VELIKI PODVIG

Znanstvenici uspjeli dobiti RNK davno izumrle životinje, tasmanskog tigra

Jedan od posljednjih primjeraka tasmanskog tigra snimljen 1933. 

 -/World History Archive/Profimedia/-/World History Archive/Profimedia
Prema riječima znanstvenika, ovo je mali korak ka tome da će u budućnosti biti moguće oživjeti izumrle vrste

Znanstvenici su prvi put uspjeli dobiti ribonukleinsku kiselinu (RNK) izumrle životinje, tasmanskog tigra, objavili su istraživači sa Sveučilišta u Stockholmu, a taj revolucionarni uspjeh povećava izglede za oživljavanje životinje za koju se prije smatralo da je zauvijek izgubljena, prenosi francuska novinska agencija AFP.

"RNK nikada prije nije dobiven i sekvencioniran iz izumrle vrste", rekla je Love Dalen, profesorica evolucijske genomike na Sveučilištu u Stockholmu i jedna od voditeljica projekta.

Prema njezinim riječima, ovo je mali korak ka tome da će u budućnosti biti moguće oživjeti izumrle vrste.

Dalen i njezin tim uspjeli su sekvencionirati baznu sekvencu RNK na 130 godina starom primjerku tasmanskog tigra - čuvanom na sobnoj temperaturi u Švedskom prirodoslovnom muzeju. Na temelju toga su uspjeli rekonstruirati RNK njegove kože i skeletnih mišića.

“Ako želite oživjeti izumrlu životinju, onda morate znati gdje su geni i u kojim su tkivima regulirani”, objasnila je Dalen, ističući da je potrebno poznavati i DNK i RNK. Jedna od najvažnijih zadaća RNK je prijenos genetskih informacija između DNK i ribosoma.

Posljednji poznati živući tasmanski tigar, poznat i kao psoglavi vučak ili tilacin, uginuo je u zatočeništvu 1936. u zoološkom vrtu Beaumaris u Tasmaniji. Nakon europske kolonizacije Australije, životinja je proglašena štetočinom, a vlasti su nudile nagradu za svaku ubijenu odraslu životinju.

Daniela Kalthoff, zadužena za zbirku sisavaca u Prirodoslovnom muzeju, rekla je da je ideja o mogućem oživljavanju tasmanskog tigra "uzbudljiva ideja".

"Ovo je fantastična životinja i voljela bih je ponovno vidjeti uživo", rekla je, pokazujući crno-smeđu prugastu kožu koju su istraživači koristili u svojoj studiji.

Ovu vrstu tobolčara znanstvenici su odlučili oživjeti između ostalog i zato što je njezino prirodno stanište u Tasmaniji uglavnom očuvano. Njihova otkrića također su važna za proučavanje pandemičnih RNK virusa.

RNA je nositelj genetske informacije u nekim vrstama virusa. Mnoge pandemije, poput koronavirusa ili španjolske gripe, bile su uzrokovane RNK virusima, objasnila je Dalen.

"Mogli bismo zapravo ići i tražiti te viruse u ostacima divljih životinja pohranjenim u muzejskim zbirkama. To bi nam zapravo moglo pomoći da shvatimo prirodu pandemija i odakle pandemije dolaze", rekla je.

Studija otvara vrata korištenju muzejskih zbirki na ovaj novi način.

"Postoje milijuni i milijuni osušenih koža i osušenih tkiva insekata, sisavaca i ptica u muzejskim zbirkama širom svijeta, a sada bi se zapravo moglo otići i oporaviti RNK iz svih tih uzoraka", rekla je Dalen.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
12. studeni 2024 23:14