Zašto žene puno češće obolijevaju od autoimunih bolesti, pitanje je koje već duže vrijeme zaokuplja znanstvenike. Često se odgovor tražio u spolnim hormonima: žene obično imaju više estrogena, dok muškarci imaju više testosterona. No, nedavno objavljena studija u časopisu Cell pokazuje da se korijen problema krije u dodatnom spolnom kromosomu X, koji imaju žene. Kao što je poznato, naš spol određuju kromosomi X i Y, pa tako žene imaju dva X, a muškarci jedan X i jedan Y kromosom. - Kao liječnik, vidim mnogo pacijenata s lupusom i sklerodermijom, jer se ti autoimuni poremećaji manifestiraju na koži. Velika većina tih pacijenata su žene. Velika slika te studije je razumjeti koje autoimune bolesti kolektivno pogađaju žene mnogo više nego muškarce - rekao je za Salon.com suvoditelj studije dr. Howard Chang, profesor dermatologije i genetike na Sveučilištu Stanford.
Što su autoimune bolesti?
- Riječ je o bolestima kod kojih naš imunitet napada naše tijelo. Najčešće autoimune bolesti u populaciji su dijabetes tipa 1 (naš imunosni sustav napada i uništava stanice gušterače koje proizvode hormon inzulin, važan za kontrolu šećera u krvi), reumatoidni artritis (imunosni sustav napada zglobove), psorijaza (imunosni sustav napada kožu), multipla skleroza (imunosni sustav napada mijelinsku ovojnicu živaca) i sistemski lupus eritematosus (imunosni sustav napada brojne organe), Crohnova bolest (imunosni sustav napada probavni sustav) - rekla je dr. Vanda Juranić Lisnić, izvanredna profesorica na Medicinskom fakultetu u Rijeci.
Čemu služi imunosni sustav?
- Glavna zadaća našeg imunosnog sustava je da nas štiti od stranih živih bića i tvari koje bi mogle naštetiti našem zdravlju. Kako bi mogao provesti tu zadaću, naš imunosni sustav mora razlikovati vlastito od stranog te strano opasno od stranog benignog. Iako se taj zadatak naizgled čini jednostavan, zapravo i nije, jer tu govorimo o razlikama na molekularnoj razini. A sva su živa bića, te virusi, kao neživi patogeni, građena od istih osnovnih bioloških molekula. Dodatno, mnogi patogeni s nama su koevoluirali milijunima godina,tijekom kojih je došlo do međusobne razmjene genetičkog materijala. Ipak, naš imunosni sustav u većini slučajeva svoj posao radi odlično. A kada ne radi, govorimo o autoimunim bolestima (prepoznavanje vlastitog kao opasnog), alergijama i osjetljivostima (prepoznavanje tuđeg neopasnog kao opasnog) ili imunosupresijama, kod kojih je imuni sustav preslab - pojasnila je prof. Juranić Lisnić.
Koliko češće žene obolijevaju od muškaraca?
- U prosjeku, tri od četiri pacijenta s autoimunim bolestima su žene. Kod nekih autoimunih bolesti, primjerice, Sjögrenovog sindroma, taj omjer je i puno veći - čak i do 19:1. Autoimune bolesti jedan su od glavnih uzroka smrtnosti žena mlađih od 65 godina u razvijenim zemljama. Nije u potpunosti jasno zašto, ali već se neko vrijeme sumnja da ta sklonost ima veze za dodatnom kopijom kromosoma X - rekla je prof. Juranić Lisnić.
Ističe kako autoimune bolesti nemaju samo jedan uzrok, nego imaju i snažnu genetičku komponentu. - Netko jednostavno ima genetički veću sklonost prema razvoju tih bolesti. Osim toga, snažna aktivacija imunosnog sustava, primjerice, nakon neke infekcije, često može potaknuti razvoj ili razbuktati postojeću autoimunu bolest. Stoga je dobro razumijevanje faktora rizika jako važno za što bolju kontrolu tih bolesti. Neke faktore rizika ne možete izbjeći, ali ako znate da imate povišeni rizik, onda možete poduzeti mjere da izbjegnete one koji se mogu izbjeći. Primjerice, cijepljenjem, kako biste izbjegli presnažnu aktivaciju imunosnog sustava prouzročenu bolešću - naglasila je prof. Juranić Lisnić.
Za što je odgovoran kromosom X?
- Žene i ženke sisavaca u svojim tjelesnim stanicama imaju dva spolna kromosoma X. No, na kromosomu X, osim gena važnih za razvoj ženskih karakteristika, nalaze i geni koji su važni za oba spola, dakle, nevezani uz spol. Neki od njih kodiraju gene uključene u imunosni odgovor - kazala je prof. Juranić Lisnić.
Dodala je da su sve žene kimere: sastavljene su od dva tipa stanica, koje ispoljavaju različite verzije gena - neke s majčina, a neke s očeva kromosoma X. - No, ženama je jedan kromosom X "višak". Naime, ako bi se genetička uputa koristila s oba kromosoma X, žene bi imale dvostruko veće količine proizvoda gena za koje kodira kromosom X od muškaraca. Kako ne bi, dakle, došlo do situacije u kojoj žene proizvode dvostruko veću količinu produkata gena, jedan kromosom X, u svakoj stanici nasumično odabran, inaktivira se. Već se prije sumnjalo da je u pozadini razvoja autoimunih bolesti nepotpuna inaktivacija jedne kopije kromosoma, gdje onda, pak, dolazi do aktivnosti nekih gena s kopije kromosoma koja bi trebala biti inaktivirana. A kako su neki od tih gena proupalni geni, uključeni u imunosni odgovor, stvaraju okruženje pogodno razvoju autoimunosti - pojasnila je Vanda Juranić Lisnić.
Što je pokazala studija u Cellu?
- Za inaktivaciju kromosoma X zaslužna je dugačka nekodirajuća molekula RNA, koja se zove Xist, te na njoj vezani brojni različiti proteini koje skupno zovemo Xist-RNP. Već se i prije znalo da se u nekih autoimunih bolesti mogu pronaći protutijela usmjerena na čak 30 različitih vrsta Xist-RNP-a. Tim znanstvenika toga rada došao je na ideju da bi upravo taj veliki kompleks Xist-RNP-a mogao biti jedan od faktora rizika za razvoj autoimunih bolesti. Znanstvenici su to pokazali konstrukcijom transgeničnih sojeva miševa, u kojima su i mužjaci ispoljavali Xist-RNP komplekse, ali u takvom obliku da se ne mogu vezati na kromosom X, što bi kod mužjaka, koji imaju samo jedan kromosom X, moglo izazvati smrt - rekla je prof. Juranić Lisnić.
Naša sugovornica ističe da samo ispoljavanje Xist-RNP kompleksa nije dovoljno da se razvije autoimuna bolest, inače bi sve žene obolijevale od autoimunih bolesti. - U mišjim modelima za istraživanje lupusa, životinjama se dodatno daje kemikalija Pristan, koja u nekih sojeva vrlo brzo izaziva lupus, međutim, predominantno u ženkama, dok mužjaci razvijaju značajno slabiju bolest. Međutim, kod transgeničnih mužjaka, koji su razvijeni u sklopu ove studije, a koji se od osnovnog soja razlikuju samo po tome da ispoljavaju Xist-RNP kompleks, situacija je bila bitno drugačija. Ovdje je i većina mužjaka razvijala tešku autoimunu bolest. Autori studije identificirali su i protutijela na brojne komponente Xist-RNP kompleksa te potvrdili kako se protutijela na analogne komponente vrlo često pronalaze i kod žena koje su oboljele od autoimunih bolesti - ispričala je prof. Juranić Lisnić.
Mogu li nove spoznaje pomoći u liječenju autoimunih bolesti?
- Apsolutno. Osim u liječenju, saznanja do kojih je došao ovaj rad, značajno će pridonijeti i razvoju novih dijagnostičkih alata, s obzirom na to da je studija identificirala nove markere bolesti. Studija je identificirala i atipični oblik limfocita B. Taj tip stanice potencijalan je novi cilj za usmjerenu terapiju. Trenutačno su terapije za mnoge autoimune bolesti dosta generalizirane - usmjerene su na cijeli imunosni sustav, ili njegove velike dijelove, a ne specifično na one komponente koje napadaju naše, što onda dovodi do toga da su pacijenti s autoimunim bolestima imunološki osjetljiviji - zaključila je Vanda Juranić Lisnić.