ZAGREB - Hoće li žene u budućnosti moći zaustaviti svoj biološki sat i rađati u 50. pa čak i 60. godini? Ako je suditi po onome što je na Svjetskom kongresu o neplodnosti i plodnosti, koja se upravo održava u Münchenu, predstavio Osama Azemy, egipatski pionir u liječenju neplodnosti, ni to nije nemoguće.
On je, naime, uspio razviti tehniku kojom se uz pomoć matičnih stanica može obnoviti funkcija jajnika tako da oni i nakon što njihov rad prestane iz bilo kojeg razloga mogu ponovo početi proizvoditi jajne stanice.
Premda je uspjeh ovog liječenja postignut tek kod štakora, ipak je izazivao prilično kontroverzne reakcije i brojne etičke dileme jer bi se za obnovu jajnika koristile matične stanice iz embrija, što znači pobačenih fetusa, a u budućnosti od embrija uzgojenih u laboratoriju.
Za dio znanstvenika to je neetično, dok drugi smatraju da bi bilo manje prijepora ako bi se uspjelo s matičnim stanicama iz nekog drugog dijela tijela. Znanstvenici ističu da je zasad riječ o bazičnom znanstvenom istraživanju, a da bi uopće moglo krenuti kliničko ispitivanje na ženama proći će još prilično vremena.
Struka također ističe da ova vrsta liječenja ne bi trebala biti namijenjena starijim ženama koje odgađaju majčinstvo zbog karijere ili drugih razloga pa se dovedu u situaciju da im zakaže plodnost. To bi trebala biti metoda liječenja mlađih žena kojima jajnici iz nekog medicinskog razloga ne proizvode dovoljno zdrave jajne stanice ili pak onima koje su ušle u tzv. ranu menopauzu zbog neke bolesti. Primjerice, u jednoj se zagrebačkoj klinici liječila žena koja je u 17. godini imala prvu i zadnju menstruaciju pa nije mogla postati majka. Naime, liječnici s kojima smo razgovarali uglavnom ne podržavaju rađanje u kasnim godinama.
No, uspije li ova nova tehnologija teško će se zaustaviti komercijalizacija u globalnom svijetu u kojem živimo. Baš kao što i danas u nekim zemljama zabranjena umjetna oplodnja s istodobno tuđim jajnim stanicama i spermom ili kao što po oceanima kruže brodovi na kojima se može raditi pobačaj ženama koje žive u zemljama u kojima je on zabranjen, tako objektivno postoji mogućnost da neki prihvate, a neki ne prihvate ovu novu tehnologiju. Oni koji imaju novca moći će si priuštiti i dijete u šezdesetoj, a oni koji ga neće imati ostat će bez podmlatka.
Ginekolog s dugogodišnjim stažem prof. dr. Ivan Kuvačić kaže kako je i to po njemu bolje od surogat majke.
- S obzirom na to da se ovdje radi o poticanju inače prirodnog procesa začeća, to je ipak bolje nego nešto što priroda nikad nije otvorila kao mogućnost, a to je zamjenska majka - kaže prof. dr. Kuvačić.
Dodaje da se o ovoj metodi treba razmišljati samo kao o načinu liječenja izgubljene plodnosti, a ne kao na produljavanje biološkog sata.
S Kuvačićem je suglasan i dr. Erden Radončić, ginekolog koji se bavi medicinski potpomognutom oplodnjom. Kaže da ova metoda otvara brojna etička pitanja, ali zapravo je cilj jedan od “eliksira vječne mladosti”.
- No, zaboravlja se očito da osim jajnika stare i drugi organi, pa je velika dvojba trebaju li ‘vječni’ jajnici u tijelu u kojem ostali organi stare u skladu s prirodnim tijekom - ističe dr. Radončić.
- Roditeljstvo je povezano s kompletnim psihofizičkim mogućnostima majke i oca pa produžavati biološki sat žene do 50. ili 60. nije etično prema djetetu - tvrdi ginekolog, doc. dr. Ratko Matijević. Dodaje da ako bi taj novi način liječenja zaživio, on bi se trebao primjenjivati samo u ekstremnim slučajevima neplodnosti žena i u vrlo strogim etičkim i moralnim okvirima.
Što misle liječnici?
Dr. Erden Radončić:
Ova metoda otvara brojna etička pitanja. Velika je dvojba trebaju li ‘vječni’ jajnici u tijelu u kojem ostali organi stare u skladu s prirodnim tijekom.
Dr. Ratko Matijević:
Roditeljstvo je povezano s psihofizičkim mogućnostima majke i oca pa produljavati biološki sat do 50. ili 60. nije etično prema djetetu.
Prof. dr. Ivan Kuvačić:
O ovoj metodi treba razmišljati u prvom redu kao o načinu liječenja izgubljene plodnosti, a ne kao o produljavanju biološkog sata.
Što misle majke?
DAVORKA MAKAROVIĆ (42), diplomirana ekonomistica
- Imam tri sina. Prvog sam rodila sa 31 godinom, drugog sa 34 godine, a s trećim sam već imala skoro 40 i bila sam tzv. starija trudnica. Bila sam svjesna da mi je to zadnji tren za treće dijete koje sam željela, a ni u kojem slučaju ne bih rađala nakon 45., čak i da nemam djece. Mislim da uvijek moraš misliti na dijete i njegove potrebe. Rađati sa 50 godina znači isključivo ispunjavati svoju želju za djetetom, svoje snove, a ne djetetove.
IVANA HANČAR BULJAN (40), arhitektica
- Omogućiti majčinstvo ženama koje u preranoj dobi uđu u menopauzu iznimno je znanstveno dostignuće. No, nikada ne bih išla protiv prirode u smislu da bih nakon ulaska u menopauzu koristila znanost kako bih opet mogla roditi. Imam sina od šest godina i kćerkicu od devet mjeseci, koju sam rodila sa skoro 40 godina. Ne osjećam se prestarom mamom, ali 45 godina je meni zadnja granica za rađanje. Nakon toga bih bila prestara.
RENATA JELUŠIĆ (39), dipl. ing. elektrotehnike
- Sada, sa 40 godina, osjećam se jednako ženstveno i majčinski kao i sa 20 i želim si još jedno dijete. Ali neću ga imati jer procjenjujem da mu neću moći pružiti sve što bude trebalo. No, ja već imam troje djece, kćeri u dobi od 20, 15 i 10 godina. Da nemam djece, sigurno bih razmišljala drugačije, pokušavala bih i sa 40 i sa 45 godina. Mislim da iznad te granice ne bih išla. Priroda ima svoje zakone. K. T.