Naša avantura započinje na Zavižanu. Od parkirališta podno vrha Vučjak do planinarskog doma vodi kratka, uređena staza. Do doma je potrebno desetak minuta hoda, a odlučimo li ići cestom, potrebno nam je nešto više. Pogled koji se s terase doma, nedaleko od najpoznatije meteorološke stanice u Hrvatskoj, pruža na sve četiri strane svijeta nikoga ne ostavlja ravnodušnim. Na jugu se u moru kupaju kvarnerski otoci, ispred i iza nas se ponosno uzdižu velebitski vrhovi, zrak je čist, a duša se u trenu puni nekom smirenošću.
Osvojeni smo, a nismo ni krenuli!
Naše odredište, Premužićeva staza, od polazne točke Zavižan udaljena je tek dvadesetak minuta hoda. Na pola puta od planinarskog doma Zavižan i početka Premužićeve staze smjestio se Velebitski botanički vrt. Osnovan je 1967. godine kako bi se bogatstvo flore Velebita učinilo dostupnim ne samo znanstvenicima i istraživačima, već i svim posjetiteljima koji dođu u ovaj nacionalni park. U vrtu danas raste oko 300 biljnih vrsta, karakterističnih za Velebit, od kojih su neke samonikle, a druge su donesene s ostalih dijelova Velebita.
Nastavljamo dalje cestom i pred nama se ubrzo pojavljuje natpis “Premužićeva staza”. Nakon kratke šetnje kroz šumu izlazimo na stazu koja svakim našim sljedećim korakom iznenađuje novim detaljima koji nas podsjećaju zašto je ovo zaista remek-djelo graditeljstva. Uređena je prije punih 80 godina, u doba kad je mehanizacija bila primitivnija nego danas, ali entuzijazam i ideja Ante Premužića, inženjera šumarstva i zaljubljenika u Velebit čije ime nosi, pobijedila je sve prepreke. Građena je u kamenu - suhozidu, te je položena tako da planinara na vrlo jednostavan način vodi u najsurovije i najkrševitije dijelove sjevernog Velebita - Hajdučke i Rožanske kukove.
Prosječna širina staze je 1,20 metara, a prosječni nagib je 10 posto, tako da je iznimno ugodna za hodanje. Najviša točka nalazi se u NP-u Sjeverni Velebit i visoka je 1630 metara, a najniža se nalazi u Parku prirode Velebit na 920 metara nadmorske visine. Čak i najveći nagib na stazi, kod sedla Crikvena, iznosi samo 20 posto.
Dugačka je 57 kilometara, od čega 16 kilometara prolazi Nacionalnim parkom Sjeverni Velebit, što je ujedno najpopularnija i najčešća ruta za jednodnevne i dvodnevne izlete.
I danas je ta staza najugodniji, najljepši i najatraktivniji put za upoznavanje Velebita i svih njegovih lica - često kamenit, povremeno šumovit, na trenutke otvoren udarima bure, a već sljedećeg trena ugrijan suncem.
Sva ljepota prirode stala je u tih 57 kilometara, no i kraća ruta kroz NP Sjeverni Velebit otkriva ono najljepše od ove jedinstvene planine - strogo zaštićeni rezervat prirode Hajdučki i Rožanski kukovi nalaze se na samom početku staze. Idealan izlet počinje, kako smo napisali, na Zavižanu, prolazi prekrasnim prvim dijelom Premužićeve i nakon otprilike dva sata stiže se do skloništa Rossijeva koliba, gdje većina hodača radi pauzu. Dio izletnika odavde će se vratiti na Zavižan, gdje su parkirali vozila, a druga popularna opcija je produžetak ture do planinarske kuće Alan.
Ono što je najbolje, izlet po NP-u Sjeverni Velebit svatko može prilagoditi svojoj spremnosti i fizičkim mogućnostima. Vješti planinari istražit će vrhove Balinovac, Gromovača i Veliki Zavižan, oni koji samo žele šetati napravit će turu do Rossijeve kolibe i natrag, a oni koji žele “skupiti” više kilometara u nogama produžit će do Alana. Jedno je sigurno - svi će svoje doživljaje s Velebita i Premužićeve staze prepričavati još dugo!
