Iako je od kraja pandemija Covida-19 prošlo već više od godinu dana, debata o porijeklu virusa još uvijek nije okončana: je li stigao iz neke špilje pune šišmiša pa prešao na ljude ili je pobjegao iz laboratorija?
Potraga za istinom je gotovo četiri godine bila u sjeni političkih prepucavanja, tako da do konačnog konsenzusa još uvijek nije došlo.
Međutim, kako u novom velikom tekstu za New York Times piše Alina Chan, kanadska molekularna biologinja specijalizirana za gensku terapiju i stanični inženjering na Broad institutu MIT-a i Harvarda, ‘dokazi prikupljeni iz javnih zapisa objavljenih u skladu sa Zakonom o slobodi informacija, pretraživanja internetskih baza podataka, znanstvenih radova koji analiziraju širenje virusa te curenja informacija iz vlade SAD-a, sugeriraju da se možda ipak radilo o tome da je virus pobjegao iz istraživačkog laboratorija u Wuhanu u Kini‘.
Ako je to doista tako, onda se radilo o najskupljoj nesreći u povijesti znanosti koja je odnijela 25 milijuna života diljem svijeta, kaže dr Chan i dokaze o bijegu virusa iz laboratorija analizira u pet točaka.
1. Virus nalik SARS-u koji je uzrokovao pandemiju pojavio se u Wuhanu gdje je smješten i laboratorij koji se bavi istraživanjem upravo takvih virusa
Tim znanstvenika iz Institutu za viruse u Wuhanu, pod vodstvom dr. Shi Zhengli, više je puta putovao u kinesku provinciju Yunnan - udaljenu više od 1000 kilometara od Wuhana - kako bi prikupio uzorke virusa od šišmiša iz tamošnjih špilja. Kod šišmiša iz ostalih područja Kine nisu zabilježeni virusi srodni virusu SARS-CoV-2.
Kad je 2019. izbila zaraza, dr. Shi se u početku pitala je li možda virus pobjegao iz njezinog laboratorija te kazala kako nikada ne bi očekivala da se zaraza pojavi u Wuhanu. Također, prije 2019. nije zabilježena pojava virusa nigdje na području između špilja Yunnana i Wuhana, što je neobično jer je virus SARS-CoV-2 vrlo zarazan i lako prelazi s vrste na vrstu.
2. Godinu dana prije pandemije, znanstvenici Instituta u Wuhanu su zajedno sa svojim američkim kolegama predlagali stvaranje virusa sa značajkama nalik na one kod virusa SARS‐CoV‐2
Tim dr. Shi posebno je zanimala mogućnost skakanja virusa s jedne na drugu vrstu, a to je istraživanje rađeno u suradnji s EcoHealth alijansom, američkom znanstvenom organizacijom koja je od 2002. godine do sada od američke vlade primila više od 80 milijuna dolara za istraživanje novih zaraznih bolesti.
Laboratorij je nastavio s istraživanjem što je rezultiralo stvaranjem još zaraznijih varijanti virusa koje nisu zabilježene u prirodi. Ti su virusi potom provučeni kroz stanice šišmiša, svinja, primata i ljudi te su njima zaražene cibetke i miševi. U tom procesu, virusi su primorani da se prilagode novim domaćinima.
Do 2029. tim doktorice Shi je objavio bazu podataka u kojoj se opisuje više od 22.000 uzoraka divljih životinja. No u jesen 2019. bazu podataka su naglo prestali dijeliti s američkim kolegama - upravo u trenutku kad je pandemija počela i kad bi dijeljenje takvih podataka bilo vrlo korisno kako bi se ustanovilo porijeklo SARS‐CoV‐2. Još uvijek se ne zna je li Institut u Wuhanu imao prethodnika pandemijskog virusa.
2021. u javnost je iscurio prijedlog sufinanciranja za projekt Defuse iz 2018. godine, temeljen na suradnji EcoHealtha, Instituta Wuhan i Ralpha Barica sa Sveučilišta Sjeverne Karoline koje se već godinama bavi koronavirusima.
U projektu je predloženo stvaranje virusa nalik na SARS‐CoV‐2, odnosno virusa koji bi imao proteinske šiljke s karakterističnom značajkom: mjesto cijepanja furina (FCS), što virus SARS‐CoV‐2 čini vrlo zaraznim.
SAD nikada nisu financirale projekt Difuse, no kako je u svjedočenju pred Kongresom SAD-a rekao dr. Antonio Fauci, Institut u Wuhanu mogao je nastaviti istraživanje i bez američkog novca.
Iako je moguće da se FCS pojavi i prirodno, od nekoliko stotina virusa nalik SARS-u koje su znanstvenici popisali, samo je SARS‐CoV‐2 imao FCS u svojem šiljku. Genetski podaci sugeriraju da je virus FCS stekao nedugo pred početak pandemije.
Kad su znanstvenici iz Wuhana objavili svoj rad o Covid-19 u vrijeme kad je pandemija bila u punom zamahu, nisu spomenuli FCS - značajku koju su morali uočiti i koju su ubrzo prepoznali ostali znanstvenici.
Osim toga, dok je pandemija bjesnila, američki suradnici nisu obznanili postojanje projekta Defuse. Ravnatelj EcoHealth-a, Peter Daszak, nedavno je pred Kongresom priznao da ne zna ništa o uzorcima virusa koje je Institut u Wuhanu prikupio nakon 2015. te da svoje kineske kolege nikada nije pitao jesu li počeli raditi na projekti Defuse.
Zbog tih je propusta administracija Joe Bidena u svibnju obustavila financiranje EcoHealth-a, a tu je odluku podržao i dr. Fauci.
S duge strane, dr. Baric je rekao da je između njegove grupe znanstvenika i kolega u Wuhanu vladalo prilično rivalstvo te da kineski znanstvenici s njime vjerojatno ne bi podijelili svoja najzanimljivija otkrića. Stoga su američki znanstvenici bili upoznati samo s jednim dijelom istraživanja koja su se obavljala u Wuhanu, što je potvrdio i dr. Fauci.
3. Laboratorij u Wuhanu radio je pod niskim uvjetima biološke sigurnosti koji ne bi mogli obuzdati širenje virusa poput SARS‐CoV‐2 koji se širi zrakom
Laboratoriji koji rade sa živim virusima općenito operiraju na četiri razine sigurnosti - BSL-1, 2, 3 i 4 - a koja će se razina koristiti ovisi o karakteristikama patogena. U Institutu u Wuhanu, znanstvenici su radili s virusima nalik SARS-u pod nedovoljno sigurnim uvjetima.
Tako su u jednom eksperimentu, znanstvenici iz tima dr. Shi genetski modificirali neočekivano smrtonosan virus nalik SARS-u (koji nije povezan sa SARS‐CoV‐2) koji se strašno brzo širio u plućima i mozgovima miševa. Taj se eksperiment provodio pod razinom sigurnosti BSL-2, no ni BSL-3 ne bi bio dovoljan za obuzdavanje širenja virusa SARS‐CoV‐2.
Dvije godine nakon početka pandemije, virusom je zaražen znanstvenik u laboratoriju na Tajvanu koji je operirao pod razinom sigurnosti BSL-3. Znanstvenik je bio cijepljen, a testiran je tek nakon što je izgubio osjet okusa i mirisa. Ubrzo je ustanovljeno da je zaraženo stotinu njegovih bliskih kontakata. Ljudska pogreška najčešći je izvor zaraze čak i u laboratorijima s visokom razinom sigurnosti.
Rana verzija prijedloga o projektu Defuse navodi kako su u Wuhanu s virusima radili pod razinom sigurnosti BSL-2 kako bi se smanjili troškovi.
Dr. Baric je u prijedlog dodao opasku o tome kako je važno koristiti razinu BSL-3 te kako će ‘američki znanstvenici pošiziti‘.
Par godina kasnije, nakon što je SARS‐CoV‐2 već pobio milijune ljudi, dr. Baric je pisao dr. Daszaku: ‘Siguran sam da su slijedili državna pravila i da su radili prema BSL-2. Da, Kina ima pravo određivati vlastitu politiku. Ako želite, vjerujete da je ovo dobar način obuzdavanja virusa, ali ne očekujte da ja u to povjerujem. Nemojte vrijeđati moju inteligenciju pokušavajući me uvjeriti u ta s*anja!‘
Jedan od dužnosnika američke vlade je za Wall Street Journal potvrdio kako se u jesen 2019. razbolio jedan od znanstvenika iz tima dr. Shi te je imao simptome nalik Covidu. No on je opovrgao da je bio bolestan.
4. Nema čvrste potvrde da je Covid-19 došao od neke životinje s tržnice u Wuhanu
U prosincu 2019. su istražitelji pretpostavili da je zaraza krenula s tržnice u Wuhanu pa su tražili samo slučajeve povezane s tržnicom, zbog čega je moguće da su im promakli neki drugi slučajevi. Da stvar bude gora, kineske su vlasti zabranile izvještavanje o prvim slučajevima zaraze i 3. siječnja 2020. naredile uništavanje uzoraka uzetih od pacijenata, zbog čega je bilo skoro nemoguće dobiti potpunu sliku o prvim slučajevima Covida-19.
Znanstveni radovi objavljeni 2022. najčvršći su dokaz o tome da se SARS‐CoV‐2 pojavio prirodno putem kontakta životinje i čovjeka. No taj je rad nedavno osporen s dva druga rada u kojemu znanstvenici tvrde da dostupni dokazi s tržnice ne razlikuju događaj superširenja virusa među ljudima i prirodni skok virusa sa životinja na ljude.
Niti jedna zaražena životinja nikada nije potvrđena na tržnici niti u njenom opskrbnom lancu.
5. Ključnog dokaza koji bi potvrdio da se virus pojavio uslijed trgovine divljim životinjama, još uvijek nema
Unatoč intenzivnoj potrazi koja se usredotočila na životinje i ljude povezane s tržnicom u Wuhanu, istražitelji nisu pronašli životinju zaraženu virusom SARS‐CoV‐2, a da je nije zarazio neki čovjek. S druge strane, životinjski izvori zaraze pronađeni su vrlo brzo u ranim fazama izbijanja zaraze SARS-om i MERS-om.
Iako u Institutu u Wuhanu rade neki od ponajboljih tragača za virusima, oni ili nisu uspjeli naći, ili nisu prijavili ključne dokaze u korist tezi da je Covid-19 potekao od trgovine životinjama. Na primjer, nije potvrđeno da su prvi zaraženi ljudi bili u kontaktu sa zaraženim životinjama prije nego su se razboljeli, niti su kod trgovaca na tržnici u Wuhanu pronađena antitijela koja bi svakako bila prisutna da su oni redovito izloženi virusima nalik SARS-u.
Današnja tehnologija omogućuje znanstvenicima da detektiraju respiratorne viruse - uključujući SARS, MERS i gripu - koji kruže u životinjama i sporadično pokušavaju skočiti na drugu vrstu. Srećom, ti pokušaju uglavnom budu neuspješni. Za razliku od toga, virolozi i drugi znanstvenici slažu se da je kod SARS‐CoV‐2 potrebno relativno malo prilagodbe da bi se proširio među životinjama i ljudima. Virus je, čini se, izazvao pandemiju prilikom prvog detektiranog prelaska na ljude.
Pandemiju je mogla izazvati bilo koja od stotina vrsta virusa na bilo kojoj od desetak tisuća tržnica s divljim životinjama u bilo kojem od tisuća gradova i to bilo koje godine.
No koronavirus nalik SARS-u s jedinstvenim mjestom cijepanja furina (FCS) pojavio se u Wuhanu, manje od dvije godine nakon što su znanstvenici, koji su radili po nedovoljnim sigurnosnim standardima, predložili prikupljanje i stvaranje virusa sličnih karakteristika.
Iako postoji nekoliko vjerojatnih scenarija prema kojima je virus nastao i proširio se prirodnim putem, i dalje ne znamo dovoljno o istraživanju virusa koje je u Wuhanu provodio tim dr. Shi pa se teza o bijegu virusa iz laboratorija ne može posve odbaciti.
Kako bi se došlo do konačnog odgovora, bit će potrebno analizirati svu prepisku znanstvenika iz Wuhana i njihovih međunarodnih partnera - posebno onu iz 2018. i 2019. - za koju neće biti potrebno odobrenje kineske vlade. No ti dokumenti i dalje nisu dostupni javnosti, kaže na kraju svog teksta dr. Alina Chan.