TAJNA MENTALNOG NAPORA

Znanstvenici riješili veliku tajnu mozga: Konačno su otkrili zašto je razmišljanje tako iscrpljujuće

Ilustracija

 Lev Dolgachov/Alamy/Alamy/Profimedia
Duga razdoblja koncentracije nas iscrpljuju i utječu na to kako donosimo odluke. Znanstvenici su sada detaljnije istražili - zašto je to tako i što se događa u mozgu dok razmišljamo

To da nas težak fizički rad, sport i vježbanje umaraju - ne dovodi se u pitanje. Ali, težak mentalni rad? Pritom znamo iz iskustva da duža koncentracija - dugo razmišljanje o tekstovima, čitanje teške literature, igranje šaha, učenje novog komada na nekom instrumentu, zahtjevna vožnja nekim vozilom - također iscrpljuju.

Znanstvenici iz Francuske istražili su zašto sati razmišljanja i koncenetracije iscrpljuju i rezultate objavili u časopisu Current Biology, piše Deutsche Welle.

Koncentracija molim - 6 sati!

U okviru studije, ispitanici podijeljeni u dvije grupe morali su se koncentrirati šest sati, s dvije kratke pauze od po deset minuta.

Jedna grupa ispitanika je morala riješiti kognitivno zahtjevniji zadatak: pokazivana su im slova svake sekunde i morali su se odlučiti vide li isto slovo koje im je prikazano tri table ranije odnosno prije 3 sekunde. Druga grupa je imala isti zadatak, ali se radilo o slovima koje su ispitanici vidjeli neposredno prije onog koje je im je upravo pred očima.

„Nakon šest sati, bez obzira na težinu zadatka, obje grupe su navele da se osjećaju iscrpljeno", kaže Antonius Wiehler, šef studije Instituta za mozak u Parizu (ICM) u bolnici Salpetrier.

On smatra da bi to moglo biti i zbog činjenice da smo navikli osjećati se iscrpljeno nakon dana provedenog na poslu.

Međutim, pošto „navika” nije pravi znanstveni argument, sljedeći korak je bio da se sazna postoji li za to biološko objašnjenje u mozgu, odnosno - što je zapravo mentalni zamor.

Uloga glutamata

Strojevi mogu računati neprekidno, a naš mozak ne može. Ali zašto?

Prethodne studije su već identificirale lateralni prefrontalni korteks, kao dio mozga koji je aktivan kada je potrebna veća kognitivna kontrola - kada se razmišlja, planira ili se donose odluke. Međutim, razlog zašto je kognitivna kontrola naporna - do sada je ostao nejasan.

Tim u Francuskoj je istraživao uz pomoć spektroskopije magnetne rezonance (MRS). „Otkrili smo da aminokiselina glutamat tu igra važnu ulogu", objašnjava Wiehler. „U grupama koje su morale rješavati teže zadatke, koncentracija glutamata je s vremenom znatno više rasla."

Ovo, zajedno s prethodnim dokazima, podržava ideju da akumulacija glutamata otežava daljnje aktiviranje prefrontalnog korteksa. Drugim riječima - postaje nam teže koncentrirati se.

„Pa što?" - mogao bi netko reći. Na kraju krajeva, navikli smo na granice naših kognitivnih sposobnosti.

No, studija je također pokazala da povećanje razine glutamata utječe na kontrolu nad odlukama - što ove informacije čini relevantnima i za naš svakodnevni život.

20 eura sad ili 50 eura za godinu dana?

„Ispitanike smo zamolili da donose jednostavne ekonomske odluke: žele li 20 eura sada ili 50 eura za godinu dana? Pokazalo se da su ispitanici koji su bili u grupi s kognitivno težim zadatkom imali tendenciju manju sumu uzeti odmah, dok je druga grupa razmišljala dugoročno. Kada nastupi kognitivni zamor, mi se odlučujemo za jednostavnije procese ili radnje koje, na primjer, ne zahtijevaju napor ili čekanje", objašnjava Wiehler.

Dakle, ima smisla donositi važne odluke kada smo odmorni, a to je obično na početku dana, a ne tek kada je iza nas naporan posao.

Međutim, prema trenutnoj studiji, još uvijek nije jasno bi li uistinu bilo preporučljivo blokirati oslobađanje glutamata. Jer, glutamat je također važan neurotransmiter koji je neophodan za motoričke funkcije kao što su izvođenje pokreta, prenošenje čulnih utisaka, ali i za učenje i pamćenje.

Kratka digresija: kao aminokiselina, glutamat je također odgovoran za regulaciju apetita u mozgu - povećava apetit i potiskuje osjećaj sitosti. To ga čini popularnim dodatkom u hrani i mnogima je poznat.

Kratke pauze ne pomažu

Ali da se vratimo kognitivnim performansama. „Tijekom našeg eksperimenta uočili smo da iscrpljenost nastupa nakon otprilike dva i pol do tri sata. Desetominutne pauze nisu doprinijele oporavku. S druge strane, odmor i san su svakako pogodni za čišćenje glutamata iz sinapsi", kaže ovaj znanstvenik.

Nejasno je može li se kognitivna izdržljivost trenirati. „Možda može. Međutim, još ne znamo utječe li to i kako na donošenje odluka. Možda uopće ne utječe", kaže Wiehler.

Znanstvenike sad zanima kako se točno glutamat razlaže tijekom spavanja. Ali sadašnji rezultati studije već se mogu primijenti u svakodnevnom životu. Prema istraživačima, praćenje prefrontalnih metaboličkih procesa može pomoći kako bi se identificirao ozbiljan mentalni zamor.

A to bi moglo pomoći u pravljenju i prilagođavanju rasporeda na poslu - kako bi se izbjegao burnout sindrom, odnosno kompleksna tjelesna, mentalna i emocionalna iscrpeljnost na radnom mjestu.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
20. listopad 2022 14:42