- Kad se probudim, duboko u sebi imam užasan osjećaj. Kad bih se barem mogao ubiti, tada se ne bih morao suočiti sa svijetom - uznemirujuće su riječi kojima svoje pismo započinje dječak od samo devet godina.
Paul boluje od depresije i napisao je potresno pismo u kojem opisuje svoj život s podmuklom bolešću. Djeca njegove dobi djetinjstvo provode bezbrižno se igrajući, no Paul radije ostaje doma. Zbog depresije je povučen i osjeća se veoma usamljeno.
- Jako je teško jer se jednostavno osjećate očajno. Ima dana kada ne želim izlaziti iz kreveta, a u posljednje vrijeme mrzim izlaziti i iz kuće – rekao je za BBC Radio 4 .
Paulova majka Claire aktivno traži pomoć za anksioznost i poremećaje iz spektra autizma od kojih boluje dječak. Paul odlazi na terapiju koja mu pomaže da više govori o svojim osjećajima, no još uvijek postoje teški dani.
- U ponedjeljak se jednostavno nisam mogao obuzdati. Otrčao sam u toalet i počeo lupati i udarati sve – rekao je.
Njegova majka kaže kako je u takvim trenutcima bespomoćna.
- Ne mogu ništa učiniti da mu bude bolje, ne mogu promijeniti njegovo stanje i ne mogu ga natjerati da svijet vidi mojim očima. On se osjeća bezvrijedno i misli kako bi bolje bilo da se sutra ne probudi – govori očajna majka.
Claire poput svakog brižnog roditelja sinu pruža puno ljubavi i nada se kako će jednoga dana njezin sin biti sretan.