosjeku prolazili pješice najmanje devet kilometara, verući se na, pokraj ili ispod svakog čuda kojem smo mogli pristupiti na dionicama puta koje su obično obuhvaćale po 300-njak kilometara dnevno. Nismo se štedjeli. Ne bi ni bilo pošteno.
Najbolje do svega, stvari su samo postajale “čudnije i čudnije”. Magični Seljalandsfoss, koji vas doslovno prima u naručje i garantirano moči, 62 metara visoki i 25 metara široki Skógafoss, na čijem vrhu počinje jedan od najljepših trekova na Islandu (koji prolazi kraj 30-ak slapova), a koji se puni vodama s ledenjaka Eyjafjallajökulla i Mýrdalsjökulla. Nevjerojatna crna plaža ili Reynisfjara, prepuna ogromnih bazaltnih stupova, nastalih sporim hlađenjem lave, pećina i šiljaka, na kojoj prema predaji tuljani, kao preci ljudi, odbacuju svoje kože kako bi plesali i pjevali cijelu noć, sa svojim podmuklim valovima koji plaše turiste i šarmantnim puffinima, pticama čiji lik danas krasi skoro svaku čarapu u islandskim suvenirnicama.
Ni približno nismo gotovi... Tu su brojni krakovi islandskih ledenjaka, hladan povjetarac koji puše iz njihova smjera dok stojite na obali njihovih laguna ispunjenih tuljanima i ogromnim santama leda raznih boja, od kojih se neke valjaju prema moru, a zatim nasukavaju, potpuno prozirne i ogromne, na crni pijesak tzv. Dijamantne plaže, te samo čekaju da ih dohvati neki div i ubaci u ogromni mojito.
Tu su i umjetničke instalacije, poput osamljene crvene stolice usred ničega, nemilosrdne padine koje prijete odronima, u bijelu plastičnu odjeću odjevene bezbrojne bale sijena u pripremi za još jednu hladnu, mračnu zimu, guste grive islandskih konja u nepreglednom zelenilu, crne pustinje šibane jakim vjetrom, pitomi travnjaci prošarani poljskim cvijećem i tisućama suhoperki koje nalikuju na pamuk, stara, lišajevima obrasla i nepregledna polja lave, padine kratera i pseudokratera, idilična jezerca i vodom ispunjene špilje, miris sumpora i kipućeg blata i ventila iz kojih se, uz buku nalik onom motoru Boeinga, puši para...
Tu su kontrasti boja, žuto, narančasto i crno, zeleno i crno, plavo i crveno, sve nijanse pastela, kristalno čiste ili, pak, potpuno mutne vode brojnih rijeka i vodopada, od koji su neki, primjerice Dettifoss, toliko snažni i gorostasni (drugi po jačini u Europi) da vam varaju centar za ravnotežu i tjeraju da odvratite pogled s njih kako vam ne bi pozlilo... Tu su neukroćene i strme litice... Crni vrhovi planina prošarani bijelim mrljama snijega...
Tu su i magla dok sije sunce, i vrućina i hladnoća. I staro i mlado. Ono što je završeno, gotovo - primjerice truplo ogromnog kita na plaži koje izgleda kao neobična stijena, a koje odaje tek jak smrad... Ili, ono što je tek nastalo, ogromno sivo-crno-ljubičasto polje lave nakon erupcije vulkana Fagradalsfjall na poluotoku Reykjanes, u ožujku ove godine, a po kojem se posjetitelji, unatoč svim upozorenjima, uporno penju, pa čak i guraju ruke s mobitelima u otvore iz kojih se puši para.
Još uvijek, iako su prošli mjeseci od početne erupcije, polje lave isijava neobičnu toplinu. Još uvijek miriši na palež s laganom notom sumpora i poručuje da na tom, od Hrvatske najviše šest sati leta udaljenom planetu, priroda još nije do kraja ispričala svoju već sada apsolutno nevjerojatnu i običnim smrtnicima, poput nas, teško pojmljivu priču.
Island je skup! Jako skup! No, ne i nedostižan...
“Island je skup”, vjerojatno su tri najčešće riječi kojih smo se naslušali prilikom planiranja puta na Island. Čuli smo ih od svih - i onih koji tamo žive i onih koji su bili. No, postoje trikovi kojima na prvu, zbog troškova, nedostižno putovanje možete pretvoriti u ono sasvim održivo.
Jedna od stvari je (iako je to vrlo nezahvalno u ovim pandemijskim vremenima) planiranje unaprijed. Barem što se tiče avionske karte (jer u tom slučaju možete pronaći doista vrlo povoljne opcije) te, ako se odlučite na to (a većina se ljudi odluči jer je to najbolji način za istraživanje te zemlje), najam automobila.
Što se tiče avionske karte, direktnih letova iz Zagreba nema, i morat ćete presjedati. Prva direktna, a cjenovno vrlo prihvatljiva opcija, nudi se, primjerice, iz Beča, odakle za Island vozi niskobudžetni avioprijevoznik Wizzair. To znači da ćete povratnu kartu za Island moći nabaviti već za 100-tinjak eura. Zvuči savršeno na prvu, i doista jest ako putujete s jednom malom torbom. U suprotnom (kao što je bio naš slučaj - nosili smo, osim malog ruksaka, svaki još jedan veliki zbog kamperske opreme) check-in prtljagu morat ćete posebno platiti. U računicu uključite i transport i eventualno parking do Beča. Kako smo mi Island planirali doslovno u zadnji tren, opcija putovanja iz Beča pokazala se cjenovno istom kao odlazak iz Zagreba (s presjedanjem u Münchenu na putu tamo te Bruxellesu na putu natrag). Cijena povratne avionske karte u našem je slučaju iznosila 4000 kuna po osobi.
Tijekom našeg planiranja puta, najvećim se izazovom pokazao najam automobila koji i inače predstavlja najveći pojedinačni trošak tijekom putovanja na Island. Iako su cijene mnogo pristupačnije izvan sezone, tijekom srpnja i kolovoza uobičajene cijene automobila po danu kreću se, koliko smo uspjeli pohvatati istražujući, između 100 i 150 eura po danu, ovisno o modelu i tipu vozila. No, kad smo mi pokušali unajmiti automobil (a to je bilo u zadnji tren) susreli smo se s troškovno vrlo zahtjevnom situacijom uzrokovanom s nekoliko faktora. Većina agencija automobile je već iznajmila, a potražnja je - kako se turizam ponovno zahuktao nakon protekle, pandemijski vrlo zahtjevne godine, kada su se rent-a-car agencije rješavale viška automobila - dosegla nebo.
Danima smo bezuspješno pretražili sve moguće opcije. Doslovno smo očajavali nad cijenama koje su se kretale od tri do četiri (pa čak i više) tisuće eura za najam automobila na razdoblje od sedam do 10 dana. No, naposljetku smo naišli na platformu koja se zove Carrenters.is, a na kojoj obični Islanđani iznajmljuju svoje privatne automobile po sasvim, za Island, prihvatljivim cijenama. I tu smo, kako smo planirali u zadnji tren, zakasnili pa su sve najjeftinije opcije već bile bukirane, no na kraju smo uspjeli unajmiti automobil na devet dana za 1100 eura. Takav način iznajmljivanja automobila na Islandu je zakonski reguliran i podliježe istim pravilima kao i najam automobila od službene rent-a-car agencije. Vlasnik vozila i korisnik potpisuju ugovor, vozilo se pregledava, a komunikacija je jednostavna - ili preko same platforme ili direktnog kontakta. U našem slučaju sve je prošlo bez ikakvih problema i vrlo glatko te imamo zaista samo najbolja iskustva.
Iduća velika novčana stavka za one koji odlučuju posjetiti Island jest smještaj. I tu vrijedi ona - što ranije to bolje, no veliki vam troškovi ne ginu. Čak i cijene kreveta u grupnoj spavaonici u nekom od hostela kreću se oko 300 kuna po osobi.
Mi smo se odlučili na opciju kampiranja koje je ujedno i najjeftinija opcija smještaja na Islandu, a kojoj ionako pribjegava mnoštvo posjetitelja. Cijene se kreću u prosjeku 80 kuna po osobi za noć, što je doista sasvim prihvatljivo. A pritom se budite u najljepšoj prirodi na svijetu. Što se tiče kampiranja na divlje, islandski zakoni to pitanje reguliraju, i ako se ne želite baviti zakonskim začkoljicama i ispitivanjem koje je područje specifično u javnom vlasništvu a koje u privatnom (vjerujte nam, na terenu je to doista vrlo teško dokučiti), ono se doista ne preporučuje, a i lokalno stanovništvo na to ne gleda blagonaklono.
Što se tiče hrane u trgovinama, u pravilu je sve dvostruko skuplje nego kod nas, a u restoranima, pa čak i onima s fast foodom, ništa ne možete bez minimalno 100 kuna. Upravo toliko, primjerice, stoji islandska juha s mesom u ugostiteljskim objektima koji se nalaze na nekim od najrazvikanijih atrakcija, često uz same suvenirnice.
Što se tiče trgovina s prehrambenim artiklima, i tu postoje različite kategorije. Zbog pristupačnijih cijena preporučuje se, primjerice, lanac trgovina pod imenom Bonus. Naravno, uvijek postoji opcija da dio hrane, ako ćete je sami spremati, ponesete od kuće. Kako smo se mi odlučili na opciju kampiranja koje je podrazumijevalo i kuhanje, ponijeli smo sa sobom nešto instant gotove hrane koja se lako i jednostavno sprema.
SIGURNO NISTE ZNALI...
1. Po glavi stanovnika, na Islandu se prodaje najviše knjiga. Dapače, imaju i najviše autora, od bilo koje zemlje na svijetu. Čak 10 posto Islanđana jednom će u svom životu izdati knjigu.
2. Islanđani imaju najduži radni tjedan u Europi, od čak 43,5 radnih sati.
3. Svi stanovnici Islanda imaju internet. I po glavi stanovnika, najviše bazena na svijetu.
4. Island je, prema statistici, najsigurnija zemlja na svijetu. I najrjeđe naseljena zemlja Europe.
5. Kada je Island 2011. godine mijenjao ustav, javnost je svoje prijedloge i promjene predlagala preko društvene mreže Facebook.
6. Pivo je na Islandu bilo ilegalno do 1989. godine, a držanje pasa kao kućnih ljubimaca u Reykjaviku sve do 1984. godine.
7. Island nema željeznicu, ali svi imaju automobile.
8. Na Islandu nema McDonald’sa.
9. Vlada mora odobriti svako ime koje dosad nije korišteno. Isto tako, imaju posebnu priču oko prezimena. Djeca uzimaju prvo ime svog oca kao svoje drugo ime. Svi se oslovljavaju prvim imenom.
10. Islanđani pomoću aplikacije mogu provjeriti jesu li s nekom drugom osobom u krvnom srodstvu.
11. Island se često smatra državom koja je najprijateljskije nastrojena prema gay zajednici.
12. U prosjeku, erupcije vulkana događaju se svake četiri godine.
13. Na Islandu nema šuma.
14. Više od 85 posto islandske energije je obnovljivo (više od pola dolazi iz geotermalnih izvora).
15. Na Islandu nema komaraca. Ni polarnih medvjeda (iako ponekad tamo zalutaju).
"Ring road" i "Golden Circle"
Ukupne dužine 1339 kilometara, razvikani islandski “ring road” (islandska kružna cesta ili, pak, Pravac 1), glavna je cesta na Islandu koja povezuje najnaseljenije dijelove Islanda. Završena je 1974. godine, kao simbol obilježavanja 1100. obljetnice naseljavanja otoka, a danas - osim prometne - predstavlja i “turističku žilu kucavicu” te zemlje.
Naime, upravo se često uz nju samu nalaze neka od prirodnih čuda Islanda koja u velikim brojevima privlače turiste ili, pak, do njih vode s njom neizostavno povezani manji ogranci islandske cestovne mreže. Upravo zbog toga većina posjetitelja završi upravo na toj cesti, gotovo u pravilu u unajmljenim automobilima, a zatim kreće na nezaboravni put oko zemlje ispunjen razgledavanjem, hikingom, brojnim piknicima na predivnim vidikovcima i stajalištima...
Sama cesta sastoji se od dvije trake, a ograničenje brzine na njoj iznosi maksimalnih 90 kilometara na sat. Cesta je, također, u vrlo dobrom stanju (makadamskih dionica praktički i nema, osim u slučaju radova) te je kao stvorena za vožnju u običnom automobilu (za razliku od islandskih “F-roadova”, za koje će vam trebati pogon na sva četiri kotača, jer neke od tih cesta podrazumijevaju vožnju po vrlo zahtjevnom terenu, među ostalim, prelaske rijeke bez mostova).
Kad kreće u obilazak zemlje tom cestom, većina se posjetitelja odlučuje za smjer suprotan kretanju kazaljke na satu, a najveću se gužvu može očekivati na jugu Islanda, gdje se, uostalom, nalaze i neke od najrazvikanijih islandskih prirodnih ljepota. No, čak i te gužve nikada (barem u našem slučaju nisu) podrazumijevale stajanje u koloni automobila.
Jedan od termina na koji ćete u kontekstu Islanda neizostavno naići, jest i tzv. “golden circle”. Riječ je o vrlo popularnoj ruti u relativnoj blizini samog Reykjavika, koja, među ostalim, spaja tri islandske najposjećenije atrakcije - Nacionalni
park Þingvellir, geotermalno područje Geysir te vodopad Gullfoss.
Golden Circle idealna je opcija za one koji na Islandu imaju vrlo ograničeno vrijeme. Naime, cijelog ga se može proći u jednom danu - klasična ruta koja povezuje najbitnije lokacije podrazumijeva 250-ak kilometara i možete je (ne računajući vrijeme koje vam je potrebno za razgledavanje tih atrakcija) proći u nešto malo više od tri sata. Pritom imajte na umu da osama, ako je to ono što tražite, nije nešto što ćete pronaći na toj poznatoj ruti. Posjetitelji se broje u tisućama, no čak i unatoč tome, sve su atrakcije toliko grandiozne da nikada nećete imati osjećaj da vam netko skače po glavi.
Šareni i razigrani Reykjavik
Reykjavik vam je kao... Karlovac”, bila je jedna rečenica koju smo čuli kad smo se spremali za put i pokušavali doznati sve islandske tajne. I da, iako u njemu živi 60 posto stanovnika Islanda, glavni grad te zemlje doista nije velebni megagrad, već relativno mali grad s oko 100 tisuća stanovnika (200, ako računamo okolicu) i iznimno živopisnim i simpatičnim centrom, koji je ujedno i glavna turistička meka.
Ulice njegove srčike obojene su duginim bojama i šarenilom grafita, sve vrvi od restorančića i suvenirnica i barova, a atmosfera je opuštena i ležerna. Savršeno za šetnju i razgledavanje s “brejkovima” na nekoj od terasa uz kavu ili, pak,
odlaske u muzeje. Što se tiče potonjeg, može se pohvaliti s jednim doista neobičnim - muzejom posvećenom muškom spolnom organu, ali i nevjerojatno zanimljivim Perlanom koji se nalazi malo izvan samog centra grada te posjetitelje uči o islandskoj prirodi. Zanimljiva je i sama konstrukcija zgrade, koja na svom vrhu ima ogromnu kupolu, koja pak “sjedi” na šest ogromnih tankova za vodu, od kojih svaki čuva četiri milijuna litara vruće geotermalne vode. Sve to zajedno drži masivni čelični okvir, šupalj iznutra, a koji zapravo funkcionira kao mega radijator. Zimi, logično, njime prolazi topla voda i zagrijava prostor, a ljeti hladna koja ga hladi. Ako ste Island posjetili ljeti, upravo je Perlan mjesto gdje zahvaljujući projekciji možete iskusiti polarnu svjetlost, a isto tako prošetati i ledenom špiljom u kojoj je temperatura hladnih, minus 15 stupnjeva Celzijevih.
Ako se odlučite na jednostavnu šetnju gradom, dvije atrakcije nikako ne biste smjeli propustiti. Jedno je impozantna Hallgrímskirkja, 74,5 metara visoka luteranska katedrala upečatljiva dizajna, a drugo predivna skulptura Sun Voyager.
Isto tako, ako uzmognete, okupajte se u jednom od tamošnjih bazena. “Tu su vam barovi i kafići, no lokalce trenutno nećete tamo pronaći. Oni su svi na bazenima”, savjetovala nam je naša domaćica u guesthouseu u kojem smo noćili.
Sam Reykjavik, inače najsjeverniji glavni grad neke države na svijetu, osnovao je 870. godine norveški Viking Ingólfur Arnarson te mu nadjenuo ime koje i dan-danas nosi. U prijevodu ono znači “dimni zaljev”, a inspirirala ga je bijela para koja se dizala iz toplih izvora vode.
VODIČ ZA KAMPIRANJE NA ISLANDU
1. Kampova ima gomilu i ne treba ih bukirati unaprijed. Niz njih ne možete ni da hoćete, a i doista nema potrebe, jer u kampovima uvijek ima mjesta. Većinom su vrlo prostrani - smješteni su na predivnim čistinama ili podno planina, a ponekad čak i u samim centrima gradića.
2. U prosjeku, noćenje u kampu po osobi košta 80 kuna. Automobil, koji se u pravilu parkira odmah do šatora, nikad se ne naplaćuje. Struja se naplaćuje dodatno.
3. Kvaliteta usluga u kampovima varira. Neki imaju, primjerice, i unutarnju i vanjsku kuhinju (ili barem “vanjsku kuhinju” u kojoj možete oprati prljavo suđe). WC, naravno, imaju svi, no s tušem su stvari nešto kompliciranije. U nekima je on besplatan, u nekima se naplaćuje (negdje pet kuna po minuti, negdje fiksno 20 kuna za pet minuta).
4. Svaki kamp ima svoj princip plaćanja - negdje plaćate odmah na recepciji, u drugima do vašeg šatora (kampera) dolazi tzv. warden, odnosno upravitelj ili nadzornik kampa. Ne treba vam keš, sve uvijek ide preko debitne ili kreditne kartice (kao i u ostatku Islanda uostalom, kovanice eventualno koristite u slučaju da morate platiti WC).
5. Na Islandu postoji i jedan potpuno besplatni kamp. Zove se Gata, smješten je nedaleko grada Grindavika. Ako ste voljni, možete im ostaviti donaciju.
6. Voda je odlična i svagdje se pije iz slavine. Kako toplu vodu vuku iz geotermalnih izvora, nemojte se iznenaditi ako osjetite miris sumpora (isto tako, skinite nakit jer će onaj srebrni, primjerice, potamniti).
7. Otpad se ozbiljno razdvaja u kante po kategorijama.
8. Ako vam ponestane plina za kuhanje, može ga se kupiti na gotovo svakoj benzinskoj (koje su često automatske, pa ako samo kupujete gorivo, ni ne trebate imati kontakt s prodavačem, ali gotovo uvijek imaju i mali dućan s osnovnim namirnicama ili restorančić).
9. Kampiranje na Islandu popularna je aktivnost, a kampisti su solidarna vrsta. Mnogi, pri završetku puta, ostavljaju hranu koju nisu stigli potrošiti na korištenje drugima, a često čak i opremu. Nama je jedan mladi par darovao lagane stolice za kampiranje, a jedan gospodin veliku plastičnu kutiju za hranu (tzv. kitchen box).
10. Za naše pojmove, islandska ljeta su hladna. Noću se temperature spuštaju i do sedam stupnjeva Celzijevih. Dobra vreća za spavanje i podloga za spavanje stoga su obavezni. Mi smo podbacili s vrećama i bili primorani spavati u 100 slojeva odjeće. Usput smo uložili i u deku (ako želite njihovu pravu, od islandske vune, ne gine vam minimalno 100 eura).
11. Ako kampirate u šatoru i prijevozno vam je sredstvo automobil, on nužno postaje i ormar i skladište i smočnica i sušionica mokrih ručnika i badekostima (kupanje na Islandu je iznimno popularna aktivnost, a zakonom je čak zabranjeno ulaziti u bazen a da niste oprali sva strateška mjesta. Naravno, prije ulaska u bazen tuširate se bez badekostima). Organizirajte se odmah na početku da znate gdje što stoji (inače ćete biti u konstantnoj potrazi za nečim).
12. Noć pada kasno, jako kasno (u trenutku našeg posjeta u 23, odnosno 23.30 sati)... Ako vam smeta svjetlo, povez za oči ili “zatamnjeni” šator je obavezan...
13. Naravno, klasika - provjeri je li tlo ravno i dobro zabij klinove (zbog potencijalnih naleta famoznog islandskog vjetra).
PRIMJERI CIJENA
KAVA - 30-AK KN
ROMOBIL U REYKJAVIKU - 5 KN START, 1,51 KN ZA MINUTU
WC NA BENZINSKOJ (AKO NISTE KUPAC) - 5 KN
KARTA ZA AUTOBUS OD AERODROMA U KEFLAVIKU DO REYKJAVIKA - 200-NJAK KN
PARKING KOD NEKIH ATRAKCIJA - MAKSIMALNO 50 KN
ULAZNICA ZA BAZEN U HOFSOSU - 55 KN
ULAZNICA ZA MUZEJ PERLAN (REYKJAVIK) - 226.5 KN
FISH AND CHIPS (PLUS PEPSI) - 110 KN
PAKIRANJE KRUHA - MINIMALNO 17 KN
LITRA BENZINA - 12,36 KN
NOĆENJE U BAZIČNOM GUESTHOUSEU (REYKJAVIK) - 600 KN (PO OSOBI, DVIJE NOĆI)
